E. Swedenborg: Nebeske tajne

8477.

‘I Mojsije im reče’ (Izlazak 16:19a) naznačava opomenu. Ovo je jasno iz značenja ‘reći’, koje uključuje ono što dolazi nakon toga, u ovom slučaju opomenu da ništa od toga ne bi trebali ostaviti do jutra, budući da ‘reći’ može također značiti opominjati, vidi 7090, 8178

8478.

[1] ‘Neka nitko ništa od toga ne ostavlja do jutra’ (Izlazak 16:19:b) znači da ne smiju biti zabrinuti da to sami steknu. To je jasno iz činjenice da se mana davala svako jutro i da su se u onom što je preostalo razmnožavali crvi, što znači da Gospodar svakodnevno osigurava za potrebe ljudi i da zbog toga ne bi trebali biti zabrinuti da to sami čine. Isto se misli pod kruhom svagdašnjim u molitvi Gospodnjoj (Matej 6:11), kao i u Gospodarevim riječima u Mateju,

Ne brinite se za dušu svoju/za svoj život, što ćete jesti ili što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Zašto brinuti o odjeći? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu; ne muče se, niti predu. Ne brinite se dakle da kažete: Što ćemo jesti? ili Što ćemo piti? ili Što ćemo obući? Ta sve te stvari pogani traže. Ne zna li Otac vaš nebeski da vama sve to treba? Tražite najprije kraljevstvo Božje* i njegovu pravednost, a onda će vam se sve ovo nadodati. Ne budite dakle zabrinuti za sutrašnji dan; jer sutra će se pobrinuti za stvari koje mu pripadaju/za se. Matej 6:25 – do kraja.

Slične riječi pojavljuju se u Luki 12:

11 “Nadalje, kad vas budu dovodili pred sinagoge i poglavarstva i vlasti, ne budite zabrinuti kako ćete se ili čime braniti, što li reći!

 12 Ta Duh Sveti poučit će vas u taj čas što valja reći.”

… te 22-31 = vidi kontekst iz Luke 12:13-21 = Sud nad neradnicima za Kraljevstvo radi svjetovnih razloga = imućni kršćani (!!!). 

[2] Ovaj stih i onaj koji slijedi odnose se u unutarnjem značenju na brigu za sutrašnjicu, brigu koja je bila ne samo zabranjena nego i osuđivana. Zabrana toga je naznačena time što im je rečeno da ne ostavljaju ništa od mane do jutra, a osuda toga je naznačena time što su se crvi razmnožavali u svemu što su ostavili i ono je postalo trulo (smrdljivo). Svatko tko ne gleda na ovu stvar izvan značenja slova može misliti da treba izbjegavati svaku brigu za sutra, a budući da je tako, ljudi bi trebali očekivati ispunjenje svojih zahtjeva svaki dan s neba. Ali osoba koja to promatra s pozicije dublje od doslovnog značenja, to jest, koja to promatra iz unutarnjeg značenja, može prepoznati što naznačava briga za sutra – ne (označava) brigu za dobivanjem hrane i odjeće za sebe, i također sredstava za budućnost; jer nije protivno redu opskrbiti sebe i one koje uzdržavamo (koji ovise o nama). Ali ljudi su zabrinuti za sutra kada nisu zadovoljni svojom sudbinom, ne uzdaju se u Boga nego u sebe i imaju u vidu samo svjetovne i zemaljske stvari, a ne nebeske. Ovim ljudima u potpunosti vlada tjeskoba/strah/briga za budućnost i želja da posjeduju sve stvari i vrše kontrolu nad svim drugim ljudima. Ta se želja razbuktava i postaje sve veća i veća, dok konačno ne pređe svaku mjeru. Tuguju ako ne ostvare ciljeve svojih želja i ožalošćeni su zbog njihovog gubitka. Niti mogu pronaći utjehu, jer su u vremenima gubitka ljuti na Božanstvo. Odbacuju Ga zajedno sa svim vjerovanjem i proklinju sebe. Ovakvi su oni koji su zabrinuti za sutra.

[3] Oni koji vjeruju u Božanstvo potpuno su drugačiji. Iako mare za sutrašnjicu, ipak su nezabrinuti, jer nisu tjeskobni, a kamoli zabrinuti, kada razmišljaju o sutrašnjici. Ostaju smireni bez obzira na to ostvaruju li želje ili ne, i ne tuguju zbog gubitka; zadovoljni su svojom sudbinom. Ako postanu bogati, ne postaju opčinjeni bogatstvom; ako su unaprijeđeni na važne položaje ne smatraju se vrjednijima od drugih. Ako postanu siromašni, oni također nisu time nesretni; ako su niskog statusa, ne osjećaju se potišteno. Oni znaju da se za one koji vjeruju u Božanstvo sve stvari kreću prema vječnom stanju sreće, i da bez obzira što im se u bilo kojem trenutku dogodi, to doprinosi tom stanju. [4] Treba priznati da je Božanska providnost sveobuhvatna, to jest, prisutna je unutar najsitnijih pojedinosti i da se ljudi u struji providnosti stalno vode prema sretnijim stvarima, bez obzira kako to vođenje izgledalo/kojim sredstvima. Oni u struji providnosti su ljudi koji se uzdaju u Božanstvo i sve pripisuju Njemu. Ali oni koji nisu u struji providnosti su ljudi koji vjeruju samo sebi i sve pripisuju sebi; njihova je perspektiva/gledište suprotna, jer oni oduzimaju providnost Božanstvu i tvrde da je njihova vlastita. Treba također priznati da u onoj mjeri u kojoj je netko u struji providnosti, on je u stanju mira; i u onoj mjeri u kojoj je netko u stanju mira na temelju dobre vjere, on je u Božanskoj providnosti. Jedino ovi znaju i vjeruju da Gospodnja Božanska providnost prebiva unutar svake pojedine stvari, doista unutar najsitnijih detalja u svemu, kao što je također pokazano u 1919 (kraj), 4329, 5122 (kraj), 5894 (kraj), 6058, 6481-6486, 6490, 7004, 7007, kao i da Božanska providnost u vidu ima ono što je vječno, 6491.

[5] Oni koji imaju suprotno gledište jedva da su voljni dopustiti bilo kakvo spominjanje providnosti. Umjesto toga, oni svaku pojedinu stvar pripisuju razboritosti; a ono što ne pripisuju razboritosti pripisuju sreći ili slučaju. Neki to pripisuju sudbini, koju ne pripisuju Božanstvu nego prirodnim silama. Jednostavnim/prostim/priglupim nazivaju one ljude koji ne pripisuju sve stvari sebi ili prirodnim silama. Iz svega ovoga opet se može vidjeti kakvi su oni ljudi koji se brinu za sutra, a kakvi su oni koji se ne brinu za sutra.

* The Latin means the heavens but the Greek means God, which S

8479.

‘I ne poslušaše Mojsija’ znači nedostatak vjere i posljedično nedostatak poslušnosti. Ovo je jasno iz značenja ‘slušanja’ kao opažanja, posjedovanja vjere i poslušnosti, o čemu se govori u 5017, 7216, 8361.