Ljepota kao izraz savršenstva

‘Čovjek može ugledati izuzetnu žensku ljepotu, i u njoj neizmjerno slaviti Stvoritelja, i od tog jednog pogleda usplamtjeti ljubavlju prema Bogu te suze liti u izobilju. Veličanstvena scena, zaista! Ono što nekima može biti zamka propasti, za njega bi umjesto toga nadnaravno poslužilo za primanje vječne slave. Ako takav čovjek u tim/takvim okolnostima ima uvijek takvu svjesnost i djelovanje, onda je on uskrsnuo, on je čist (incorrupt) čak prije općeg Uskrsnuća!’                        Crkveni Otac, Ivan Igumen Sinajski

U cijelom svemiru, na svakoj planeti (= a svaka od tih planeta je nastanjena sa ljudima), ljepota (a isto tako i ružnoća) je izvanjski izražaj unutrašnjeg savršenstva ili čovjekove kvalitete ljubavi i mudrosti. Štoviše, postoji takva veličanstvena i za nas ljude nezamisliva i neopisiva krasota, otkriva Gospodin, da mi, u našem nesavršenom i nečistom zemaljskom stanju, jedva da bi preživjeti u njezinoj blizini, tj. naše bi se slabo zemaljsko srce moglo raspuknuti od tolikog blještavila i nesvakidašnje harmonije …

‘Kakva prekrasna (breathtaking) ljepota! Bjelina kože, divna razvijenost tijela i grudi! To je previše za mene (overwhelming)! Blago zaokružene ruke, Božanska stopala, i to nebeski lijepo lice sa nježnim osmijehom. O, o, ne mogu to izdržati! Moram otići odavde! …

…. O Gospodine, Ti slavni Stvoritelju i Gospodaru svih stvari, svih bića – ljudskih i anđeoskih – ovo je prekrasno (breathtaking), pre-veličanstveno za ljudsko shvaćanje! Što ovo znači? Tko su ova bića? Da li su to anđeli ili blaženi ljudski duhovi? Iako su potpuno goli, njihova sunčana bijela koža, njihov stas savršene harmonije/skladnosti, i određeni sjaj (radiance) koji ih okružuje zamjenjuju tisuću puta naj-raskošniju odjeću. Ja ne bi ni u kojem slučaju mogao zamisliti ljepši i uzvišeniji oblik…

…. Preklinjem te Gospodine, produžimo, jer ovakve veličanstvene prizore ne mogu više podnijeti…

…. Gospodine, nedostaje mi hrabrosti i riječi da bi prikladno opisao ovu veličanstvenu krasotu (majestic splendor), nego moj osjećaj mi govori da sve ovo postaje previše za mene. Neprestano povećavanje/pojačavanje (intensification) nebeske ljepote, a ona koja sebe izražava u uzvišenom ženskom obličju posebice ima efekt zamućivanja mojih čula …

…. (Gospodin:) ‘Ljudska bića ovog svijeta se neće više približavati jer bi u tvom trenutnom stanju njihova ljepota za tebe uistinu bila nepodnošljiva (unbearable) …

…. Ali njihova ljepota je tako prekrasna da imam potrebu sakriti se u prašinu pred njima … Ah, neprevaziđena ljepota ovih ljudi! To je previše za mene (overwhelming)! Mekoća njihovih savršeno oblikovanih figura/tijela, bijelina, i onda apsolutno veličanstvena slatkoća njihovih lica! Ovo je previše nebeski – ne mogu to izdržati! I, oh, neki od njih prilaze poprilično blizu tako da mogu vidjeti njihove neopisivo lijepe karakteristike i diviti se savršenoj harmoniji/skladnosti njihovih tijela. Sad su toliko blizu da mogu govoriti sa njima, ali ja jednostavno ne bi podnio ako bi ova nebeska prekrasna postojanja sa mnom govorila. O Gospodine, učini da se vrate nazad, jer od samog pogleda na njih mi se vrti u glavi. Osjećam kao da ne postojim, kao da sam u ekstazi! Neopisivo je!…

…. Ah, ah, još više, još više raskoši/krasote (splendor)! Još jedan par prilazi! O Gospodine, ovo paralizira moj mozak! Drži me, Gospodine, da ne propadnem poput prazne čarape! Ah, kakva žena! O, Isuse, kakva veličanstvenost, kakva neizreciva ljepota! Ta nježna stopala, divno-razvijeno tijelo, sjaj oko nje, i taj neizrecivo nježan i prijateljski izraz u očima kojeg čak ni pra-iskonski anđeo Mihael ne bi mogao zadovoljavajuće opisati!

