J. Lorber – VIE 9/129

Bojati se i ljubiti Boga.

1. Tada ustadoh sa Svojega stolca i otiđoh do stola Samarijanaca, koji također brzo ustadoše sa svojih stolica te Mi s dubokim strahopoštovanjem rekoše (Samarijanci): "O Gospodaru, Učitelju, mi smo grešnici i nismo dostojni da Ti Sam dođeš k našem stolu, nego reci samo jednu riječ nad nama, kako bismo ojačali u Tvojem svjetlu."

2. Ja rekoh: "Možete odbaciti to preveliko strahopoštovanje prema Meni, te umjesto toga rasti u pravoj i istinskoj ljubavi prema Meni; jer mnogo više znači i veće je ljubiti Boga iznad svega nego Ga se iznad svega bojati. Pretjeran strah od Boga tjera čovjeka sve dalje od Boga i naposljetku je ono loše sjeme iz kojeg u svoje vrijeme izrasta poganstvo s cijelom poganskom službom idolima, praznovjerjem i naposljetku potpunom nevjerom.

3. No s potpunom ljubavlju čovjek dolazi sve bliže Bogu, sve Mu više vjeruje i čezne za Njim, te se tako sve više puni Duhom Božjim, jer je neprestano rastuća i puna povjerenja ljubav prema Bogu pravi i živi Duh Božji u čovjeku i duh vječnoga života u duši. Stoga je grešnik koji se kaje iz ljubavi prema Bogu bliži Njemu i draži Mu je od devedeset i devet vrlo bogobojaznih ljudi koji nikada nisu sagriješili protiv zakona, te im stoga, budući da su pravedni, nikada nije trebalo pokajanje.

4. Promotrite samo dijete koje ima velik strah od svojih roditelja jer su ga možda nekoliko puta prestrogo kaznili zbog njegove djetinje nestašnosti. Takvo će dijete doista slušati svoje roditelje, ali ne toliko iz ljubavi, nego radije iz straha od kazne koju može očekivati ako bi opet sagriješilo protiv volje roditelja. Prisutnost njegovih roditelja nakon nekog vremena također će postati neugodna takvom djetetu, te će se pokušati osloboditi iz te njemu neugodne situacije tako što će napustiti roditeljsku kuću i potražiti svoju sreću, svoj mir i svoju udobnost u dalekim tuđim krajevima. I samo će se s kajanjem vratiti svojim roditeljima sa strahom i trepetom ako u tuđini nađe suprotno od onoga što je mislio naći.

5. Ti isti roditelji imaju drugo dijete koje ih se ne boji toliko, nego ih umjesto toga voli sve više, ne mari toliko za nekoliko opomena, te će ukloniti svoje pogreške i činiti njihovu volju, dakle ne iz sve većeg straha od strogoće svojih roditelja, nego iz svoje vlastite sve veće ljubavi prema njima.

6. Što mislite, koje će od to dvoje djece roditeljima biti najdraže?"

7. Glasnogovornik reče: "Naravno, ono dijete koje ima manje straha od svojih roditelja, ali koje umjesto toga ima više ljubavi i djetinjeg povjerenja u njih."

8. Ja rekoh: "Tvoje je mišljenje ispravno i dao si Mi pravi odgovor. Tako biste i vi trebali biti poput djeteta koje ima više ljubavi nego straha prema svojim roditeljima. I zato ljubite Boga kao vječnoga Oca svih ljudi, više nego što Ga se bojite kao neumoljiva suca, pa tada nećete imati toliko straha niti osjećati plahost pred Mojom prisutnošću među vama, kao što je to bio slučaj do sada.

9. Možete Mi vjerovati da Bog ljubi i vrlo strašljivu djecu, no što se tiče djetinjeg, neustrašivog povjerenja prema Njemu, tu se često mora hodati vrlo krivudavim putevima. Bez tog povjerenja duša nikada ne može postati potpuno slična Bogu i biti sretna i neovisno slobodna u Bogu, a tim spomenutim krivudavim putevima duša to jedva može postići. Samo velika nevolja može takvu djecu vratiti na pravi put natrag u kuću ljubavi svojih roditelja.

