Lorber – VIE 1/93:8-15, 94, 95

93.

[8] Tako je također s čovjekovim životom: svakome je dano da ga sâm oblikuje.

[9] Što kod budućega velikog životnog iskušenja svakoga pojedinca pred Božjim očima na čovjeku bude prepoznato kao tuđe, za njega neće imati nikakve vrijednosti i bit će mu oduzeto, i tada će vrijediti: Tko ima, ostavit će mu se i još mnogo nadodati; tko pak nema ništa svojega, oduzet će mu se i ono što ima, jer to nije njegovo vlasništvo, nego tude!

[10] Kažem ti, sada nije potrebno da ideš s nama; ali ako hoćeš, to možeš učiniti sâm od sebe iz ljubavi prema Meni. Time ne samo da ništa nećeš izgubiti, već ćeš deseterostruko više dobiti od svega! Tko naime iz prave ljubavi učini nešto prema Meni, deseterostruko će mu biti vraćeno, a jednom, u Mojem kraljevstvu, pak stostruko, također i tisućostruko i beskrajno mnogo puta.“

[11] Gostioničar reče: „Gospodine, ako je tako, idem s Tobom; moje srce mi govori da to učinim i ja ću ga slijediti!”

[12] Ja mu odvratih: „Dobro, dakle, učini to, pa ćeš živjeti iz srca, što je jedini pravi život. Svaki drugi život, koji ne dolazi iz srca, naime nije život, već smrt vlastitog života u svakog čovjeka! To ti kažem Ja, gospodar sveg života.“

[13] Gostioničar zbog toga postade blažen, uzme naprtnjaču i nešto novaca i spremi se za put.

[14] Ali Ja mu rekoh: „Riješi se svega pa ćeš mnogo lakše hodati; lopovi napadaju samo one za koje znaju da nešto nose sa sobom! Ako pak nemaš ništa, ništa ti ne mogu niti uzeti!”

[15] Gostioničar tada preda novac i naprtnjaču ženi i tako Me je slijedio bez novaca i naprtnjače.

——

94. O novcu. Svjetovno-razumski prigovori Jude Iškariota. Pouzdanje u Boga – najveće blago. Zašto Mojsije nije došao u obećanu zemlju. Gospodar svjedoči o Sebi. O prokletstvu i opasnostima novca nekad i sad. Spasiteljski oganj odozgo. Judin drski hvalospjev novcu. Ozbiljan odgovor.,,Što tko voli, to zna i hvaliti!”

[1] Ali Juda Iškariot, koji je stajao pored, reče: „Ja pak mislim da nešto novaca na putovanju čovjeku nikada ne može škoditi.”

[2] Ja rekoh: ,,Tko Me poznaje kao ovaj gostioničar, koji je bio sa Mnom u Siharu, taj zna da se kod Mene i bez novca dâ dobro proći! Gle, Ja nemam niti džepa u haljini, još manje kakvog novca; a ipak sam vodio više stotina ljudi kroz Judeju i Samariju do tuda! Upitaj ih koliko je svakoga stajalo to putovanje!

[3] Kažem ti također da će se ubrzo dogoditi da ću ih nasititi na tisuće, ne imajući sa sobom više novca nego sada.

[4] Kažem ti: Pravo i potpuno povjerenje u Boga vrjednije je nego sva blaga svijeta, kojima inače možeš za kratko vrijeme pomoći svojemu mesu, no nikad svojoj duši! Ako si pak uništio dušu i tako je izgubio, čime ćeš je otkupiti?!”

[5] Juda reče: ,,Da, da, naravno imaš pravo; ali za neke stvari čovjek ipak mora imati novca!”

[6] Ja odvratih: „Koliko novaca je imao Mojsije kada je izveo Izraelce?” – Tada će Juda:,,Imao je mnogo zlata, srebra i dragog kamenja!”

[7] Ja mu nato rekoh: ,,To je inače imao; ali to ga je također zadržalo, tako da nije mogao doći u obećanu zemlju! Možeš li to uopće dokučiti?”

[8] Juda reče: ,,Mislim da Mojsiju, proroku svih Jehovinih proroka, za to ipak nije bilo krivo zlato i srebro, kojega je morao uzeti iz Egipta po Božjoj zapovijedi, već što je u trenutku slabosti svoje vjere bio premalo vjeran Jehovi.”

[9] Ja rekoh: ,,I zbog kojega razloga je jednoga dana postao slab? Onaj tko je dopustio da Mojsije zbog misli na zlato i srebro postane slab, sada je ovdje i to ti govori! Zapisano je u prispodobi, kako sam ti sada objavio, tako je bilo i u stvarnosti!”