…. Oni su beskrajno lijepi a takva je i njihova odjeća. Oh, oh, što se više približavaju to je sve veća njihova ljepota! Ako se ovo nastavi, već sada mogu reći da njihovu blizinu neću moći izdržati/podnijeti ako me Gospodin ne osnaži za to.’                Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 40-48, 136’ J.Lorber

Isto izvješće je dao i E.Swedenborg, Švedski vizionar koji je posljednjih 27 godina svoga života proveo simultano u oba svijeta, u duhovnom među anđelima i vragovima, te u prirodnom, na zemlji, među ljudima. On u jednom od svojih najljepših otkrovenja (Conjugial love/O bračnoj ljubavi – 381) izvještava o ‘trojici novo-pridošlih (radi se o ljudima koji su tek umrli) koji su bili uzdignuti u raj gdje su vidjeli čarobne/veličanstvene prizore koji su uključivali djevojke i žene zapanjujuće ljepote.’

Tako dakle stvari stoje na svim planetama u beskrajnom svemiru osim na ‘našoj’ Planeti Zemlji koja je najprije bila odabrana pa onda i ‘uređena’ tako da bi se na njoj I SAMO NA NJOJ ‘odgajala’ Djeca Božja ili ‘u-svemu-Bogu-nalik-postojanja’, zbog čega je od strane Gospodina dozvoljeno, sa ciljem da bi se kušala čovjekova slobodna volja, tj. da bi čovjek mogao, prema otkrivenim zakonima Božanske ljubavi, suditi svoju volju, da i najgori vragovi uzmu najljepše (iako neusporedive sa nebeskim) ljudske oblike. Samo na našoj zemlji su, stoga, duhovna/unutarnja i prirodna/vanjska ljepota odvojene, da bi se onda u duhovnom svijetu ponovno sjedinile, jer u tom svijetu, da ponovimo, izvanjska ljepota mora biti forma/izražaj ljubavi, mudrosti i ponašanja (= čovjekove unutarnje kvalitete). ‘Stoga se jako često događa da nakon smrti ružna žena (koja ima ‘veliko’ srce) postane (u duhovnom svijetu) model ljepote, a (s druge strane), žena koja je na zemlji bila izuzetno lijepa (ali pokvarene duše), model ružnoće.’  E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 330:1’

Na zemlji postoje duhovni ljudi, iako je tako nešto izuzetno rijetka pojava, koji su još za života u tijelu toliko ‘prožeti Božanskim Duhom’ i ‘Božjom milošću’ (= ona postojanja koja žele biti i jesu zauvijek Gospodinovi; ‘Biskup Martin – 159:11’) da ih ‘pogled’ na izvanjsku ljepotu (zavodljivih žena) ostavlja (ili ‘čari zavodljivih žena ostavljaju’) ‘čulno’ nezainteresiranima, i takvi ljudi su, zaista, u stanju uživati u (ili ‘diviti se’) ljepoti žene u kojoj, kao i u svemu drugome što dolazi u dodir sa njihovim čulima (recimo predivnim krajolicima), slave uvijek i jedino ljubav i mudrost Stvoritelja. To su oni koji, kako ukazuje Riječ, ‘mogu gaziti po zmijama i škorpijama ali im one ne mogu nauditi’ (Luka 10:19), tj. oni se mogu sasvim slobodno kretati u ovom od Boga odvojenom svijetu, mogu biti okruženi sa nemoralnim ljudima i primamljivim situacijama bez da ih taj svijet, ljudi u njemu i situacije mogu zavesti (= omamiti = škorpioni) ili im pak nauditi (= buđenjem njihovih tjelesnih strasti = zmije). Njihova duša je u tolikoj mjeri sjedinjena sa Gospodinom, i njihovo tijelo je toliko pročišćeno, da su oni tako reći još za života na zemlji oslobođeni pakla i smrti u sebi koji, kako je Gospodin i obećao (‘Božje Domaćinstvo – 2/1:11’; ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/161:6’; Matej 16:28), bježe od njih poput snijega u proljeće.

