Lorber – VIE 1/ 236

236. Zajednički objed. Faust hvali Isusov nauk. Faustova ljubav prema Lidij Gospodinovo posredovanje. Lidijino ljupko priznanje. Faustovi važni snovi o veličanstvu nebeskog Oca u Isusovu liku. “Sto je Bog povezao, neka čovjek ne razdvaja!” Pouka o bračnoj vezi.

[1] Vrhovni sudac i niži sudac su se pridružili Kisjonahu i Baramu, Jonaelu, Jairutu i Arhielu te smo zajedno otišli u sobu. Nekih pola sata nakon sunčeva zalaska svi su sa Mnom i Mojima uživali u odlično pripremljenom i obilnom objedu. Neoženjenom vrhovnom sucu jako se svidjela najstarija Kisjonahova kći i zato Mi reče: “Moj najplemenitiji prijatelju, Ti znaš kako jako sam Te unatoč razlikama naših religija odnosno nauka o božanstvu uvijek ljubio, jer u Tebi nisam našao podmukla i jednostranog Židova, nego nadasve otvorena i slobodoumna i ujedno svestrano obrazovanog te u svim znanostima najdublje poučena čovjeka.

[2] Zato Ti sada također povjeravam da mi se nadasve sviđa Kisjonahova kći. Ja sam, kao što dobro znaš, Rimljanin, ona je pak nedvojbeno Židovka, koja ne smije ponuditi svoju lijepu ruku poganu, kako nas Židovi nazivaju. Reci, prijatelju, što bi se moglo tu učiniti? Pod kojim uvjetom bi ona mogla postati moja žena? Što ako bi me Ti podržao u tome?”

[3] Ja mu odgovorih: “Ti si Rimljanin, ona je Grkinja, a ne Židovka, i tako te već po prirodi ništa ne ograničava da je kod Kisjonaha zaprosiš za ženu, i on će ti je sigurno dati. Da je pak duhovno Židovka, kao sada svi ukućani, to ti pak neće biti kamen spoticanja, jer koliko znam židovski nauk ti ipak nije nepoznat?!”

[4] Vrhovni sudac, koji se zvao Faust Kaji Filius, reče: “Zašto bi, jer sam u srcu i ja jedan od najgorljivijih sljedbenika Tvojeg božanskog nauka! Mislim naime da Bog, koji je znao sagraditi svijet i bio u stanju na njemu stvoriti raznovrsna bića i na kraju čak čovjeka, mora biti nadasve mudar! Ako bi takav najmudriji Bog htio dati, recimo, Svojim ljudima nauk, ne bi im mogao dati nešto drugo nego upravo najmudrije takav koji je potpuno u skladu s čovječjom prirodom i najboljim načelima međuljudskih odnosa.

[5] No, Tvoj nauk je pak takva duha i takve prirode i dakle potpuno je božanski, i zato sam ga kao posve istinskoga prihvatio za cijeli svoj život i potom ga također objavio svim svojim ukućanima i mnogobrojnim podredenim službenicima. Time bi ipak sve bilo u redu, osim očeva dopuštenja!”

[6] Ja mu rekoh: “No, to već imaš, isto kao i ljubav lijepe Lidije. Pogledaj iza sebe potpuno blaženog Kisjonaha, koji je sav izvan sebe od radosti jer je njegovu kuću zapala takva čast!”

[7] Faust se obazre i Kisjonah reče: “Gospodaru i zapovjedniče nad cijelom našom Galilejom i Samarijom! Je li moguće da želiš moju Lidiju za ženu?!”

[8] Faust reče: “O da, kao jedinu između tisuću, ako mi je hoćeš dati!”

[9] Kisjonah pozove Lidiju. Ona je došla vidno u neprilici radi ljubavi i velike radosti i Kisjonah joj reče: “Moja draga kćeri, da li bi bila rado blagoslovljena ovim veličanstvenim muškarcem?”

