[1] ‘Ili tko ga je učinio ‘nijemim” (Izlazak 4:11). Da to znači odsustvo izričaja, očito je iz značenja ” nijem”, kao odsustvo izričaja; jer se suprotstavlja “ustima”, kojima se označava izričaj (od kojih je gore navedeno, br. 6987). Pod “izričajem” se ovdje ne misli na glas, ili govor, jer je taj izričaj prirodan; nego se pod “izričajem” podrazumijeva ispovijedanje Gospodara i ispovijedanje vjere u Njega; jer je ovaj govor duhovan. Stoga je očito što u unutarnjem smislu označavaju “nijemi”, naime, oni koji ne mogu ispovijedati Gospodara, stoga ne mogu ispovijedati vjeru u Njega, zbog neznanja, u kojem su stanju narodi izvan Crkve, a također i jednostavni unutar Crkve. Da su takvi označeni pod “nijem”,jasno je u Izaiji:
Tada će hromi skakati kao jelen, i jezik nijemog će pjevati; jer će u pustinji izbiti vode, a potoci u ravnici pustinje (Izaija 35:5-6);” jezik nijemog pjevat će« označava da će ispovijedati Gospodara i ono što je od vjere u Njega; »u pustinji će izbiti vode, a potoci u ravnici pustinjskoj«, označava da oni imaju spoznaju istine i dobra; “Pustinja” je stanje bez znanja o vjeri iz neznanja.
[2] Pod nijemima koje je Gospodar obnovio također se označavaju narodi koji su Njegovim dolaskom na svijet bili oslobođeni od laži i zla koja su odatle potekla; kao po nijemom čovjeku u Mateju:
Evo, dovedoše k Njemu nijemog čovjeka, opsjednut demonom; ali kad je demon bio istjeran, nijemi je progovorio (Matej 9:32-33).
A nijema osoba u istom: Isusu je doveden netko opsjednut demonom, slijep i nijem; i On ga je izliječio, toliko da su i slijepi i nijemi govorili i vidjeli (Matej 12:22). Na sličan način nijema osoba koja je također opsjednuta demonom, u Marku 9:17-30.
[3] Neka se zna da sva čuda koja je Gospodar učinio označavaju stanje crkve i ljudskog roda spašenog njegovim dolaskom na svijet, naime, da su oslobođeni iz pakla oni koji su primili vjeru ljubavi. Takve su stvari uključene u Gospodareva čuda. Općenito, sva čuda zabilježena u Starom Zavjetu označavaju stanje Gospodareve crkve i kraljevstva. Na taj se način božanska čuda razlikuju od đavolskih ili magijskih čuda, koliko god se činila slična u vanjskom obliku, kao što je bio slučaj s čudima čarobnjaka u Egiptu.
Emanuel Swedenborg – ‘Nebeske Tajne – 6988’
