J. Lorber – Prirodno sunce 71
Začeće, brak i smrt na sedmom ekvatorskom pojasu
1. Budući da je začeće čovjekovo prvo pojavljivanje ili, bolje rečeno, njegov ulazak u prirodnu sferu iz duhovne, time ćemo i započeti. Kako se odvija čin začeća kod ovih golemih ljudi na Suncu?
2. Ako ste promatrali plodove zemlje i kako oni potječu iz triju izvora, tada možete razabrati da je isto tako i s rađanjem čovjeka. Ono se također odvija na trostruk način, iako ne samo jednom ili drugom metodom, već uvijek sjedinjenjem duž trostrukoga puta.
3. Pitat ćete kako je to moguće? A ja vam kažem: to je sasvim lako. Jer i kod vas je rađanje trostruko. No, ono je u obrnutom redoslijedu, budući da je kod vas najprije osjetilno, nakon čega vam nesvjesno slijedi ponajviše duševno, a potom duhovno. Kod sunčevih ljudi, međutim, duhovno rađanje dolazi na prvom mjestu. Nakon toga dolazi ono duševno, pa tek onda tjelesno.
4. Kakvo je to duhovno općenje? Od unutarnje riječi k unutarnjoj riječi. A duševno rađanje? Kroz volju k volji. A tjelesno? Kroz zagrljaj koji je poput onoga među braćom. Nakon ovoga zagrljaja, muškarac dahne nad ženom i čin općenja je dovršen jer se ono što Ivan govori o postajanju tijelom ovdje doslovno ostvaruje.
5. Veliko značenje čovjekova "postajanja" leži u skrivenom razlogu radi kojega on izlazi i kojega naposljetku prepoznaje kroz svoj razvoj, a taj je razlog ono unutarnje središte u kojemu se sve sjedinjuje, što sam vam sada dovoljno pokazao.
6. Time nam ne preostaje ništa više za pitati glede začeća. Kako se sklapa brak? Na trostruk način, poput rađanja; nikakav izvanjski razlog nikada ne spaja supružnike, već jedino onaj unutarnji. Budući da su jedno u riječi, a potom i u volji, oni postaju jedno i u tijelu.
7. Kada stoga muškarac od oko stotinu godina (po vašem mjerilu) prepozna kćer nekog čovjeka na način da u njoj pronađe svoju riječ i svoju volju, on odlazi ocu govoreći: "Gle, našao sam svoju riječ i svoju volju u ovoj tvojoj djevojci, stoga je volja velikoga Boga da je uzmem za ženu. To ti otkrivam kako bi ispitao svoju djevojku i potom njezino tijelo priveo mojemu, da je zagrlim i u njoj začnem novi plod života." Otac odgovara pozivajući svoju kćer i govoreći joj: "Gle, pred tobom je čovjek čiju riječ i volju nosiš u skladu s voljom svemogućega Boga; stoga postani njegova i neka te zagrli kao tvoj muž! Božji blagoslov bio s tobom i Njegova riječ neka bude tvoj život, sada i zauvijek!" Nakon toga on prati svoju kćer do njezina zaručnika i brak se sklapa. Ako otac djevojke više nije živ, što se ipak rijetko događa, tada ovu službu sklapanja braka preuzima ili najstariji očev brat, ili ako njega nema, netko kome je pokojni otac povjerio svoju djecu. Time je i ovaj dio zbrinut.
8. Kako nastupa smrt kod ovih ljudi koji obično žive i do tisuću godina? Što se tiče samoga čina umiranja, on je ponajprije čudesne naravi i ne boje ga se ni muškarac ni žena, jer je za njih on prije vrhunac najradosnijih očitovanja.
9. Bolest u tome nema nikakva udjela. Kada, međutim, netko treba tjelesno umrijeti, on to zna znatno unaprijed, jer je to najsvjetlije razdoblje u njegovu životu, te se na najpraktičniji način priprema za vrijeme kada prelazi u čisto duhovno. Kada se vrijeme približi, obično se priređuje velika zahvalna svetkovina, nakon koje slijedi prijateljski objed. Tada se osoba čije je vrijeme došlo ustaje, pozdravlja svu svoju rodbinu i svoje susjede koji nastanjuju jedan krug stabala; nakon čega odmah napušta društvo kako bi pohitala na uzvisinu odakle ga cijelo društvo može promatrati. Tamo on liježe licem okrenutim prema gore i nestaje bez traga u roku od nekoliko minuta.
10. Ubrzo nakon toga, on se vraća društvu kao duh i svi ga vide svojim unutarnjim (drugim) vidom. Ovo pojavljivanje traje samo nekoliko minuta; potom se njegov duh odmah odnosi i na ovome se mjestu više ništa od njega ne vidi.
11. Kada sve to završi, cijelo se društvo upućuje na ovu goru kako bi jednoglasno hvalilo i zahvaljivalo Bogu. Potom se, radosni zbog velike Božje milosti iskazane jednome od njihove braće, vraćaju kući. Ovaj čin umiranja isti je na cijelom pojasu, kako na otocima tako i na kopnu.
12. Vrijedno je napomenuti da muškarci preminu brže od žena, a najveći divovi brže od manjih ljudi; to je sve što treba znati o činu umiranja na sedmom pojasu.
13. Teško da je potrebno spominjati da se ono što je rečeno odnosi na oba ova pojasa. Budući da smo priveli kraju prikaz cijele nastanjive sunčeve površine, sljedeći put ćemo se preseliti u unutrašnjost Sunca. I s time neka bude dovoljno za danas!
