105. Snovi

16. siječnja 1841. 

O moj najbolji, najdraži Gospodaru Isuse, da je to Tvoja presveta volja, zar mi ne bi milostivo pokazao što su zapravo snovi i što treba misliti o njima? Jer čovjek često ima značajne, često naizgled beznačajne snove, i ako on ne zna ‘kako’, ‘kada’, ‘što i kako’ i ‘zašto’, onda možda jednostrano ne zna cijeniti ovaj fenomen uopće ili premalo ili često malo previše. Stoga, oh najbolji i najdraži Gospodaru Isuse, pokaži meni, jadnom grješniku ispravno razumijevanje također i u ovome. Ali nemoj nemilostivo primiti ovo možda previše drsko pitanje, jer Tvoja Volja ostaje sveta, sveta, sveta u svakom trenutku, i iznad sve Tvoje moći i snage. Zato samo budi volja Tvoja; jer radije ne bih znao ništa zauvijek, nego nešto što ovdje ne bi bilo u skladu s Tvojom presvetom voljom. Amen. Samo u Tvojem  presvetom Imenu. Amen.

[1]

Stoga napiši: Ako još uvijek dijete u maternici mirno sisa krvnih sokova, jer ništa drugo nije dobro za nj, tamo njegova duša također već usisava nebeski čisti zrak i hrani svoj duh na Mojim nanosima milosrđa. I to je tijelo uzelo iz utrobe, i što je na to došlo u duh i dušu, koji se kasnije oblikuju u svjetovnom vanjskom životu, kad sam mu ga dao u utrobi njegove majke.

[2]

Ali ako pogledate u mračnu komoru i tamo vidite svjetlosne formacije, drveće, kuće, bića i polja, kao takvi se u komori nigdje ne mogu naći, Pogledajte, na tome se temelje svi snovi. Tako tijelo očima ne vidi ništa osim svoje vrste, jer sve slike duše ustupaju mjesto njezinoj svjetlosti. A kad tijelo zaspi, duša tada vidi svoju vrstu u hordama.

[3]

Ali kada se također i duša išla odmoriti i tako je težnja prepuštena duhu, kao i njegova aktivnost u vlastitim svjetlosnim sferama, tamo se duh tada također može okrenuti duhovnom. A što je duh vidio u Očevoj kući, duša također može vidjeti u svom utočištu (uzmaku); i kad se tijelo probudi iz sna, često vidi milost i kaznu duha.

[4]

Ali s ljudima koji vode svjetovni život, ne prima (očitava) se mnogo čisto  duhovnih snova, tamo duša sanja samo stvari uzete iz svijeta i uglavnom tamo gdje bi se srce razumno držalo tijekom dana. A postoje i takvi prazni, šareni snovi duše, sigurno ništa osim pjene usmrdjele vode. Samo ako se bolesnoj duši često prikazuju slike, one ponekad unose drhtanje i strah.

[5]

Pa čak su i životinje sposobne za takve snove, i svjetlije često, iako posuđene iz noćnog prostora. Ali značenje takvih snova uvijek je samo pusto i nejasno, puno prijevare i lošeg – i stoga je svako tumačenje vrijedno prezira. Tek kada snovi razjašnjavaju (razmršavaju) vašu zemaljsku svijest i nakratko te otrgnu u kraljevstvo Moje milosti, Tada ćete se sjetiti takvih snova ovdje dolje i uzeti ih u svoje srce za mir svoje duše.

[6]

Jer ako tako sanjate o ispraznim zemaljskim stvarima, to nije ništa drugo nego ono što vam donose vaše žudnje, i ono što ste poželjeli u srcu svome tijekom dana, to će se čak i nesavjesno šaliti s vašom dušom u snu. Ali ako ste se često tog dana sjetili Mene i sva su djela i nastojanja uvijek bili usmjereni na Mene, zatim, kad tijelo i duša otpočinu, duhu je dana hrana na nebu na kratko vrijeme.

[7]

Primijetite sad ovo na kraju, vas nekoliko vjernih: Pravi snovi uvijek će vam se svidjeti (ugoditi vam); samo ako je duša u prevazi na zemlji, nebeska hrana ponekad će vas ogorčiti. jer tko još nije prošao kroz vatru ljubavi, pomalo bi se bojao takve strašne hrane, ali tkogod misli: “Još jednom ga moram primiti”, neće mu biti teško doseći Moju stazu milosti.

[8]

Ovo malo, ako se dobro razmotri, zasad će biti dovoljno da saznaš ono što želiš znati. Ali u snovima nema ničeg zaslužnog, niti ičega kažnjivog, a dobri i istinski snovi su besplatno dodavanje bez ikakve kalkulacije. Tkogod se prilagodi zbog toga, čini dobro; ali tko god živi vjerno prema Mojoj Objavi čini bolje, jer Ja dajem snove samo svojim gluhim ljubavnicima. A kome su duhovne uši srca odmrznute i otvorene vatrom ljubavi, neka on samo vrlo marljivo sluša u sebi Moju živu Riječ propovijedanu, kroz koju jedinu će on oživjeti. Ali ono što se posebno tiče suštine snova, to će već biti detaljno spomenuto u otkrivenju čovjeka – prvo dolazi malo, zatim veliko, i na kraju najveće. Amen. Ovo govorim Ja, Koji sam ovdje bio pozvan, Amen Amen Amen.