5 Knjiga- Poglavlje 216 –
O čudesnoj snazi Riječi. Učiti je bolje nego činiti znakove.
1] Kažem Ja: “Dragi Epifane, doista sam ti rekao da će ti oba tvoja brata dati dobro, istinito objašnjenje ovoga; ali budući da si i u punoj ozbiljnosti vrlo rijetko otvorenog duha, Ja Sam ću ti dati barem dobar uvod u ovo, tako da će onda Hiram i Aziona moći lako graditi na njemu.
2] Ti vidiš svojim oštrim očima da sam Ja samo vrlo skromna i jednostavna osoba kao i svi drugi, i kao ti. Jedem, pijem, oblačim se kao Galilejci i govorim istim riječima kojima i ti govoriš. U ovome ne možeš pronaći nikakvu razliku između Mene i tebe; ali ako ti govoriš i ispunjavaš svoje riječi također najčvršćom voljom, one će ipak ostati samo riječi, nakon kojih će, ako je potrebno i nakon nekih napora, uslijediti djelovanje, ali svakako samo s vrlo oskudnim učincima. A gledaj, to je kod Mene strahovito drugačije! Ispunim li jednu Svoju riječ ili čak jednu Svoju misao, koja je zapravo samo riječ duha, Svojom voljom, tada na tu Riječ mora uslijediti najsavršenije djelo bez i najmanjeg pokreta.
3] I ono što sam Ja sposoban učiniti kroz Svoju Riječ, svaki od Mojih pravih učenika mora biti sposoban učiniti iz sebe jer je njegovo najunutarnije biće vođeno istim duhom kao i Moje Najunutarnije Biće.
4] I gledaj, to je nešto u Mojem novom učenju što nikada nije viđeno u takvoj punini i dovršenosti od početka svijeta među ljudima! Gledaj ovdje, Ja nemam alata sa sobom i nemam tajnih pomasti i lijekova, u Mojoj tunici i kaputu nećeš naći džepove, a isto je tako i kod Mojih učenika “da, mi nemamo i ne nosimo čak ni štapove i hodimo sasvim bosonogi!
5] Riječ i volja su stoga naše cjelokupno vlasništvo, a unatoč tome imamo sve i ne trpimo nikakvu nevolju “osim ako je želimo sami dobrovoljno nositi radi omekšavanja tvrdih ljudskih srca. Pa, zašto onda Ja mogu učiniti sve sa Svojom Riječju i voljom, a zašto onda ne možeš i ti?”
6] Epifan kaže: “Da, tu će mi biti vrlo teško dati Ti točan odgovor o tome! Doista sam čuo istu stvar o Tebi od Hirama i Azione i također sam uživao u vinu koje Si stvorio od vode, što uistinu nije ostavilo ništa za poželjeti. Pa, ako se to može izvesti samo s riječju ispunjenom voljom bez ikakvih drugih tajnih sredstava, i ako takvo “kako” također Ti podučavaš, onda se doista mora iskazati najviše poštovanje Tebi, Tvome učenju i Tvojim riječima, jer koliko seže moje nešto šire znanje, takvo što se nikada prije nije dogodilo!
7] Sada bih Ti doista mogao reći: Prijatelju i Učitelju, daj mi sada malu probu takve snage koja živi u Tvojim riječima koje su pune volje! Ali tako nešto, barem za mene, nema nikakve potrebe, jer se uvijek radije prepuštam poučavanju jasnim, mudrim i moćnim riječima nego znakovima. Ali ako me želiš još jednom dodatno testirati, onda to neće naškoditi ni meni, ni mojim susjedima. Ipak, gledaj na to samo kao na želju, a nikako kao na nekakav zahtjev!”
8] Kažem Ja: “Poučavanje je bolje od znakova; jer znakovi prisiljavaju, dok poučavanje vodi i budi potrebnu snagu u sebi, a to je onda najistinitije i najpotpunije vlasništvo čovjeka, koje je on sam primio svojom vlastitom aktivnošću. Ali naravno, ljudi kao što si ti već su se davno postavili iznad svih pitanja prisilne vjere i njezinih odmjerenih granica, čak ni najveći znakovi više nemaju nikakvu snagu prisiljavanja, jer ne primaju nikakvu silu koja bi prisilila promatrače kao ti sve dok ih tvoja teorija života u odnosu na ”kako” nije prihvatila kao jasno prosvjetljujuće i vrlo vidljive. I tako već mogu izvesti mali test bez ikakve štete za tvoj i um tvojeg bližnjega.