‘Ja sam uistinu iznenađen samim sobom, da sada mogu sa uživanjem gledati u takvu izuzetnu ljepotu bez da se u meni pojavi i najmanji trag čulne požude. Iako sam uživao u dodiru ove meke, lijepo oblikovane ruke, to ni najmanje nije uzbudilo moja čula. Za to se moram zahvaliti i za to moram hvaliti – znaš već Koga!’         Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Biskup Martin – 96:6, 7’ J.Lober

Stoga (odgovaram na postavljeno pitanje), ‘gledati u prekrasnu ženu i diviti se njezinoj ljepoti’ nije grijeh, grijeh je JEDINO ako (zbog čega uostalom Gospodin i kaže ‘…ako te desnica/oko sablažnjava’; Matej 5:29, 30) čovjek na nju gleda sa požudom u očima, a to u potpunosti ovisi o duhu koji se tom sposobnošću gledanja koristi. Ponavljam, postoje ljudi koji su na takvom stupnju savršenstva (= duhovne svjesnosti/spoznaje) da na sve što im ‘dodiruje’ čula (bez obzira da li govorimo o prekrasnoj ženi ili pak krajoliku koji nas ostavlja bez riječi) gledaju kao na djelo Gospodinovih ruku (= koji se dive Stvoritelju a ne stvorenom), i koji tu ‘vidljivu’ ljepotu koriste da bi se putem nje vinuli do ‘nevidljive’ ljepote, do Beskrajne Ljubavi i Mudrosti Nebeskog i Vječnog Duha čega su sve kreacije, pa tako i ženska ljepota, jedan izvanjski vremeni izražaj.

‘Sve što postoji je Moja vječna ljubav, utjelovljena pred vašim očima. Kako da ne uživam u Svojoj ljubavi, koja je sve u svemu od vječnosti?’         Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 9/152:4’ J.Lorber

Isti je slučaj i sa drugim potpitanjem, naime, ‘Da li je grijeh ako (se) muškarac, pored kojeg stoji njegova djevojka ili žena, za-gleda u ljepotu ili se divi ljepoti neke druge djevojke/žene?’ Dakle, bez obzira da li čovjek stajao sam ili pored njega stoji još netko, ako je on uzvišena i čista duha/srca, onda će sve što čini biti uzvišeno i čisto. S druge strane, ako je on prizemna/prirodna i nečista duha/srca, onda će sve što čini (= osjeća i misli), čak i ako okrene glavu/spusti pogled pred lijepom ženom zbog toga što pored njega stoji njegova djevojka ili žena (što će reći, ako to učini iz bilo kojeg drugog osim religioznog razloga = zato što je to zlo i grijeh u očima Božjim; vidi E.Swedenborg ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem – 108-113‘), biti nečisto i prljavo (Titu 1:15).