[10] I Lidija, gledajući u pod, nakon nekog vremena reče: “Kako me možeš još pitati? Kada je taj veličanstveni Faust danas došao i prvi put sam ga vidjela, u srcu sam čula glas: Kako sretna mora biti žena tog veličanstvenog muškaraca! I da bih mu sada, kada me želi, odgovorila s ‘ne’?”

[11] Kisjonah reče: “Ali što će na to reći tvoj najdraži Isus?!” Lidija će: “Njegovi smo svi mi! On je Stvoritelj i mi smo svi Njegova stvorena bića, iz kojih si odgaja istinsku djecu! Bez obzira na to, Njemu pripada najdublja dubina mojega srca!”

[12] Faust se zapanjio i rekao, začuđen zbog tog neočekivanog Lidijina svjedočenja o Meni: “Što, što što to čujem?! Zar prelijepi snovi, koje sam nedavno sanjao, imaju kakvo stvarno značenje? Sva nebesa sam vidio otvorena; sve je bilo u svjetlosti, sva stvorena bica su bila sama svjetlost i u najdubljoj dubini nebesa sam očito vidio Tebe, Ti moj prijatelju Isuse. I sva bića su čekala kao s nestrpljivom radošću Tvoj mig, da u trenutku objave Tvoje zapovijedi svem beskraju!

[13] Tada mi se učinilo da vidim Zeusa u Tvojem liku, čiji sjaj je izdaleka nadmašivao sjaj sunca, i jako sam se začudio što si bio tako jako sličan Zeusu. Otad sam Te potajno smatrao zemaljskim sinom prvoga boga, kojega sam poistovjetio sa židovskim Jehovom is indijskim Brahmom. Pritom sam sve druge bogove smatrao jednako kao Tebe samo Njegovom zemaljskom djecom, koju je on nekoć začeo s kćerima zemlje, da u tim zemaljskim sinovima dâ ljudima vođe, učitelje i iscjelitelje!

[14] Ali sada te snove nenadano vidim u posve drugačijoj svjetlosti; Ti sâm si živi Zeus, Brahma ili Jehova tjelesno među nama i sâm nas učiš Svoju Božju mudrost, jer su je najvjerojatnije Tvoja prijašnja djeca na ovoj Zemlji loše učila i nisu je pravilno ostvarila!

[15] Ako je nedvojbeno tako, tada ipak tu najljepšu ženu dobivam neposredno iz ruke svojega Boga, svojega Stvoritelja, i zato ne trebam više pitati hoću li biti sretan s njom!

[16] Ali i svoju želju vidim sada u posve drugoj svjetlosti! – Najljepša Lidijo! Pogledaj Gospodara! Ne radi se samo o našim međusobnim htijenjima i željama, nego jedino o najsvetijoj volji tog Jedinog, tog Gospodara sveg veličanstva, tog Boga svih bogova, iz kojega su izašla sva nebesa, sunce, mjesec, ova zemlja i svi mi!

[17] Ti moj u sve punini istine najbožanskiji Isuse! Ako se slažeš da Lidija postane moja žena, tada je moja žena; ako Ti je pak samo malo neprijatno, tada to reci i moj život neka ne bude ništa drugo nego djelatni izraz Tvoje Volje!”

[18] Ja mu rekoh: “Moj najplemenitiji brate! Ja sam vas već blagoslovio i tako ste već jedno tijelo; ali zapamtite:

[19] Sto je Bog združio, neka nijedan čovjek ne razdvoji, i tako istinski brak zauvijek ostaje nerazdruživ! Lažni svjetovni brak ionako nije savez pred Bogom i dakle razdruživ je, kao što su to svjetovni ljudi i svi njihovi savezi, koji već unaprijed nisu ništa drugo nego potpuni blud, koji na svijet donosi Satanovu djecu i to u najbjednije postojanje. Vas dvoje ste dakle sada muž i žena i pred Bogom jedno meso. Amen!”

[20] Na te Moje riječi su se zagrlili i pozdravili poljupcem.

[21] Da je taj brzi savez prouzročio u cijelom Kisu veliku senzaciju i da je Kisjonah mislio na bogat miraz naravno da se podrazumijeva.