[10] Juda će: ,,Dobro, vjerujem Ti da je tada bilo tako! Ali sada je rimski kralj, i time među ljudima i mi smo ga dužni upotrebljavati. Mislim, ako nije grijeh darovati novac u Božju škrinju, također nije grijeh dati novac kakvome siromahu, da se s njime zbrine kojega je zakonito uvela država; dakle, i gostioničar Koban bi mogao zadržati kod sebe za nekoliko dana; i tako je već zbog siromaha dobro uzeti sa sobom na putovanje novac, kojega je zakonito uvela država: dakle, i gostioničar Koban bi mogao zadržati kod sebe nekoliko svojih srebrnjaka!”

[11] Ja mu rekoh: ,,Sa sobom inače nosiš bogato napunjenu vrećicu, a ništa nisi dao trima siromasima koji su te prosili milostinju; mislim da sâm novac ne upotrebljavaš upravo za takvu hvalevrijednu namjenu kao što si upravo govorio.

[12] Što se pak tiče novca u Božjoj škrinji, otvoreno ti kažem: To je grozota opustošenja, ako već ne toliko za rijetke uboge u duhu, koji misle da će si time osigurati nebesa, utoliko više za one koji uzimaju novac iz škrinje i noću ga spiskaju s prostitutkama! Dok nije bilo novaca, također nije bilo javnih prostitutki, kao što ih ima sada. Budući da imamo novac i najrazličitije kovanice, u Jeruzalemu i skoro u svim drugim mjestima veliko mnoštvo prostitutki se prodaje i muškarci griješe s njima dan i noć! I ako onima koji imaju mnogo novaca ne mirišu više domaće, iz drugih zemalja dovedu djevojke, koje kupe u Grčkoj i ovdje u Judeji se s njima najsramotnije kurvaju! Gle, sve to i još tisuću puta više blagoslov je tvojeg tako jako hvaljena novca!

[13] Ali to je tek početak prokletstva koje je u novcu.

[14] Doći će vremena, još gora od onih kad je Noa gradio lađu, i svoju će bijedu ljudi dugovati zlatu i srebru – i iz te najgore bijede neće ih spasiti ništa drugo nego oganj s neba, koji će progutati sav taj paklenski izrod!”

[15] Juda reče: ,,Da, da, Ti si prorok kojemu nema ravna i možeš znati da, ako novac upotrebljavaš u dobre svrhe, to ipak ne može biti ništa loše!?”

[16] Ja rekoh: ,,Kažem ti: Da, ako bi ga upotrebljavao u dobre svrhe, novac bi bio isto tako dobar kao sve drugo na zemlji što možeš dobro ili loše upotrebljavati! Ali velika je razlika u ovome: Ako ideš u kakav grad, moraš na ramenima nositi štošta, ili oruđe ili živežne namirnice, i za to dobiješ nešto drugo što trebaš, te hranu i piće. To je naravno pomalo neudobno, ali također neudobno za zavođenje u grijeh! Ako dođeš s kramom i svežnjem ili s kolima punim oruđa k prostitutki, i želiš s njom griješiti za nekoliko lonaca ili ponjava, rugat će ti se i ismijavati te. Time ćeš pak biti sačuvan od grijeha! Ako pak dođeš sa zlatnim ili srebrnim novcem, neće ti se izrugivati i ismijavati te, već će te odvesti u svoju razvratnu sobu i na razne načine će te zavoditi u grijeh, da bi ti time izmuzla što više zlata i srebra! Dakle, novac je baš korisna stvar, ali također nadasve privlačan i udoban za grijeh!

[17] I zato ga je Satan i donio na ovaj svijet, da bi ljudi s njime lakše i više griješili. Ne shvaćaš li da prilika čini lopova?”

