316. Drugo iskustvo.
Jednom, dok sam hodao mirnih osjećaja i ugodno spokojnog uma, u daljini sam vidio park, usred kojeg je bio drvored koji je vodio do male palače. Vidio sam mlade žene i muškarce, muževe i žene kako ulaze. Otišao sam tamo u duhu i pitao vratara koji je stajao na ulazu mogu li i ja ući. Pogledao me pa sam rekao: ‘Zašto me gledaš?’
Odgovorio je: “Gledam te da vidim ima li mirno zadovoljstvo koje se vidi na tvom licu, u sebi išta od zadovoljstva bračne ljubavi. Iza ovog drvoreda nalazi se mali vrt s kućom, u kojem se nalazi novovjenčani par, a njihovi prijatelji oba spola danas im dolaze čestitati. Ne poznajem ljude koje primam, ali rečeno mi je da ih mogu prepoznati po licima. Ako tamo vidim užitak bračne ljubavi, moram ih propustiti, ali ne druge.” Svi anđeli mogu vidjeti s lica drugih ljudi užitke njihovih srca, a užitak ljubavi, koji je vidio na mom licu, bio je iz moje meditacije o bračnoj ljubavi. To je zasjalo iz mojih očiju i tako proželo unutarnje razine mog lica. Pa mi je rekao da bih mogao ući.
[2] Drvored kojim sam ušao bio je napravljen od voćaka s isprepletenim granama, tako da se s obje strane napravio neprekinuti zid od drveća. Prolazeći kroz drvored ušao sam u mali vrt, mirisan grmljem i cvijećem. Grmlje i cvijeće bili su raspoređeni u parovima, a rečeno mi je da se takvi vrtovi mogu vidjeti oko kuća u kojima se održavaju ili su se održavala vjenčanja, pa se zovu svadbeni vrtovi.
Kasnije sam ušao u kuću i vidio par kako se drži za ruke i razgovara pod utjecajem istinske bračne ljubavi. Tada sam iz njihovih lica mogao vidjeti sliku bračne ljubavi i naučiti o njezinoj živoj snazi iz njihovog razgovora. Nakon što sam izrazio dobre želje zajedno s još mnogo posjetitelja i čestitao im, izašao sam u vrt vjenčanja. S desne strane vidio sam skupinu mladića, kojima su se požurili pridružiti svi koji su izašli iz kuće. Razlog tome je bio taj što su tamo razgovarali o bračnoj ljubavi, a taj je razgovor imao neku skrivenu moć da privuče umove svih njih. Zatim sam slušao mudrog čovjeka koji je govorio o toj temi, a suština onoga što sam čuo je sljedeća.
[3] “Gospodnja božanska providnost”, rekao je, “najdetaljnija je i najuniverzalnija s obzirom na brakove na nebesima, kao i na same brakove, jer se svi nebeski užitci izlijevaju iz užitaka bračne ljubavi, poput slatke vode iz slatkog izvora. Stoga je predviđeno da se rode parovi koji su u braku dobro usklađeni. Pod Gospodnjim stalnim vodstvom odgajani su s obzirom na njihov brak, iako ni dječak ni djevojčica toga nisu svjesni. Kad u dogledno vrijeme mlada žena, kakva je tada, bude u dobi za udaju, a mladić, kakav je tada, bude spreman za brak, oni se negdje sretnu kao sudbinom i vide se. Tada nekim instinktom odmah prepoznaju da su dobro usklađeni, i misle u sebi, kao da je to neki unutarnji poticaj, mladić “Ona je prava za mene”, a mlada žena, “On je onaj za mene.” Nakon što dopuste da im to na neko vrijeme utone u um, odluče razgovarati jedno s drugim i zaruče se. Kažemo kao da je sudbina i instinkt, ali mislimo na Božansku providnost, jer kad se ne zna, izgleda ovako.”
Dokazao (potvrdio) je da su parovi rođeni da bi bili u braku te da su odgajani za brak, iako nijedan od njih nije bio svjestan toga, pokazujući da lice svakog od njih jasno pokazuje koliko su slični u pogledu braka, i najdubljim i vječnim jedinstvom njihovih karaktera i umova, nešto što ne može postojati, kao što to jest na nebu, bez Gospodnje dalekovidnosti i providnosti (BD 4091).