9] Ali Moji znaci, koje izvodim da potvrdim istinitost Mog novog učenja, trebaju uvijek biti postavljeni da daju čovjeku osim velike moralne koristi također i fizičku, i stoga Ja vjerujem za sve vas i istodobno u svima vama da bi vam bilo od velike koristi u budućnosti ako se vi, kao sada Moji vrlo cijenjeni novi učenici, ne biste našli tako potpuno i u cijelosti u vrlo neplodnoj pustinji, nego umjesto toga ako bi se ovo područje odmah pretvorilo u vrlo plodno. Slažete li se svi s ovim?”
10] Epifan kaže: “O Učitelju, da je to tebi bilo moguće, ti bi doista izveo visoko hvale vrijedan znak! Ali doista, da ti je to bilo moguće, onda bi Ti doista bio očito više od svih najvećih mudraca i Židovskih proroka svijeta, da, onda bi Ti u stvari zaozbiljno bio bog, a Tvoje novo učenje moralo bi biti najpotpunija istina! Jer čovjek bi trebao samo jednom pogledati ovu pravu Dabuoru (pustinja smole i nafte)! Ništa osim golih litica, koje sežu do oblaka; samo je podnožje ove planine tu i tamo prekriveno škrtim grmljem. Tek pokoji izvor izvire iz njegove utrobe na danje svjetlo, a ondje pod najoštrijim liticama vegetira oskudna cedrovina kao pravo svetište ove strme planine; sve ostalo daleko i blizu je golo i neplodno kao površina vode!
11] Pa, to će se sada tvojom moćnom riječju volje pretvoriti u plodno područje Zemlje?! U takvo što je doista pomalo teško unaprijed povjerovati; ali rekao si u uvodu svog učenja, što, iako zvuči vrlo zbunjujuće, ipak mora biti istinito u ovom pogledu, jer ti si čovjek koji prvo misli previše čisto da bi ismijavao ljude kao što smo mi, a drugo je već izveo neke izvanredne stvari ovdje. Stoga te molim, ako te ozbiljno ne košta ništa više od jedne jedine riječi Tvoje volje!”
– Poglavlje 217 –
Čudesna preobrazba krajolika. Slobodna volja i stopljenost s voljom Božjom.
1] Kažem Ja, “Onda obrati pozornost, i neću ti reći ništa više od ovoga: Ja tako želim! “A sada samo pogledaj, Moj vrlo dragi Epifane, ovo područje i reci Mi kako ti se sviđa!”
2] Epifan zajedno s Azionom i Hiramom i svim ostalima ovdje prisutnima udaraju se u prsa i postaju posve tihi u čuđenju, a Epifan promatra sada vrlo veličanstveno područje raširenih očiju “planine prekrivene šumama i obalno područje koje je imalo opseg od gotovo tisuću jutara [tisuću morgena = 0,25 “0,36 hektara] i bilo je prekriveno ničim osim rijetkom travom kao pašnjakom za nekoliko koza i ovaca i sada je ležalo ondje u najplodnijoj raskoši” a onda opet u Mene ispitujućim pogledom.
3] Tek nakon kraćeg vremena zadivljenosti, on (Epifan) ponovno otvara usta i kaže: “Da, da bi mogao izvesti tako nešto u jednom trenutku, čovjek već mora biti više od boga! Jer bog, koliko ja znam iz raznih religija Egipćana, Grka, Rimljana, Židova, pa čak i Perzijanaca i Indijaca, radi polako i čini svoja čuda prilično smireno i čini se da koristi niz sjajnih sredstava i pomagala. Mora postojati sunce, mjesec, nekoliko planeta, bezbroj drugih zvijezda. Ovo mu pomaže u određenim okolnostima, mjestima i situacijama da čini čuda na ovoj Zemlji, ali osim munje iz oblaka sve se drugo događa poprilično sporo.
4] Ali ovdje si ti u trenu izveo nešto za što bi bogu, jer znam za nekoliko iz knjiga i svetih spisa, sigurno čak i uz svu ljudsku marljivost, trebalo još nekoliko stotina dosadnih godina. Iz ovoga izvodim neoborivi zaključak da ti očito moraš biti veći bog od svih drugih bogova o kojima sam jako puno slušao i čitao! Gospodar i Učitelj svih učitelja Zemlje! Kako, kako, i opet kako je to Tebi moguće? I zar bi to s vremenom bilo moguće i nama, ako bi se netko potpuno upoznao s Tvojim novim učenjem?”
