– Poglavlje 21 –
Treći najsvetiji tip hrama. Tajna Božjeg utjelovljenja; inicijacija vrhovnih svećenika.

[1] Nakon što smo se upoznali s drugom vrstom hrama, premjestiti ćemo se na znatnu nadmorsku visinu, koja često zauzima područje od nekoliko tisuća kvadratnih milja (GM), kako bismo se upoznali s trećom vrstom hrama.
[2] Ova vrsta hrama obično se podiže na najvišoj točki regije i nadzire između pet do sedam hramova drugog reda.
[3] Što se tiče stila gradnje, jedva da je četiri puta veći od privatne kuće i daleko niži od prva dva tipa (hrama); postoje doista neki koji nisu puno viši od privatne kuće.
[4] Ni ovaj hram nije u obliku broda, već je potpuno okrugao. Okrugli krov nije šiljast, nego tupog piramidalnog stila. Unatoč tome, još uvijek je značajne visine. Oko krova se nalaze zidine koja su opremljena čvrstom ogradom. Sa ovih zidina (bedema) se pomoću truba proglašava program rada (plan rada, raspored i sl.) okolnim hramovima drugog reda.
[5] Uređenje interijera je slično privatnim kućama, osim što se na mjestu spiralnog stubišta nalazi glatki, okrugli bijeli (potporni) stup sličnog opsega kao prethodni, koji seže do najviše točke krova i tako također podupire (nosi) krov. Spiralno stubište okružuje stup, s dva prolaza (hodnika) koja se križaju kroz otvor na krovu do zidina. Na tom prijelazu je rotonda oko stupa kroz koju vijugaju stepenice točno pod krov. Sve je vrlo jednostavno i bez ukrasa, i gotovo izgleda kao da je sve sastavljeno od glatkih blanjanih dasaka.
[6] Na prolazu (stazi) nema harfi, orkestralni dio se ovdje sastoji od četiri neizmjerno snažne trube, čiji se snažan ton ponekad može čuti i tisuću milja (GM) zbog čistog sunčevog zraka.
[7] Pod ovog hrama sastoji se od podnih dasaka, dok klupe za odmor na podnožju stupova nalikuju vašim drvenim vrtnim klupama. Samo stupovi izgledaju bijeli, ali kao da su napravljeni od bijele vrste drveta.
[8] Ukratko, ovdje nema ničega od vanjske raskoši (vanjskog sjaja).
[9] Oko hrama ima dvadesetak do tridesetak malih drvenih koliba bez stupova, nalik vašim alpskim kolibama, jedino s višim krovovima. Jedna takva koliba uvijek stoji pored hrama kao rezidencija (kuća) za Velikog svećenika. Ostale (kolibe) zauzimaju djelomično njegova obitelj i službenici, a manji broj studenti; jer ovu hramsku školu pohađaju samo oni koji su sami spremni postati učitelji i službenici (eng. “office bearers” – osoba koja ima položaj autoriteta u organizaciji i sl.) nižih hramova, kao i za ovaj najviši hram.
[10] Što se podučava u ovom hramu? Gledajte, ovo je hram najdubljih tajni (misterija) u koji samo rijetki primaju inicijaciju. Od čega se sastoje ove tajne (misterije)? One se sastoje u tome da ljudi tamo spoznaju da je Bog čovjek i kako u tom Čovjeku prebiva najviša Ljubav, koja je svojom snagom stvorila sve što postoji.
[11] Što se još podučava? Ovdje se poučava sve (što je) najtajnije i najuzvišenije – kako je Bog kao najčišća Ljubav, na planeti zvanoj Zemlja (na suncu zvanom Pjur), postao čovjek (čak i) s tijelom sposobnim za smrt, iako su sva nebesa Njegovo vlasništvo, živeći tamo u najvećoj i neshvatljivoj poniznosti (krotkosti). Dopustivši da ga pribiju na križ i ubiju.
[12] Isto tako se ovom u prilog dodaje da se to dogodilo u vrijeme kada je, kao što svi stanovnici sunca znaju, na njihovom svijetu pao potpuni mrak. Taj mrak je trajao tijekom dvanaest jednostavnih i velikih valova (vibracija) Jer morate znati da ljudi na suncu dostižu visoku starost, i da čak i danas postoje ljudi, a posebno među svećeničkom kastom, koji su bili svjedoci ove pojave na suncu.
[13] Ono što bi vas zadivilo je križ na brdu nasuprot hrama. Prizor je dobro dizajniran, autentičnog izgleda brdu Karmel (na Zemlji),. Ovo sunčano “Brdo Kalvarija”; ipak je okruženo prstenom podignutih stabala tako da se ništa ne može vidjeti izvana osim ako netko tamo nije uveden kroz uska vrata od strane glavnog svećenika. Ovo se dopušta samo kada je netko zaređen za upravitelja (starješinu) drugog hrama.
