Molitva Gospodnja…
(19. rujna 1842, jutro)

[1] Napiši danas veličanstvenu temu, naime poziv u Mojoj Molitvi, a to je:

[2] ‘Oče naš, Koji jesi na nebesima!’

[3] Takav poziv sada svakodnevno upućuju milijuni ljudi, ali vrlo malo njih razmatra ono što govore, a još manje njih moli ovo u pravom nebeskom smislu; a ipak to trebaju moliti u nebeskom smislu, jer Otac kojemu se mole je na nebesima.

[4] Međutim, kako ovaj poziv glasi u nebeskom smislu? Ovdje nije mjesto da analitički seciram ovaj smisao kroz podudarnosti, već ću vam ovdje jedino pokazati na čisto nebeski duhovni način – i to s prirodnim riječima, jer vi ne razumijete jezik duha – budući da je to iz usta najčišćih duhova. Stoga čujte dakle, pa kaže:

[5] Vječna beskrajna Ljubavi, koja prebivaš u svjetlosti Svoje svetosti!

[6] Ovo je način i smisao! Iz ovoga, međutim, proizlazi sljedeći još dublji smisao, a ovaj glasi:

[7] Živote svega života koji prebivaš u našim srcima!

[8] Gledajte, ovaj smisao opet leži već dublje! Ali želimo vidjeti još i dalje, ono što stoji iza ovoga, još je dublje. I stoga čuj onda, ovako smisao dublje glasi:

[9] Čovječe od ljudi (Man of men), Ti koji prebivaš u čovjeku!

[10] Vidite koliko je ovo već opet dublje! Ali slušajte samo dalje, kako opet dublje kaže:

[11] Riječi svih riječi (Word of all words), Ti koja prebivaš u Svom temeljnom biću, i mi u njemu, i isto (temeljno biće) u nama!

[12] Koliko opet dublje leži ovaj [smisao]! O obratite pažnju na takvo značenje, jer u njemu prebiva punina Duha Svetoga! Ali slušajte samo dalje i dublje, jer tamo ovako glasi:

[13] O nedokučivo središte beskonačnosti u svoj Ljubavi, snazi, moći, sili i svetosti, koje Ti samo obuhvaćaš Svojim beskrajnim bićem!

[14] Nadalje, slušajte to otvorena srca; tamo piše:

[15] Vječni neograničeni Bože, Ti koji prebivaš u Duhu svoje beskrajne punine i jasnoće!

[16] Vidite kakva dubina ovdje prevladava, a ipak joj ni ovdje nema kraja, ali dubina dubȉna raste također i ovdje u beskonačnost, tako da svaki anđeo, ma kako savršen bio, uvijek vidi novi i dublji početak u njoj, i također vidi da u svakom dubljem leži opet u i za sebe beskonačnost – koja se neće dokučiti u punini za svu vječnost!

[17] Ali sada razmislite o sebi, kada dovoljno često brbljate ovaj poziv zajedno sa sljedećim zahtjevima prilično mehanički, što o tome moraju misliti anđeli, koji vrlo dobro znaju i shvaćaju da se ne mogu nositi s jedinim pozivom u vječnosti u dubini dubȉna, a što onda tek Ja, Kome je ovaj poziv upućen? O vi još jako mrtvi, takve stvari još vam nikad nisu postale jasne!

[18] Probudite se sada, i zazovite u duhu i istini: “Oče naš, Koji jesi na nebesima!” – tada ćete naći život u dubini kao i u visini; jer u samom ovom pozivu leži već cijela molitva i svaki zahtjev nalikuje njoj.

[19] Zato ubuduće razmislite, što i kako molite, pa će vaša molitva biti uslišena! Shvatite ovakvu stvar tako dobro za svu vječnost vječnosti, Amen.