5] Kažem Ja: “Da, Moj dragi prijatelju Epifane, inače ti to ne bih rekao! Ali kako je to moguće, međutim, već sam ti rekao i čak jasno pokazao “a kažem ti i ovo, da će Moji istinski učenici s vremenom na ovoj Zemlji činiti i izvoditi još veće stvari od onoga što sam Ja učinio i izveo (Ivan 14:12; BD 4647). Ali naravno, uvijek ostaje na svim Mojim istinskim učenicima da prepoznaju i znaju da će oni moći izvesti sve takve stvari samo ako postanu potpuno jedno u svom duhu s Mojim Duhom i tako u svakoj prilici traže savjet u njihovom duhu s Mojim Duhom, da li je takvo što potrebno da bi se postigla neka dobra svrha. Jer ako se netko, koji čak i živi točno u Mojem učenju, osjeća potaknut da sam spasi njegov život, kako to zahtijeva neka moćna osoba, tako da mora izvršiti znak da potvrdi svoju najvišu misiju, rekao bih mu u duhu: Nemoj to činiti; jer to sada nije Moja volja! Tako će onda i učenik htjeti ono što Ja želim; ali ako bi on ipak pokušao izvesti znak, on to neće moći, budući da Moja volja nije bila jedna s njegovom.
6] Samo sa Mnom, to jest, u stalnom jedinstvu s Mojim Duhom i voljom, svi ćete moći izvesti sve, ali bez toga ništa; jer Ja sam Gospodar i to ću zauvijek ostati. I gledaj, i to je dio Moga učenja! Jesi li Me razumio?”
7] Epifan kaže: “Da, doista, Gospodaru i Učitelju svih učitelja! Ali nalazim tu nešto što prema mom sudu ne ide tako dobro sa stvarnom najpotpunijom slobodom ljudskog duha. Jer ako na primjer mogu izvesti znak samo kada Ti također želiš izvesti takvo što, onda je moja volja doista vječno više ovisna, više vezana za Tvoju i stoga neslobodna.”
8] Ja kažem, “Oh, tu si u velikoj zabludi. Naprotiv! Što je ljudski duh tješnje sjedinjen s Mojim Duhom, to je slobodniji u duhu i volji, budući Ja Osobno sadržim najveću i najneograničeniju slobodu. Čovjek ograničava sebe u svojoj slobodi samo utoliko koliko se ne sjedini sa Mnom. Ipak, onaj tko je potpuno jedno sa Mnom, sposoban je činiti sve što Ja činim, jer nigdje izvan Mene ne postoji neograničena moć i neograničena sila djelovanja.
9] Nitko tko je potpuno jedno sa Mnom nije lišen ni jednog atoma neovisnosti. Možeš li zamisliti veću i sretniju prednost za svoj život nego biti zajedno sa Mnom, to jest, s Mojim Duhom, svemogućim i aktivnim poput Mene, a opet u isto vrijeme potpuno neovisnim? – Reci Mi sada kako ti se ovo sviđa.”
10] Epifan kaže: “Najveći Gospodaru i Učitelju! Premalo znam o tako novom i nečuvenom načinu života; stoga, kao što svatko može lako vidjeti, nikako ga ne mogu jasno shvatiti niti stvoriti određeno mišljenje o njemu. Ipak, koliko ja mogu pomiriti Tvoje riječi sa svojom vlastitom idejom, takav život bi sigurno bio od velike prednosti. Jer zasigurno je vrhunsko savršenstvo života dijeliti svemoć Božanskog Svemogućeg Duha i posjedovati u isto vrijeme najpotpuniju životnu neovisnost, a sve to može biti istina jer si Ti meni i svima nama tako rekao.
11] Ali nećemo se brinuti o tome ‘kako’; jer to bi bio uzaludan zadatak, budući da nam kao najnovijim učenicima Tvoga učenja nedostaje previše potrebnog razumijevanja. Osim toga, svi smo mi sada previše začuđeni i previše uznemireni nečuvenim velikim majstorskim čudom da bismo mogli doći do bilo kakve smirene prosudbe. Stoga, o Gospodaru i Božanski Učitelju, odmorimo se sada malo i saberimo se iznutra, kako bismo tada mogli dati bolji odgovor u najvećem smirenju uma Tebi, o Gospodaru i Učitelju, nego što smo Ti sada dali !”