[14] Ali ovaj uvod, međutim, nije tako jednostavan kao što možda mislite i tko god to želi mora proći intenzivan test vjernosti, pa čak i ako ga provedu kroz uska vrata, on je još uvijek daleko od mjesta i vidi toliko (malo) od brda Kalvarije kao da ga tamo ni nema.
[15] Jer odmah iza visokog zida od drveća, koje često doseže visinu od četiri tisuće metara, nalazi se jezerce od četiri stotine metara širine i neujednačene dubine, koje u potpunosti okružuje Kalvariju. Tko želi prijeći ovo jezerce, mora poznavati staze koje voda pokriva. Budući da su ispod vode staze postavljene na takav način da postoji samo jedna glavna staza, od koje se mnoge (ostale staze) odvajaju u zastranjujuća (obmanjujuća) pristaništa. Tko ne poznaje glavnu stazu, vraća se ovom stranputicom tamo gdje je prvi put kročio u vodu. Stoga svatko mora svojim nogama ispitati (istražiti) je li to uska ili široka staza. Samo preko najuže se može stići na drugu obalu, a na prvu (obalu) se vraća svakom drugom (stazom), tjerajući ga da vjeruje da je našao pravi put, sv e dok ga odjednom ne krene vraćati na početak (najrazličitijim) skretanjima i promjenama smjera.
[16] Stoga prijelazak preko ovog jezerca nije tako jednostavan kao što izgleda. Nakon što je prevladao ovu poteškoću, čeka ga još veća. Nekih stotinu četrdeset metara iznad velikog okruglog jezerca najvijugavija staza vodi kroz takozvani vatreno (goruće) grmlje (šikara) koje izgleda kao goruća šuma na Zemlji, s razlikom što je (ovo) grmlje veće od vaših najviši stabala. I ovo vatreno grmlje ima širinu od oko četiri stotine metara i proteže se oko cijelog brda koje je, naravno, većeg opsega od jedne od najviših Alpa na Zemlji.
[17] Ovdje je najteže pogoditi pravi put. Tko ne nađe najuži put, uzalud se trudi jer neće proći. Nemali broj njih, naravno, krene pravom uskom stazom, ali izbjegavaju (ustuknu pred) plamenom koji se ponekad nadvija nad uskom stazom i pokušavaju s drugom stazom na kojoj se vidi manje plamena. Uzaludan je ovaj trud, jer tko se ne upusti u borbu s plamenom (vatrom), neće stići do mjesta najveće tajne. Ali onaj tko ne bježi od ovog sukoba, doći će do mjesta najkraćim putem dobro očuvan, zatim promatrati misterij raspeća u najvećem svijetlu ljubavi.
[18] Stoga je ovo istovremeno inicijacija (ređenje) za visoko svećenstvo. Pojedinačne naznake se nalaze svugdje, čak i u stambenim naseljima, koje imaju uvid u taj bitan proces postajanja čovjekom. No samo se ovdje ova tajna potpuno i kompletno prikazuje.
[19] Kako je sve ovo sačinjeno i u kojem je međuodnosu na suncu postavljeno, te koja je svrha tog sunčevog brda Kalvarije, o svemu tome ćemo u jednoj daljnjoj poruci dobiti saznanje. Za danas je dovoljno!

– Poglavlje 22 –

Najsvetiji tzv. gorući hram. Dublje uvođenje u tajne Božjeg utjelovljenja i Božjeg djetinjstva. Bog Otac kao Sam Vođa.

[1] Tko god je uznapredovao od gorućeg grma do istinske gore Kalvarije, odmah će ga primiti tajni mudrac koji stalno zauzima ovo mjesto i primit će ga u svoje privatno prebivalište koje je također jednostavno. Tamo ga ugosti i odvede u mali hram iznad svoje nastambe.
[2] Ondje odmah primjećuje skupinu kipova koji prikazuju posljednju večeru.
[3] Iz ovog hrama ga ispraćaju do otvorenog prostora gdje promatra skupinu koja prikazuje Krista i Njegove apostole u Getsemanskom vrtu na Maslinskoj gori.
[4] Malo dalje skupina koja prikazuje Gospodara kako je uhvaćen i tako u krug oko brda slijede skupina za skupinom prikazujući Gospodarove uzastopne trenutke muke i to na najinteligentniji način (tj. križni put).
[5] Konačno, na vrhu brda odvojen postrani stoji veliki križ na kojemu je pričvršćen Gospodarev zemaljski oblik, sa dva mnogo manja križa sa svake strane koji prikazuju poznata dva lopova.
