Lorber – Prirodno Sunce
13 Poglavlje
Vlasništvo nad imovinom i životni preduvjeti stanovnika ekvatora.
[1] Na suncu, odnosno našem pojasu, ne postoje nikakva stvarna imovinska prava kao što su ona na vašem zemaljskom tijelu. Ali postoji pravo na red utemeljeno na činjenici: “ne smije biti bezemljaša (čovjeka koji ne posjeduje zemlju), već zemlja koju ipak uvijek dodjeljuju posebni službenici, odmjerena samo za upotrebu jednog ili drugog. Zemljovlasnici odmjerenih parcela stoga su samo korisnici ili plodouživači, za vrijeme svog života.
[2] Međutim, nakon njihove smrti, ne oni, već službenici koje su imenovali instruktori, postaju zakoniti upravitelji. Na suncu to dovodi do prestanka prava nasljedstva djece, koja su posebno omražena odvratnost preda Mnom na vašoj Zemlji. Ali o svoj djeci, kada su dovoljno obrazovana i sposobna, brinu se službenici.
[3] To se radi na sljedeći način: Ako roditelji imaju samo jedno, dvoje, troje ili četvero djece, tada se po njihovom punoljetstvu, već za života roditelja, zemlja dijeli na dvije trećine djeci, pri čemu roditelji zadržavaju jednu trećinu. Ova trećina se ne vraća djeci nakon smrti roditelja, već je službenici mogu dodijeliti bilo kome tko je još uvijek bez zemlje. Takva raspodjela vrijedi samo dvije generacije. U trećoj generaciji dolazi do konsolidacije nekoliko parcela, koje se zatim sustavno iznova dodjeljuju svim bezemljašima prema potrebi.
[4] U slučaju da su tijekom takve dodjele neki bezemljaši i dalje ostali bez zemlje, oni se tada pokrivaju takozvanim zemljišnim rezervama. Što je ovo rezervirano zemljište? To može biti ili znatna prekomjerna dodjela zemljišta koje je već u vlasništvu ili to može biti zemljište koje još nije u vlasništvu, ili čak područja iznenada navedena kao otoci u gore navedenim okolnostima.
[5] Stoga na suncu nitko ne pati od oskudice, iako je ovaj glavni pojas gusto naseljen. Jer prvo, ljudi su u prosjeku ne puno veći od nekoliko velikih ljudi na Zemlji, a drugo, sto puta su manje zahtjevni od nekih vaših manjih ljudi; stoga im je dovoljan puno manji dio zemlje nego onima na vašoj Zemlji.
[6] Njihova odjeća sastoji se od ne više od pregače oko prepona i prilično širokog šešira. Hranu im donosi solarno tlo kad god požele jesti i to umjereno. Stoga je zemljoposjednik zadovoljan područjem koje biste vi nazvali oko pola jutra.
[7] Ova zakonita raspodjela za pozitivan rezultat ima da ti ljudi ne znaju apsolutno ništa o zemljišnim sporovima.
[8] Moraju li zemljoposjednici plaćati porez tim službenicima? To je nešto strano ljudima na suncu jer svi službenici, zajedno s prosvjetnim radnicima (učiteljima), imaju svoju zemlju – ne isključujući čuvara vremena.
[9] Ali može se postaviti pitanje ima li osoba pravo nasititi se sa zemlje svog susjeda ako je gladna? Doista ima. U hitnim slučajevima sva zemlja postaje javno vlasništvo, ali se rasipnost (obijest) ne tolerira. Ali doista nitko to ne bi učinio jer samo zakoni i statuti stvaraju kriminalce. Međutim, tamo gdje se sloboda volje održava koliko je to moguće, ona se također može najbolje razviti za održavanje javnog reda.
[10] Jer volja sastavljena od grubih zakona je mučena volja. Mučena volja, međutim, ne uživa u redu, već radije pokušava pronaći olakšanje za sebe tu i tamo, vrlo malo mareći za to je li njezino djelovanje u skladu sa zakonitim redom, a smjernica joj je vlastita dobrobit. Međutim, ako se održava slobodna volja i priznaju propisi reda, tada ona shvaća ugodne prednosti toga i zadovoljna je što sama otkriva Božanski red.
[11] Ovo je također osnovno pravilo u odgoju djece na suncu, što bi također bilo bolje za Zemlju nego obrazovanje kroz koje se muči pamćenje, zlostavlja razum i ubija duh! Ipak, sada smo na suncu, a ne na Zemlji, i otvorenim očima duha primjećujemo kako Božanski red svugdje dolazi do izražaja, najočitije, čak i u najbeznačajnijim domaćim uređenjima i odgovornostima.