10. Budući da djeca zbog karanja koja dolaze odozgo postaju samo gora umjesto bolja, ta se karanja događaju samo rijetko, i to tek kada svi pokušaji puni ljubavi propadnu pred slijepom tvrdoglavošću ljudi. Zato Bog ima uvijek tako veliko strpljenje s ljudskom ohološću, kako ih neprestanim kažnjavanjem ne bi još više udaljio od Sebe nego što se oni sami već udaljuju.

11. I kada bi Bog morao pohoditi ljude sa šibom karanja u Svojoj ruci, tada im u Svojoj drugoj ruci – iako donekle prikriveno – pruža Svoje srce, kako bi vidjeli da im Bog Otac, čak i ako već drži šibu karanja u Svojoj ruci, ipak dolazi u susret sa svom ljubavlju, poput ovoga.

12. No ovome još nešto dodajem, i svi vi to dobro zapamtite: onaj tko je previše strašljiv u nekom poslu, bojeći se da će vjerojatno učiniti pogrešku zbog koje će posao pretrpjeti štetu u pogledu cilja koji se mora postići, također će nerijetko učiniti velike pogreške. Ali onaj tko radi s radošću i ljubavlju, bez prevelikog straha da bi mogao pogriješiti, dobro će napredovati u svom poslu i vjerojatno se neće otkriti mnogo značajnih pogrešaka, jer prava ljubav s pravim povjerenjem nije slijepa, kako to misle poganski svjetovni mudraci, nego vidi mnogo oštrije od najoštrijeg svjetovnog razuma s njegovom previše strašljivom savješću.

13. Čak i ako je ljubav tu i tamo pogriješila, ona to brzo i lako može sama ispraviti; no kada razum sa svojim strahom učini pogrešku, tada gubi svako povjerenje u sebe i često ne nalazi nikakvo sredstvo kojim bi se pogreška mogla potpuno ispraviti.

14. Time vam ne želim reći da bi čovjek trebao potpuno odbaciti svoj razum i svoju savjest – daleko od toga. No onaj tko dopusti da njime potpuno ovlada razum i pretjeran, strašljiv strah od činjenja pogrešaka, te izravno sumnja u mnogo bolje djelovanje ljubavi i njezina povjerenja, doista je slijep i ludo bezuman u visokom stupnju. .

15. Ako ste ovo sada dobro razumjeli, također ćete lako moći podnijeti Moju prisutnost, i tada nećete u sebi željeti što brže napustiti ovo mjesto iz čistog straha i plahosti preda Mnom."

16. Nakon Moje prijateljske pouke, Samarijanci se potpuno promijeniše. Zahvališe Mi na ovom učenju i postadoše puni povjerenja.

17. A glavni glasnogovornik reče: "O Gospodaru i Vladaru svih stvari i svega života! Samo nas je velika ljubav prema Tebi dovela ovamo, jer čusmo da se ovdje ili u Nazaretu mogu dobiti pouzdane informacije o tome gdje boraviš, pa smo s velikim povjerenjem otputovali u ovo mjesto. No gle, umjesto informacije koju smo očekivali, naime gdje boraviš, na naše veliko iznenađenje izravno smo susreli Tebe, i to nas je iznenađenje ispunilo silnim strahom pred Tvojom beskrajnom slavom. Ali sada si Ti naš svakako ne nerazuman, a i ne neopravdan strah odjednom pretvorio u ljubav punu povjerenja. I stoga ćemo ostati ovdje dokle god Ti ovdje boraviš, i slijedit ćemo Te – ako želiš – kamo god pošao, jer bismo i mi rado htjeli biti Tvoji učenici i širitelji Tvoje žive riječi."

18. Ja rekoh: "Zato sam i htio da Me tražite, jer vas vrlo dobro poznajem, a i vaš duh. No sada, nastavite jesti i piti. Nakon toga nastavit ćemo naš razgovor."

19. Svi oni bijahu time zadovoljni, te nastaviše jesti i piti bez ikakve plahosti, a Ja se vratih na Svoje mjesto.