[6] Nakon što je gost to shvatio s najdubljim poštovanjem svoga srca, mudrac ga kratko provede niz brdo do malog hrama unutar kojeg se može vidjeti grob.
[7] Napokon, u blizini gorućeg grmlja, vodič mu pokaže nešto veći hram, koji neprestano gori žestokim plamenom. Plamenovi, kako im se postupno prilazi, su tako intenzivnog svjetlosnog zračenja da čak i na svjetlo prilagodjenom sunčevom čovjeku to postaje nepodnošljivo. Zbog toga vodič uvijek nosi sa sobom poseban veo ili pokrivalo za oči, što gostu omogućuje da tolerira iznimno snažan sjaj. Međutim, bez obzira na svjetlost, oni (plameni jezici) ne pale nikoga tko je vrijedan, nego ga umjesto toga rashlade kao što bi to učinio slabi zapadni vjetar.
[8] Gosta zatim uvodi u ovaj gorući hram usred kojeg primjećuje mali oltar, tj. uzvišenje u obliku stola na postolju-stupu, na kojem se nalaze sveti spisi Starog i Novog Zavjeta. Napisani su na starom hebrejskom.
[9] Ovdje se gost raspituje o značenju i vodič mu kaže da ovo nije ništa drugo nego posebno napisana knjiga koja sadrži Božju Riječ i sve Njegove smjernice za čovječanstvo sakupljene za beskonačnost, zajedno sa njezinim unutarnjim značenjem.
[10] Pri čemu gost pita da li se takvi znakovi mogu i smiju čitati ovdje? Rečeno mu je: tko god dođe ovamo, dužan je sve to prepoznati jer to je zapravo svrha nečijeg dolaska.
[11] Vodič dodaje: Gle, sada kad si toliko ojačao svoju volju da joj se sunčevo tlo mora pokoravati, imaj na umu da se i ovi znakovi moraju pokoravati pravednoj volji i otkriti se u skladu s pravednom voljom onoga koji ih prepoznaje.
[12] Odmah nakon toga vodič upućuje gosta da dodirne knjigu. Čim ovaj to učini, kroz njega prostruji vatra nakon koje gost može pročitati napisano. Jednom kada počne čitati obuzima ga snažno čuđenje i smatra se najsretnijom osobom jer po prvi put čuje riječi koje su tekle izravno iz Božjih usta, a time također zadivljeno prepoznaje divno vodstvo Velikog Boga.
[13] Najprodorniji učinak nastaje kada on dođe do Novog Zavjeta jer to otvara goru Kalvariju i on ne može drugo nego ponuditi svu slavu i hvalu i ne može zamisliti kako je bilo moguće da Veliki Bog dopusti da Mu se dogodi takva stvar.
[14] Nakon toga mu se ukazuje na veliku Božju Ljubav i rečeno mu je da su upravo tim djelom, osobito oni koji nastanjuju Zemlju, naslijedili dijeteštvo Božje po kojem su onda svi dužni priznati Velikog Boga kao najljubaznijeg Oca i oslovljavati Ga tako.
[15] Gost zatim pita vodiča hoće li ljudi sunca ikada postići takvo neizrecivo blaženstvo? Vodič odgovara: ne samo ljudi sunca, već svi ljudi koji nastanjuju sva sunca i sve planete kroz beskonačnost zbog toga imaju neizbježno pravo na takvo neizrecivo blaženstvo, ali to se može postići samo najdubljom poniznošću i iz toga najsavršenijom Ljubavlju cijeloga njihova bića prema Bogu!
[16] Nakon ovog čitanja i uputa njih dvoje se vraćaju iz hrama u prebivalište mudrog vodiča, nakon čega ovaj poučava gosta o tome, što prema vašim mjerilima traje oko tri godine. Razumije se da se tijekom ovog vremena ostvaruju brojni daljnji posjeti gore navedenim mjestima.
[17] Na kraju takvih uputa, vodič otkriva gostu da iznad ovog kozmičkog tijela koje oni nastanjuju, na području savršene svjetlosti, postoji još jedan mnogo savršeniji svijet u kojem će svi solarni stanovnici, kada budu u duhu, dobiti potpuno obrazovanje o Božjem utjelovljenju, pri čemu mogu, ako to žele, biti primljeni kao prava djeca Božja, ako su sposobni toliko se poniziti do posljednjeg atoma svoga bića da, kao stanovnici savršenog svijeta, žele postati posljednji i najniži sluge one djece Božje koju je On Sam učinio svojom djecom dok je i Sam bio čovjek na planeti Zemlji, ili Pjur.