[18] Juda će: „Da, da, to stoji! Ali ako bi htio raznorazne lopove zadržati time da oni kod ljudi ne nađu ništa što su željeli, bilo bi potrebno u ljudi nezamislivo mnogo toga promijeniti! Prvo bi svi ljudi morali biti jednako siromašni glede ovozemaljskih dobara; a kao drugo, svi bi morali biti jednaki kao vrabac i ženka vrapca; i treće, nitko ne bi smio biti pametniji od drugoga! Dokle god nije tako, sve govorenje i učenje i sva znamenja su uzalud! Naravno da će ih se pritom mnogo preobratiti; ali deset puta toliko će ih pored sveg nauka i svih znamenja ostati takvima kakvi jesu. Jer ako ne budu htjeli – što je isto tako moguće, ako ne čak i lakše – postati još deset puta gori nego su bili prije. Nešto sebičnosti ipak ima svaki čovjek i želi imati primjerenu zalihu; zato je ipak posve prirodno da svatko misli ponajprije na sebe i tek potom na druge! I to ga ipak ne može pokvariti! Kuću i zemljište ne može imati svatko; tada bi, naime, Bog za svako novorođenče odmah morao stvoriti na svijetu i zemljište zajedno s kućom, i to bi moralo rasti s njime. Budući da nije tako i prije rođeni su si već odavno prisvojili svaki kutak zemlje, da radi toga novorođeni ne mogu imati niti pedalj zemlje, na kraju posjednike i tako ili onako dobiju posao kod njih, ili se pak moraju okrenuti lopovluku, im ne preostaje drugo nego da svakovrsnim znanjem postanu nepogrješivi za lijene da se ne bi trebali primiti teške prosjačke palice. Ako tada bolji dio onih koji nemaju niti zemljišta niti kuće za svoju službu ne dobiju ništa drugo nego novac, i novac štede koliko je god moguće da imaju štogod za stare dane, u tome ne vidim ništa loše, i u novcu vidim novostvorene posjede za sve one koji su začećem i rođenjem došli na ovu siromašnu zemlju, bez svake nade za vlasništvom. I otvoreno moram priznati da je Bog sâm, koji ne može ili neće za svakoga novorođenoga stvoriti nov komadić zemlje, dao vladarima dobru ideju da (izmisle) kreiraju novac. Tako također djeca onih koji ništa ne posjeduju mogu biti zbrinuta, često i bolje od onih kojima su zajamčena zemljišta. Bog ipak ne želi da djeca onih koji ništa ne posjeduju moraju propasti!? Jer očito ništa ne mogu protiv toga što su rođeni na ovom svijetu, i inače s jednakim životnim potrebama kao djeca posjednika!

[19] Ako se s Tobom, koji si možda najveći prorok koji je ikad hodao po ovoj zemlji, slažem glede svega što si već učio i što ćeš još učiti, ne slažem se pak glede štetnosti novca koju si mi razložio! Kao što s Tvojega stajališta novac može postati nešto štetno, tako može postati štetno i sve drugo! Ako bi imao ovce, volove, krave, magarce, kokoši i golubove te voće i kruh, sve što je bilo ukradeno u našoj zemlji samo poslije Davida, bio bi najbogatiji muž u cijelome Izraelu! I prije, kada još nije bilo novca, bludničili su, kao naprimjer u Sodomi i Gomori i u Babilonu, isto tako i još gore nego mi danas!

[20] Ne želim baš tvrditi da nije istina što kažeš o novcu; ali gdje na toj ubogoj zemlji postoji nešto s čime se nisu dogodila već tisućostruka zla?! Ako pak Bog te stvari radi zle upotrebe ne prokune preko svake mjere, zašto bi onda bio ljut upravo na novac i prokleo ga?!”

[21] Ja mu odgovorih: „Svatko ima dovoljno razuma da hvali ono što voli; ti pak prekomjerno voliš novac i zato ga znaš vrlo dobro hvaliti. Zbog toga ti ubuduće više ništa neću reći; jer ono što netko voli, to zna i hvaliti! Već ćeš spoznati prokletstvo novca, i to ubrzo! Dosta o tome! Put u Kafarnaum se zavlači, a mi pak moramo doći tamo još prije sunčeva zalaska i ondje si potražiti prenoćište!“

——-

95. Toma i Juda. Judina bît i Tomino proročanstvo. Judin bogohulni govor.

[1] Tada Toma pristupi Judi Iškariotu i predbaci mušto se drznuo tako nerazumno govoriti o novcu Meni, koji sam u duhu ipak Jehova i činim djela koja su moguća samo Bogu!

[2] Juda mu reče: „Još uvijek si nerazuman kao što si i bio! Svakoj bapskoj glasini vjeruješ, ili, ako ti se pak tako prohtije, ne vjeruješ ama baš ni u što. Ne misliš i ne računaš! Ako doneseš ribe na trg, nerijetko za istu cijenu prodaš male i velike pa ti se kupci radi toga u obraz smiju! Oduvijek si bio takav i takav si i sad; ne misliš i ne računaš, već povazdan živiš nerazumno po staroj navici.

[3] Tek sam nekoliko sati u društvu tog velikog proroka i moja sveta dužnost je da ga proučim i koliko god mogu spoznam Njegovo usmjerenje i namjeru Njegova nastupa! Ti si već skoro pola godine kod Njega i zato Ga moraš bolje poznavati od mene! Ili da se radi toga što ga ti već poznaješ uopće ne potrudim spoznati Ga barem toliko koliko si Ga dosad ti spoznao?”

