Bertha Dudde, br. 1829, 24 Veljače 1941
ISPUNJENJE SLUŽBENE DUŽNOSTI…
Vi nikada ne bi trebali biti zadovoljni time da samo ispunite vašu službenu dužnost nego bi trebali napraviti više od toga, vi bi trebali dobrovoljno prihvatiti zadatak kojeg ljudi ne očekuju od vas da učinite ali kojeg bi vi trebali napraviti radi Ljubavi… jedino onda ćete biti s Ljubavlju aktivni i jedino ovaj napor će biti cijenjen i donijeti vam blagoslove za vječnost. Ljudi koji poslušno sprovode njihov zemaljski rad vjeruju za sebe kako su napravili dovoljno. U tom slučaju njihov je život u stvari ispunjenje dužnosti ali unatoč tome to nije svjesno služenje u Ljubavi… Štogod službena dužnost zahtjeva da bude učinjeno se nepromjenjivo podudara sa svjetovnim ciljevima. Sve što ima pročišćavajući utjecaj na dušu neće niti biti zahtjevano niti sprovođeno kao službena dužnost već to uvijek mora biti učinjeno u apsolutnoj slobodi volje, i to je zašto se o dušinom napretku može govoriti jedino kada osoba radi povrh njegove dužnosti i neće prekinuti takvu dobrodušnu aktivnost.
Međutim, što god da ljudsko biće preuzme na sebe ili nametne drugima kao jednu obavezu jedino ima zemaljsku vrijednost, pošto Ljubav spram bližnjega ne treba nužno biti pokretačka sila ispunjavanja službene dužnosti. Postoje, kao pravilo, ljudski zakoni koji imaju namjeru održati svjetovni red, ispunjenje kojih je prema tome učinkovito nužno kako bi se borilo protiv ljudske slabe volje, jer mnogi ljudi ne bi sprovodili što ih službena dužnost obavezuje učiniti ako u njima ne bi bio kultiviran osjećaj dužnosti. Sve što čine je time u jednu ili drugu ruku uvjetno i rezultira u nekoj vrsti zemaljske dobrobiti. Jedan zemaljski način života koji jedino prikazuje jedan beskrajan niz dijela, od kojih sva upadaju u kategoriju ispunjavanja službenih dužnosti, ni u kojem slučaju ne mora rezultirati u psihološkom stanju zrelosti, jer baš ovo ispunjavanje službene dužnosti spriječava ljude od toga da budu uistinu aktivni s Ljubavlju.
Premda ispunjenje službene dužnosti ne može biti prikazano ljudima kao pogrešno ili nepotrebno, ono unatoč tome dovodi ljudsku dušu u izvjesnu opasnost, jer što on to više koristi kao vodeći princip ljudskog života, to više značenja on pridaje baš ovoj dužnosti i to više on vjeruje za sebe kako je pošteđen od istinskih aktivnosti Ljubavi, jer smatra njegovo vrijeme dovoljno iskorištenim a ipak on duhovno zaostaje ako podbacuje ljubiti, tj., unatoč tome što je potpuno zaokupljen službenim dužnostima, on nije potaknut od strane Ljubavi učiniti ‘više’… pomoći njegovim bližnjim ljudskim bićima i duhovno i fizički sa djelima koja nisu nikada zahtjevana od strane ljudi i prema tome Ljubav isto tako nikad ne može postati službena dužnost. Ispunjenje službene dužnosti samo po sebi zasigurno treba biti priznato na jedan zemaljski način ali ono nije od važnosti za vječnost, time ljudsko biće mora dati sve od sebe i pokušati biti pomoćan njegovom vlastitom slobodnom voljom. On ne bi trebao biti zadovoljan sa ispunjavanjem službene dužnosti nego sam od sebe napraviti ‘više’… on bi trebao dati i pomoći sa Ljubavlju, tako da će njegova duša pronaći spasenje, koja uvijek jedino ima koristi od onog što ljudsko biće čini svojom vlastitom slobodnom voljom i u nesebičnoj Ljubavi spram bližnjega.
AMEN
