E. Swedenborg: Nebeske tajne
Nebeske Tajne 8480 – što je u stvari u suštini takvih ljudi – ‘kakvi su stvarno oni ljudi’ bez obzira na vanjski prikaz?!
8480. A neki su dio ostavili do jutra’ naznačava zlouporabu Božje dobrote, u tome da su je željeli zadobiti od sebe. To je jasno iz značenja “ostaviti ga do jutra” kao nestrpljivost da steknu dobro od sebe, što je stoga zlouporaba Božje dobrote. To se naziva zlouporabom kada se pojavi nešto slične prirode prema vanjskom izgledu, ali izvire iz suprotnog podrijetla. Dobro proizlazi iz suprotnog podrijetla kada izvire iz čovjeka, a ne od Gospodara. Jer Gospodar je apsolutno dobro i stoga izvor svega dobra. Dobro koje potječe iz Njega ima Božansko u sebi, pa je tako dobro sve do njegovog najdubljeg ili glavnog bića. Ali dobro koje potječe iz čovjeka nije dobro, jer u sebi čovjek nije ništa drugo nego zlo. Prema tome, dobro koje potječe iz njega prvenstveno je i u biti zlo, iako prema vanjskom izgledu može izgledati dobro.
Te su stvari poput cvijeća prikazanog na slici u usporedbi s cvijećem koje raste u vrtu. Potonji cvjetovi su lijepi do svojih najdubljih dijelova, jer što se više otvaraju, to postaju ljepši. Ali cvijeće prikazano na slici lijepo je samo po vanjskom izgledu; Jer iznutra oni nisu ništa drugo nego glina i masa čestica zemlje koje leže u neredu unutar nje. To je također ono što Gospodin podučava kada kaže:
Salomon u svoj svojoj slavi nije bio odjeven kao jedan od ljiljana u polju. Matej 6:29.
[2] Tako je s dobrim koje potječe iz čovjeka i dobrim koje potječe iz Gospodara. Čovjek ne može znati da se takve vrste dobra toliko razlikuju jedna od druge jer sudi po vanjskom izgledu. Ali anđeli imaju jasnu percepciju o tome odakle potječe čovjekovo dobro i kako je ono prema tome (kakve kvalitete). Anđeli s osobom su prisutni i, da tako kažemo, prebivaju u dobru koje potječe iz Gospodara. Oni ne mogu biti prisutni u dobru koje potječe iz čovjeka; Udaljavaju se što dalje od toga, jer je ono u svojoj nutrini zlo. Jer dobro koje potječe iz Gospodara ima nebo u sebi; to dobro oslikava oblik neba, skrivajući u sebi samog Gospodara. Jer u svemu dobru koje dolazi od Gospodara postoji sličnost s Njim, a time i sličnost neba. Ali u svemu dobru koje dolazi od čovjeka postoji sličnost čovjeka; A budući da čovjek sam po sebi nije ništa drugo nego zlo, to je sličnost pakla. To je koliko je dobro koje potječe iz Gospodara različito od dobra koje potječe iz čovjeka.
Dobro koje potječe iz Gospodara postoji s onima koji ljube Gospodara iznad svega i svoga bližnjega kao sebe; ali dobro koje potječe iz čovjeka postoji s onima koji ljube sebe iznad svega i preziru bližnjega u usporedbi sa sobom. Potonji su također oni koji su zabrinuti za sutrašnjicu jer se uzdaju u sebe, dok su prvi oni koji nisu zabrinuti za sutrašnjicu jer se uzdaju u Gospodara. Oni koji se uzdaju u Gospodara neprestano primaju dobro od Njega; Jer sve što im se dogodi, bilo da se čini povoljnim ili ne, ipak je dobro, jer služi kao sredstvo koje doprinosi njihovoj vječnoj sreći. Ali oni koji vjeruju u sebe neprestano donose zlo na sebe, jer sve što im se dogodi, čak i ako se čini povoljnim i sretnim, ipak je loše i stoga djeluje kao sredstvo koje doprinosi njihovoj vječnoj nesreći. To su stvari na koje se misli kada se kaže da nisu trebali ostaviti ništa od mane do jutra, i da se sve što je bilo ostavljeno ucrvilo i usmrdjelo.
***
8482. ‘I pokvari se’, naznačava prema tome nešto pakleno. To je jasno iz značenja ‘truljenja’ kao nečeg gadnog i paklenog. ‘truljenje’ se ovdje koristi u odnosu na zlo, a ‘crv’ na laž, jer kada dobro postane zlo to je kao kada meso ili kruh trule. Laž koja proizlazi iz tog zla je poput crva koji proizvodi ono što je trulo.