Na ovom mjestu bi se mogli pitati, ‘Ali kako će se u tom slučaju, znači dok se ‘čisti’ muškarac (kad na ovom mjestu kažem ‘čisti’ pri tome ne treba razumijeti da postoji neko ljudsko biće koje je u sebi u potpunosti ‘čisto’, tako nešto nije i nikad neće biti moguće, uostalom i najuzvišeniji anđeli su ‘ne-čisti’ u očima Božjim (Job 15:15); stoga na ovom mjestu pod ‘čistim’ treba razumijeti osobu posvećenu Bogu, istinskog vjernika, čovjeka čije su namjere ‘bogobojazne’ i ‘svete’; s druge strane, kad kažem ‘nečisti’ pri tome mislim na osobu koja ne mari za Boga, čije ambicije su u ovom, materijalnom svijetu, znači ‘prirodnu’ osobu, nevjernika u duši, osobu koju kroz život vode ljubav prema sebi i svijetu koje su ono što ‘onečisti’ čovjekovo srce) divi Stvoritelju u ljepoti neke druge žene, osjećati njegova djevojka/žena?’ Odgovaram: ‘Ako se radi o nebogobojaznoj djevojci/ženi ili djevojci/ženi prizemna i ‘nečista’ duha/srca, ona će se u takvom slučaju [kako ni jedan ‘duhovno osvješćeni muškarac’, po samoj prirodi stvari, neće i ne može biti u vezi a posebice ne u braku sa ‘ne-osvješćenom’ ili ‘ne-čistom’ ženom (i obrnuto, tj. isto pravilo važi i za ‘duhovno osvješćenu’ ili ‘čistu’  ženu’), ‘veza’ između ‘čistog i nečistog’ je stoga ovdje navedena hipotetski; drugim riječima, već ta/j veza/brak bi ukazivala/o da je njegova ‘osvješćenost’ lažna tj. iluzorna, što bi dalje značilo da on nije u stanju gledati u lijepu i zavodljivu ženu bez požude u očima: ’Ne ujarmljujte se s nevjernicima. Ta što ima pravednost s bezakonjem? Ili kakvo zajedništvo svjetlo s tamom? Kakvu slogu Krist s Belijarom? Ili kakav dio vjernik s nevjernikom? Kakav sporazum hram Božji s idolima? Jer mi smo hram Boga živoga, kao što reče Bog: Prebivat ću u njima i hoditi među njima; i bit ću Bog njihov, a oni narod moj. Zato iziđite iz njihove sredine i odvojite se, govori Gospodin, i ništa nečisto ne dotičite i Ja ću vas primiti. I bit ću vam Otac i vi ćete Mi biti sinovi i kćeri, veli Gospodin Svemogući.’ 2 Korinćani 6:14-18] uvijek osjećati loše pošto će ona tu situaciju osjećati i o njoj razmišljati (= očitati) prema vlastitoj kvaliteti pa će stoga, čak i ako to nije slučaj, prokleti/osuditi nešto što u sebi i ne mora biti loše ili griješno (jer baš kao što je čistome sve čisto, tako je nečistome sve nečisto!).

No, ako je ta veza ustanovljena prema Božjem redu i unutar njega, tj. ako se radi o istinskoj bračnoj ‘ljubavi/vezi’ između dvoje ljudi (= veza koja je ustanovljena prema i unutar Božanskog reda koja, kao takva, JEDINA VRIJEDI pred Bogom), što je veza zasnovana na unutarnjoj duhovnoj povezanosti (ili ‘sjedinjenju između’) dva ‘probuđena’ duha i dvije Božanskim svjetlom prožete duše (o čemu, Gospodinova ako je volja, na drugom mjestu), tj. ako su oni uistinu ‘sjedinjeni pred Bogom i u Bogu’ (= ako su njih dvoje ‘uistinu jedan duh i jedna duša’), onda u tom slučaju njihovu vezu nitko i ništa ni na ovoj a ni na nekoj drugoj zemlji u beskrajnom svemiru ne može razbiti već, štoviše, sve takve situacije ju uvijek i jedino mogu ojačati. Na tu temu čitamo u knjizi ‘Conjugial Love (O bračnoj ljubavi)’ E.Swedenborga:

‘Pošto sam razmišljao o tome kako želim (ili ‘u svojim mislima žudio’) znati/doznati/naučiti o brakovima naj-drevnijih ljudi (= ljudi zlatnog doba), gledao sam čas u muža čas opet u ženu, promatrajući izraz na njihovim licima koji je ukazivao da su oni skoro poput jedne duše. Tako da sam rekao: ‘Vas dvoje ste jedno.’ Čovjek je na to rekao: ‘Nas dvoje (je)smo jedno. Njezin život je u meni i moj u njoj. Mi imamo dva tijela ali jednu dušu (ili ‘mi smo dva tijela ali jedna duša’). Naša veza je poput veze kakvu u grudima imaju (dva šatora/tents/tabernacles koja se zovu) srce i pluća. Ona je moje srce a ja sam njezina pluća. Ali pošto mi ovdje pod ‘srcem’ razumijemo ljubav, a pod ‘plućima’ mudrost, ona je ljubav moje mudrosti, a ja sam mudrost njezine ljubavi. Njezina ljubav stoga formira vanjski omotač/pokrivač moje mudrosti a moja mudrost je u njezinoj ljubavi iznutra (ili ‘unutar njezine ljubavi’). Kao rezultat toga (ili ‘posljedično tome’), kako si (i sam) rekao, se jedinstvo naših duša vidi na našim licima.’