[4] Toma reče: „Pa nećeš se valjda već sutra opet vratiti kući jer želiš još danas sve saznati? Dobro je da se Gospodin opet uputio na put, inače ni do sutra ne bismo raščistili jer u njemu vidiš toliko čudesnoga! Gospodin ti je ipak jasno rekao koliko je vrijedan je s tvojim glupim novcem. Gospodin je u pravu: Prokleti novac će ti donijeti smrt, novac i da je najveća nesreća za čovječji duhovni život; ali ti si već dugo pametniji od samoga Boga i zato možeš i pred Bogom okruniti svoju mudrost! Pazi ipak da se od same mudrosti jednom ne ugušiš!

[5] I zašto mi spočitavaš moju trgovinu ribom?! Pa ipak sam uvijek prvi prodao svu svoju ribu, a ti si pak morao pored svih svojih nauka polovicu odnijeti kući! Ja sam prodao velike kao i male, deset komada za dva pfeniga, i mogao bih prodati još pet puta toliko da ih donesem na trg! I stoga mislim da sam očito računao bolje nego ti, koji umišljaš da si mudriji od Boga, a pri tome si pak škrtac i tražiš svu svoju sreću u novcu! Uistinu, za tu mudrost ne dajem ni statera!”

[6] Juda, pomalo zatečen, reče: ,,Svatko govori onako kako razumije!” Toma odvrati: „To je istina; ti razumiješ stvar iz svoje gluposti nerazumno i zato i govoriš tako! Pogledaj radije tamo pokraj puta gdje leži siromah! Daj mu svoju vrećicu pa ćeš prvi put u svojem životu postupiti posve mudro!”

[7] Juda će: ,,To pak ne, meni još nitko ništa u pravom smislu riječi nije darovao te ni ja neću nikome!”

[8] Toma odvrati: „To je hvalevrijedno pravilo koje već unaprijed zaslužuje da bude prokleto! Jamčim ti da s takvim pravilima kod ovoga našeg Spasitelja i Majstora nećeš daleko dospjeti. On je sama velikodušnost, a ti si pak škrtac bez premca! To se vrlo lijepo slaže!”

[9] Juda reče: „Kada Ga samo dobro obradim, spoznat će da je potrebno živjeti u svijetu da bi bio ugledan čovjek, pa će već popustiti u svojoj velikodušnosti! Inače nije nikakva umjetnost biti velikodušan na račun onih koji nešto imaju i pripremati učenicima dobre objede! Poslušaj, ako ja ikada nađem takve budale, poput tog mladog gostioničara, i ja ću na njegov trošak biti velikodušan koliko god se može! Da ovaj Isus, koji je još od rođenja krvavo siromašan čovjek, samo Svojim novcem mora uzdržavati i hraniti mnoštvo učenika, tada bi se pokazalo kako bi bio velikodušan, i neće li čim se ukaže prva prilika otpustiti pratnju!”

[10] Toma odvrati: ,,Na to ti neću reći ništa drugo nego da si sav vražji; tako kako govoriš može govoriti samo vrag! To izgleda razumno, ali ipak nije tako; tvoj govor je najbesramnija laž pred cijelim svijetom. Žao mi je što sam ti pokazao put ovamo. Toliko stotina ljudi je bilo u Siharu i svi su se nasitili iz nebesa! I Irhaelinu trošnu kuću u nekoliko je trenutaka obnovio tako da je sada daleko najvrjednija kuća u Siharu! I ti, preko svake zemaljske granice nerazumni čovječe, hoćeš meni, koji sam svojim tjelesnim očima vidio otvorena nebesa i bezbrojno mnoštvo Božjih anđela kako hodaju gore-dolje, kao mudrac nad mudracima dokazati da je Isus uboga ništarija koja se dopušta služiti na račun drugih!? O, ti jadniče! Njemu, kojemu pripadaju nebo i zemlja, jer ju je utemeljio svojom svemogućnošću, možda će trebati moja ili tvoja blaga da bi mogao živjeti na ovom svijetu, na kojemu omogućava plodovima da rastu i zriju? O, ti slijepa budalo! Podi u Sihar i uvjeri se u sve to, a potom se vrati i vidjet ćemo hoćeš li još tako nerazumno govoriti kao sada!”

[11] Juda započne bezobrazno govoriti i lakonski reče: ,,Jesi li sve to vidio svojim očima? Ili si pak možda posudio još par volovskih i magarećih, da bi mogao vidjeti toliko i tako izvanrednoga odjedanput? – Inače me veseli da je taj nazaretski mudrac spoznao i lijepu Irhaelu, koja bi sada, kao što sam nedavno čuo, već živjela sa šestim mužem, jer joj je svih pet takoreći na tijelu umrlo! Tamo, u takvoj lijepoj vili, nebesa su naravno bila širom otvorena! Da, da, Irhaela je već doduše mnoge poslala u nebesa; zašto bi s vama napravila izuzetak?! Ali radi nje ipak neću putovati u Sihar; držim se naime Mojsijeva zakona i zato se ne bavim takvim grješnim stvarima!”