[4] Kad je mudrac održao ovaj govor, skupina je pljeskala. Dalje je rekao da je bračni princip prisutan u najsitnijim detaljima svakog ljudskog bića, i muškog i ženskog, ali je ipak različit kod muškarca i kod žene. Muški bračni princip osmišljen je tako da bude povezan sa ženskim i obrnuto, čak i u najsitnijim detaljima. To je dokazao brakom volje i razuma u svakom pojedincu, koji djeluju zajedno na najsitnije detalje i uma i tijela. To omogućuje da se vidi da svaka supstancija, čak i najmanja, sadrži ovo zajedničko načelo, kao što je vidljivo iz složenih tvari napravljenih od jednostavnih; ili iz činjenice da imamo dva oka, dva uha, dvije nosnice, dva obraza, dvije usne, dvije ruke i šake, dva kuka, dvije noge; i unutar tijela dvije polutke u mozgu, dvije klijetke u srcu, dva krila u plućima, dva bubrega, dva testisa; a tamo gdje nema dva, organ je ipak podijeljen na dva dijela. Razlog za ovu dvojnost je taj što jedno pripada volji, a drugo razumu, i oni rade zajedno tako divno da djeluju kao jedno. Tako dva oka proizvode jedan vid, dva uha jedan sluh, dvije nosnice jedno osjetilo mirisa, dvije usne jedan govor, dvije ruke jedno djelo, dvije noge jedan korak, dvije polutke mozga jedno sjedište uma; dvije komore srca jedno životvorno djelovanje tijelu pomoću krvi; dva plućna krila jedan čin disanja, i tako dalje. Ali muško i žensko, kada su ujedinjeni istinskom bračnom ljubavlju, čine jedan potpuno ljudski život.
[5] Dok je to govorio, s desne strane se vidio bljesak munje, koji je bio crvenkast, a s lijeve strane koji je bio bijel. Oboje su bili nježni i prodirali su u oči kako bi doprli do naših umova i također ih prosvijetlili. Nakon toga uslijedio je pucanj groma, koji je došao kao blagi žamor koji se slijevao s anđeoskokg neba i postajao sve jači. Kad je to čuo i vidio, mudrac je rekao: “Ovo je znak i upozorenje za mene, da dodam još jedan detalj onome što sam rekao. Desni od ovih parova predstavlja njihovo dobro, a lijevi njihovu istinu. To je zbog braka dobra i istine, kojeg osoba ima utisnutog i općenito i u svakom detalju. Dobro se odnosi na volju, istina na razum, i oboje se zajedno odnosi na jedno. Zato je na nebu desno oko dobro vida, a lijevo je istina; desno uho je dobro sluha, a lijevo njegova istina; desna ruka je dobro čovjekove moći, lijeva je istina; a isto tako i u ostalim parovima. Budući da desno i lijevo imaju ova značenja, Gospodar je rekao:
‘Ako vas uvrijedi desno oko, iščupajte ga; a ako te desna ruka vrijeđa, odsijeci je.’ [Matej 5:29, 30]
Time je mislio da ako dobro postane zlo, treba ga odbaciti. Također je rekao učenicima da bace mrežu na desnu stranu lađe, a kada su to učinili, ulovili su ogromnu količinu ribe [Ivan 21:6, 7]. Time je mislio da će poučavati dobro ljubavi i tako će okupljati ljude.’
[6] Nakon što je to rečeno, ponovno su došla dva bljeska munje, ali blaža nego prije. Tada je izgledalo kao da je bjelina bljeska s lijeva obojena rumenom vatrom s desna. Vidjevši to, reče: “Ovo je znak s neba koji potvrđuje ono što sam rekao, jer sve što je vatreno na nebu je dobro, a sve bijelo istina je. Pojava bljeska s lijeva koji ima svoju bjelinu obojenu rumenom vatrom s desna znak je koji dokazuje da je bjelina svjetlosti, ili svjetlosti općenito, isto što i sjaj vatre.’ Čuvši to, sve je nestalo, zapaljeno dobrom i istinom sreće bljeskovima munja i onim što je rečeno o njima.
Original
14 Ne uči li nas i sama narav da je mužu sramota ako goji kosu?
