O krštenju…
 

4/110 [1] (Cyrenius:) ‘Gospodine, ja vjerujem u sve što naučavaš. Da li sam iz tog razloga već kršten?’

[2] Gospodin: ‘Ne, ti uistinu još nisi kršten (izvanjski), ali to nema veze. Jer, tko god vjeruje kao što ti vjeruješ, prijatelju, u duhu on kao da je (već) kršten, sa svim blagoslovima krštenja.

[3] Židovi prakticiraju obrezivanje, koje je uvodni/pripremni korak (ili ‘mjera’), ali kao takvo preda Mnom nema nikakve vrijednosti, ako obrezani istovremeno nije i obrezana srca. Jer, pod obrezanim srcem Ja mislim na srce koje je očišćeno i ispunjeno ljubavlju. – Židovi su pored obrezivanja jedno vrijeme vjerovali u Ivanovo krštenje sa vodom, kojeg su nastavili njegovi učenici. Ali i ova vrsta krštenja kao takva također nema vrijednosti, ako joj ne prethodi, ili ako iza nje definitivno ne slijedi, potraživano pokajanje.

[4] Tko god ima iskrenu želju za poboljšanjem/popravkom i sebi dozvoli biti kršten sa vodom, ne počinjava grešku, ali on ne smije zamišljati kako voda pročišćava njegovo srce i snaži njegovu dušu. Ovo može biti ostvareno jedino putem čovjekove vlastite, i potpuno slobodne volje. Voda je jedino izvanjski znak koji o/na-značava da je volja, kao živa voda duha, sada očistila dušu od njezinih grijeha, baš kao što prirodna voda čisti glavu i tijelo od prašine i prljavštine.

[5] Tko je prošao kroz ovo krštenje (ili ‘tko se podvrgnuo/izložio/pretrpio’) u njegovom istinskom, stvarnom značenju, je u potpunosti kršten, pod uvjetom da je volja u srcu krštenog postala aktivirana ili tijekom, ili prije, krštenja. Ako to nije slučaj, samo krštenje sa vodom nema nikakve vrijednosti i ne donosi nikakve blagoslove u materijalnom smislu, a ponajmanje ikakvo izliječenje.

[6] Isto tako, krštenje maloljetne djece sa vodom nema nikakve vrijednosti, osim kao naznaka da je dijete bilo primljeno kao član (crkvenog) skupa i da mu je bilo dano ime što, međutim, za život duše ne nosi vrijednosti, već jedino služi svjetovnu svrhu. Time, djetetu bi se ime moglo dati bez obrezivanja i bez Ivanovog krštenja sa vodom, i preda Mnom to ne bi ništa značilo (ili ‘ne bi pravilo razliku’ = ‘bilo bi svejedno’). Jer nije ime ono što posvećuje čovjekovu dušu, već jedino slobodna, iskrena volja za pravednim/poštenim djelovanjem sve dok on živi, u skladu sa njegovom najboljom spoznajom/saznanjem. Svako ime može biti posvećeno kroz volju i djelovanje, ali ne i obrnuto.

[7] Kada je Ivan krstio, oni su mu dovodili djecu i njegove učenike da ih krsti. On ih je krstio, pod uvjetom da je dijete sa sobom imalo savjesne/poštene skrbnike koji su položili svetu prisegu da će se gorljivo (po)brinuti za njegovo duhovno obrazovanje. U tom slučaju, također dijete može biti kršteno u svrhu njegovog posvećivanja. Ali krštenje posvećuje djetetovu dušu i tijelo jedino do vremena kada je dijete postiglo istinsku spoznaju/saznanje o Bogu i o sebi i može vježbati/primjenjivati svoju slobodnu volju. Sve do tada skrbnici moraju voditi najveću brigu da je djetetu osigurano sve nužno za njegovo istinsko posvećivanje; ako u tome zakažu, duša tih skrbnika će snositi odgovornost.