[18] Jer, nastavlja vodič, “mi, stanovnici sunca, živimo u velikom savršenstvu i svojom smo voljom potpuni gospodari svoga svijeta; stoga će nam biti teško sjediti pokraj onih koji svojom voljom ne mogu pozvati (u postojanje) ni vlat trave sa njihove Zemlje, ali, kao što si ti, moj g oste, zaključio iz svega ovoga, Veliki Bog neba i svih svjetova ne uživa u velikim i jakim, već u malim i slabim, do te mjere da On otkriva. veće stvari bebama i posve jednostavnim ljudima nego najdubljim anđeoskim duhovima. Stoga mi, stanovnici sunca, ako želimo postići dijeteštvo Božje, nemamo drugog izbora nego odložiti svoju solarnu veličinu, moć i snagu pred Božje noge i vrlo rado i s Ljubavlju se staviti ispod onih koje On voli. Njegova Ljubav doista dopire do svih ljudskih bića u cijeloj beskonačnosti. Ali dobro zapamti: samo će Njegova djeca živjeti s Njim pod istim krovom. Nastojte stoga od sada biti najmanji i najbeznačajniji, služeći svakom čovjeku s kojim se susretnete i zaokupit ćete pozornost vječnog Oca koje je prva iskra kroz koju ćete dobiti novi život – život djeteta Velikog Oca !”
[19] Nakon toga vodič ponovno izvodi gosta izvan hrama, pokazujući na križ i govoreći: “Evo dragi brate, ovo je put do Njega! Ako želiš doći k Ocu kao dijete onda moraš izabrati ovaj put križa!
[20] Ovaj je put istinska blagost srca; jer djeca moraju biti poput Oca. Kako bi netko naslijedio dijeteštvo od Njega ako se ne ponizi iz Ljubavi prema Njemu. To je prikladno za djecu takvog Oca, budući da je Otac iz Ljubavi prema svojoj djeci dopustio da bude bolno pribijen na križ, da čak i fizički umre za njih, kroz tijelo, da nitko ne vidjeti ili osjetiti smrt za vječnost, ako Ga ljubi iznad svega i krotkošću je sudjelovao u ovom križu na kojem je Veliki sveti Otac, pun Ljubavi, ispružio svoje svemoguće ruke, krvareći za svu beskonačnost.
[21] Eto, to je razlog za podizanje ove presvete slike ovdje da i mi prepoznamo da je i za nas On ispružio Svoje ruke. On želi i nas zagrliti, ali najprije moramo doći k Njemu putem križnog puta kako ti je bilo prikazano. Zato ponovno pogledaj ovaj sveti znak!”
[22] Ovdje gost uvijek padne od preduboke Ljubavi i poštovanja klanjajući se velikom otajstvu!
[23] Ali kad opet ustane, tada gle, sve osim vodiča i njegove kuće na gori nestalo je. Vodič potom gosta još jednom vodi u visinu, pitajući ga je li doista sve to ponio u srcu, što gost potvrđuje svakim atomom svog života.
[24] Zatim vodič polaže svoje ruke na njega govoreći: “Ono što si ovdje vidio i čuo čuvaj u svom srcu sve dok Otac ne bude zadovoljan prenijeti sve ovo svim ljudima na ovom svijetu, bilo ovdje, onima koji su proizveli veliku čežnju za Njega ili još i više u duhu u onostranom, svima (koji su) pravedne i savršene volje.
[25] Ali dopusti si da sada sam prepoznaš svog Vodiča! Jer evo, ja sam Otac!!! Ali ne reci nikome tko je Otac!”
[26] Nakon toga vodič nestaje a samo Njegovo prebivalište ostaje, dok se gost vraća u Vodičevo prebivalište u dubokoj Ljubavi i neprekidnom štovanju. Ovdje ga stalno nastanjeni mudrac, koji ga je prvi primio, vodi natrag, vodi ga pokraj šipražja koje više ne gori, do jezerca koje je prazno nakon povratka.
[27] Vodič se zatim vraća natrag, dok se posjetitelj radostan i s najljubavnijom krotkošću vraća u treći hram.
[28] Nakon čega mu se, tijekom dugog razdoblja i dubokog štovanja, nitko ne usuđuje progovoriti ni riječ sve dok iz ponašanja takvih hodočasnika s gore Kalvarije ne shvate da on doista svima pristupa spreman na služenje.
[29] Gle, ovo je najviša obuka za učitelja na suncu i to je sve što si sposoban razumjeti od onoga što je ostalo za reći ti o sunčevoj gori Kalvariji.
[30] Uskoro ćemo dodatno ispitati neke sunčeve domaće propise. Stoga ćemo to ostaviti za danas.