Bertha Dudde, br. 0953, 8 Lipanj 1939
SLOBODA DUHA… SAN… DUHOVNO PODRUČJE… MATERIJA…
Ljudski duh je kao takav domaći (čest, poznat) u cijelom stvaranju i stoga se može nesmetano kretati kroz svemir, nijedan prostor i nikakvo vrijeme nisu postavljeni kao granica za njega, on se može nastaniti posvuda u bilo koje vrijeme i stoga se također može izvući iz svoga vanjskog omotača u snu, budući mu nije potrebno određeno vrijeme da se vrati u tijelo.
Duh je od (dio) Boga i stoga prisutan posvuda u isto vrijeme, i stoga ljudsko biće sigurno može biti vezano za vrijeme i prostor, međutim, duh u njemu je slobodan…. (tako) da se svo znanje može prenijeti čovjeku kroz ovaj duh, samo je na njegovoj volji da čuje. I ljudsko biće ne može u čuđenju povjerovati u proces koji leži u potpunosti u suštini materije. Zemaljski omotač samo je privremeno, strano područje… ali duh je vječno kod kuće u kraljevstvu duhovnog. Stoga, čak i tijekom vremena na Zemlji, budući da nema ograničenja u njegovom kretanju, on mora tamo uglavnom ostati …. i također mora biti njegov cilj opisati stvarnu domovinu ljudskom biću, koje je njegov pokrov na Zemlji, što je potpunije moguće….
Dovoljna je i najmanja volja ljudskog bića da se duh probije, budući se on raduje uzlazu u duhovne sfere ako je samo jednom uspio probiti duhovnu tamu ljudskog bića i upravo se ta volja oslobodila… Međutim, ako je duh još uvijek potpuno u ropstvu, ako je zatvoren u ljudsku ljušturu i tamo mora ostati sve dok ljudsko biće, tj. čija je volja sama postala aktivna, ono će razumljivo uvijek držati svoje misli na zemlji, on nikada neće pokušavati uspon prema gore u svojim mislima i stoga ne može imati nikakvo drugo znanje osim svoje zemaljske svjetovne mudrosti.
Svrha života na Zemlji jest i ostaje buđenje Božanskog duha u sebi, njegovo oslobađanje od okova tame, što je dakle materija… jer samo čovjek koji počne pobjeđivati materiju istovremeno popušta okove koji vežu duha. I tek tada duh može ostvariti nezamislivo… Jer tek sada se on može raširiti, duhovno kraljevstvo mu je otvoreno, i sada također može dopustiti ljudskom biću da stekne uvid u njega… On može, takoreći, približiti duhovno kraljevstvo ljudskom biću, povećati mu čežnju za njim, tako da se volja ljudskog bića odnosi samo na postizanje duhovne slave…
Ono što se čovjeku otkriva u snovima često je slikovit prikaz duhovnog života; a također i u slučajevima kada se ljudima šalju upozorenja, oni (snovi) su izravni pokazatelji da se nešto događa. A duh će se uvijek željeti izraziti ljudskom biću, uvijek će željeti prenijeti nešto iz duhovnog kraljevstva u svijest ljudskog bića kako bi utjecao na njegove misli da se više okrenu duhovnom. Toliko je izuzetno važno njegovati upravo takve misli i obraćati pažnju na njih, pa ipak ljudsko biće u svom trijeznom razmišljanju jedva čeka odbaciti sve takve misli koje bi ga mogle navesti da odstupi od svoje zemaljske aktivnosti… Radije teži za nevažnim, a zanemaruje najvažnije stvari u životu i shodno tome guši duhovnu iskru koja u njemu spava sve dok on ne prepozna materiju kao potpuno bezvrijednu i svojom voljom stremi prema gore… tj. dok duhu u njemu ne bude tada dana sloboda da se uzdigne u područje duhovnog u bilo koje vrijeme…
Tada će on moći crpsti uvijek iznova, jer duhovna istina može do njega neograničeno doći kroz Božji Duh koji je postao aktivan u njemu samom… .
AMEN