[8] Prema tome, bolje je krstiti sa vodom jedino kada je čovjek sposoban ispuniti sve uvjete koji vode do posvećivanja njegove duše i tijela iz njegove vlastite spoznaje/saznanja i u slobodnoj samo-odlučnosti. Naposlijetku, krštenje sa vodom nije nužno za posvećivanje duše i tijela, već jedino spoznaja/saznanje i onda djelovanje u skladu sa pravilnom spoznajom/saznanjem o istini iz Boga. Ako se, međutim, sprovodi krštenje sa vodom, onda treba biti korištena ne samo voda iz Jordana – zato što bi Ivan krstio u Jordanu –, već je svaka svježa voda također dobra; ali, iz zdravstvenih razloga, izvorska voda je bolja od one iz cisterni.

[9] Jedino istinsko krštenje koje ima vrijednosti preda Mnom je ono sa vatrom ljubavi prema Meni i prema bližnjemu, i sa živom, gorljivom voljom i Svetim Duhom vječne istine koja izvire iz Boga. Na nebu su ove tri stvari svakome valjani svjedoci; to su: ljubav, kao istinski Otac; volja kao živa i istinska/stvarna Riječ ili Očev Sin (ili ‘Sin Oca’); i na kraju Sveti Duh, kao ispravno razumijevanje istine iz Boga, ali živo u čovjekovom djelu i samo i jedino u čovjeku! Jer što nije u čovjeku, za čovjeka nema nikakve vrijednosti, i pošto za čovjeka nema ni ne može imati nikakve vrijednosti, isto tako to ni pred Bogom nema nikakve vrijednosti.

[10] Jer Bog u Svojoj suštini za čovjeka nije ništa sve dok čovjek putem (ovog) učenja ne spozna Boga i dok Njegovu volju ne učini potpuno svojom vlastitom (= dakle dok potpuno ne prisvoji Božju volju) putem ljubavi i dok putem najgorljivije volje sve svoje postupke ne uskladi sa spoznatom najuzvišenijom voljom. Tek time Božja slika oživljava u čovjeku i uskoro raste i prožima čitavo čovjekovo biće. Kad do toga dođe, onda se događa i to da čovjek zadire/prodire u svu dubinu Božanstva; jer Božja slika/odraz u čovjeku je savršena slika jednog te istog Boga od vječnosti.

[11] Kad kod čovjeka do toga dođe, u njemu je sve p(r)osvećeno i došlo je do istinskog krštenja ponovog rođenja duha. Takvim krštenjem, čovjek postaje istinskim prijateljem Boga i sam u sebi isto tako je savršen, kako je savršen Otac na nebu. I svima vam izričito kažem, da svi vi s obzirom na to, svim svojim silama morate nastojati postati isto tako savršeni kako je savršen vaš Otac na nebu (Matej 5:48)! Tko ne postane tako savršen, ne dolazi Sinu Oca (= Očevom Sinu).

[12] Ali tko je Sin? Sin je Očeva ljubav (ili ‚ljubav Oca’). On je ljubav ljubavi, On je vatra i svjetlo, On je Sin ljubavi ili mudrost Oca (= Očeva mudrost). A kako je prema tome odraz/slika Očeva u vama, tako i mora postati tako savršena kakav je Sâm Praotac, u svemu, inače ne bi bio odraz Oca; a ako kao slika/odraz Oca nije savršen, odakle će onda čovjeku doći mudrost, ili kako će čovjek onda dospjeti do istinske mudrosti?

[13] Ali kao što se Otac neprestano (pro)nalazi u Meni, isto tako se i Ja (pro)nalazim u Ocu, i isto tako se i vi u sebi morate (pro-)naći, tako da ćete se time (pro)naći u Bogu, i Bog će se pronaći u vama. Kao što smo Otac i Ja jedno, tako isto morate i vi postati jedno sa slikom Božjom u vama. Jeste li to, tada ste postali jedno i sa Mnom i sa vječnim Ocem u Meni, pošto smo Ja i Otac u Meni savršeno jedno od vječnosti (Ivan 17)!’

Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac
‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/110’ J.Lorber