Onda sam zapitao: ‘Ako je vaša veza takve kvalitete, da li si ti onda u stanju gledati na bilo koju drugu ženu osim svoje vlastite?’ ‘Da’, on odgovori, ‘Ja mogu (gledati), ali pošto/kako je moja žena ujedinjena sa mojom dušom, mi (u tom slučaju) oboje gledamo, i tako/onda ni najmanja iskrica požude ne može ući. Jer kada ja gledam u žene drugih muškaraca, ja ih vidim/gledam kroz moju ženu, koju jedinu volim. Kako je ona u stanju/mogućnosti percipirati sve moje osjećaje/sklonosti, ona stoga poput posrednika usmjerava moje misli, odstranjuje sve neprikladno istovremeno me nadahnjujući (impart) sa hladnoćom i stravom prema svemu nečestitome (ili ‘što nije čedno’). Za nas ovdje je stoga (ili ‘kao rezultat toga’) nemoguće gledati sa požudom na bilo koju ženu od naših drugova baš kao što je nemoguće gledati u svjetlo naših nebesa iz stanja paklenog mraka (ili ‘sjena Tartara’). Mi, prema tome, nemamo čak ni mentalni koncept/ideju, a još manje riječ u našem jeziku, za kušnje/sablazni/zavodljivosti požudne ljubavi (allurements of libidinous love).’ On nije mogao reći bludna ljubav (fornication) jer se tome suprotstavljala čednost njihova neba.’     E.Swedenborg ‘Conjugial love (O bračnoj ljubavi) – 75:5, 6’

Ali kako ovakve veze između muškarca i žene u današnje vrijeme (= u ‘posljednjem vremenu‘ željeza izmješanog sa glinom) više ne postoje, tj. kako je ovakav stupanj ljudskog savršenstva (jer da bi se takva ‘savršena veza’ ostvarila za nju su najprije potrebna dva ‘usavršena’ postojanja!) na ovoj zemlji izuzetno rijedak, i većina muškaraca je preslaba da bi se suprotstavili ženskoj varavoj ljepoti i njezinim zavodljivim (= u krive svrhe korištenim) čarima (‘A u koju svrhu većina od vas koristi tu ljepotu/zavodljivost? Ja moram okrenuti Svoje oči od te slike koju bi mogao odviti pred vašim očima ako bi htio opisati koja se zločinačka djela sada počinjavaju sa tim Božanskim darovima, što uistinu nije u Moju čast!’ Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Tajne Života – 11‘ G.Mayerhofer) i njima izazvanim navirućim požudama, stoga Gospodin, da bi takve ‘slabe’ (= sve ne-usavršene) ljude zaštitio od propasti i pakla, savjetuje slijedeće:

‘Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.’    Matej 5:29-30

Što te riječi znače u njihovom duhovnom smislu i kako ih čovjek treba razumijeti te posljedično tome sprovoditi u praksi (ili pak ‘na koji način se nedovoljno duševno uznapredovao/usavršen čovjek treba ponašati u situaciji u kojoj postoji opasnost da ga zavodljive ženske obline potstaknu na grijeh protiv vlasite duše?’), nam, kroz usta jednog od svojih učenika, otkriva sam Gospodin i naš Vječni Otac, Isus Krist Jehova:

‘Obratite sada dobro pažnju. Ono što je oko za prirodnog čovjeka, to je za duh sposobnost gledanja Božanskih i nebeskih stvari, koja (kao takva) jedina pristaje prirodi duha za njegovo naj-blaženije, vječno postojanje.

Međutim, pošto duh, u skladu sa najnužnijim Božanskim redom, mora jedno određeno vrijeme biti zarobljen u materijalno tijelo ovoga svijeta, tako da bi postao čvrst (ili ‘očvrsnuo’) u svojoj slobodi i skoro potpunoj neovisnosti o Bogu bez koje nikad ne bi bio u stanju vidjeti Boga, a kamoli postojati u, pored i sa Bogom (ali dok/kada duh sazrijeva unutar materije i postaje čvrst u slobodi i neovisnosti o Bogu, on je izložen poprilično neizbježnoj opasnosti da bude progutan od strane materije te da nestane/bude uništen zajedno sa njom, a probuditi se iz te smrti u život u Bogu jeste i mora biti jako teško i bolno) – Gospodin je rekao, naravno, ne fizičkom već duhovnom čovjeku: ‘Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe. Ta bolje je ući u nebesa sa jednim okom, nego u pakao sa dva,’ što ne znači ništa drugo do: ‘Ako te svjetlo ovog svijeta isuviše zavodi/kuša, napregni se i okreni se od takvog svjetla, koje bi te povuklo dolje u smrt materije. Liši sebe kao duha ispraznog zadovoljavanja (ili ‘uskrati sebi kao duhovnom biću isprazno tjelesno zadovoljavanje’) kojeg ti uživanje ovog svijeta može ponuditi i okreni se svojom dušom prema čisto duhovnim stvarima, jer bolje ti je ući u nebesko carstvo (ili ‘carstvo vječnog života’) bez isuviše svjetovnog znanja (ili ‘poznavanja svijeta’, tj. ‘bez da si previše upoznat sa svime što nudi svijet’) nego biti progutan od strane materijalne smrti – svjetovno pre-mudar u jednu a premalo duhovno mudar u drugu ruku.

Ako je Gospodin ovdje (Matej 5:29, 30) govorio o dva oka, rukama i stopalima, On pri tome nije mislio na dva tjelesna oka te dvije tjelesne ruke i stopala, već jedino na očiglednu dvojnu mogućnost duha da gleda, djeluje i napreduje (znači, da gleda u duhovno ili u materijalno/prirodno, da djeluje duhovno ili materijalno/prirodno, te da se usavršava duhovno ili da propada u materijalno/prirodno). On ne upozorava meso/tijelo, koje u sebi nema života, već upozorava duh da se ne zanima sa svijetom, kada osjeća da ga (taj svijet) isuviše privlači. U tom slučaju je bolje ući u vječni život bez znanja o svijetu (ili ‘poznavanja svijeta’ = raznoraznih ovosvjetskih iskustava) nego na kraju biti progutan od strane nužnog suda ovog svijeta zbog isuviše svjetovnog znanja/iskustva.

Duh će, naravno, također vidjeti i upoznati svijet, ali on u njemu neće uživati. Jednom kada počne osjećati da ga svijet privlači, on bi se odmah trebao okrenuti od njega jer tada opasnost već vreba. Gledaj, to nužno okretanje (od svijeta) je u korespodentnoj slici izraženo kao ‘čupanje’ oka…’

Zato je za one ljude koji nisu dovoljno ‘čvrsti’, što će reći, duhovno razvijeni/usavršeni, bolje ne gledati u lijepe i zavodljive žene jer im svaki takav pogled može biti na propast. Isto tako, takvim ljudima je najbolje i izbjegavati mjesta i situacije na/u kojima se sa takvim ženama može susresti (= gdje se takve žene okupljaju u velikom broju, recimo diskoteke). To ‘okretanje od’ ili ‘izbjegavanje’ takvih mjesta na kojima se takve situacije mogu pojaviti je u Riječi Božjoj reprezentirano sa ‘čupanjem oka iz tijela’ te njegovim ‘odbacivanjem’.

‘…. Gospodin je isto tako govorio i o desnom stopalu (koje se ne spominje u Evanđelju!), ali je dao znak pisarima da to izostave jer oni koji su svoju unutarnju viziju usmjerili prema nebu i koji su aktivirali svoju ljubav-volju – što korespondira sa lijevom rukom kao rukom srca – će se u skladu sa Božjom voljom nakon toga riješiti i desne ruke ili desnog dlana – koji predstavljaju (ili ‘što treba razumijeti kao’) čisto svjetovnu motivaciju – više ne moraju sebe riješiti desnog stopala. Jednom kada je oko na/u pravom svjetlu i kada ruka, ili radije volja, djeluje na pravi način/ispravno, napredak u predjele (ili ‘prema predjelima’) vječnog života je automatski tu ili (što će reći) ‘desno stopalo’, koje označava svjetovni progres (= duša koja je u svojim ambicijama/motivacijama usmjerena prema svijetu), je već automatski odsječeno i (za to) više nije potreban nikakav poseban napor.’

Gospodin Isus Krist Jehova Stvoritelj Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 1/42:7-10, 44:2’ J.Lorber

Više pročitajte na: “Ljepota i zavodljivost žene“