18. O PONIZNOSTI I SAMOZATAJNOSTI

 [1] JUDA Me zove pitajući: “Gospodaru, da li stvari stoje tako kako mi je Toma rekao najdominantnijim tonom?”

[2] Kažem Ja: “Da, to je tako. Tko se od vas najviše ponizi pred svojom braćom bit će prvi u Kraljevstvu Božjem; svako zamišljanje sebe boljim od drugih vraća ga u najniže stanje.

[3] Ako netko od vas još uvijek u sebi primjećuje osjećaj gospodarenja i nadmoći, on još nije slobodan od sveproždirućeg, najpohlepnijeg pakla i još je uvijek udaljen od Kraljevstva Božjeg; jer takav čovjek nije slobodnog duha.

[4] Ali ako se netko ponizio ispod sve svoje braće i spreman je svima služiti kako najbolje može, onda je on prvi u Kraljevstvu Božjem i svi bi drugi mogli uzeti primjer od njega. Samo onaj tko je sposoban poniziti se ispod svih ljudskih bića, uistinu je božanskog i velikog duha.”

[5] Kaže Juda: “Onda samo čovjek sposoban za najveću poniznost može biti prvi u Kraljevstvu Božjem? Jer ako namjerava služiti svima najbolje što može, drugi ga očito prvo moraju obvezati prihvaćanjem njegove službe i tako mu pomoći da postigne nebeski prioritet. – Ali što onda ako drugi ili ne žele prihvatiti njegove usluge ili nude vlastite usluge težeći nebeskom prvenstvu? Tko će tada biti prvi u Kraljevstvu Božjem?”

[6] Kažem Ja: “Svi oni koji ovome poštenim srcem teže. Ali ljudi koji, takoreći iz sebeljublja, odbiju usluge svoga brata kako bi ga lišili mogućnosti da postane prvi u Kraljevstvu Božjem, sami nikada ne težeći takvom prioritetu, i dalje će biti posljednji, dok će on biti prvi jer je istinski želio služiti svoj braći iz ljubavi i prave poniznosti.

[7] Ah, bilo bi nešto sasvim drugo kad bi čovjek htio na ovom svijetu postati najmanji i sluga svima samo zbog budućeg nebeskog prvenstva. Oh, i on će biti jedan od posljednjih u Kraljevstvu Božjem. U onostranom sve je najpažljivije odvagano i izmjereno najtočnijom mjerom. Gdje god postoji ikakav trag sebičnosti, vaga će to pokazati i mjera nebeska neće biti dostignuta. Dakle, morate imati u sebi punu istinu bez ikakvih skrivenih motiva, inače ne možete ući u Kraljevstvo Božje. Samo najčišća istina bez ikakve laži i spletkarenja može i hoće vas učiniti slobodnim pred Bogom i svim Njegovim stvorenjima. – Razumiješ li ovo?”

[8] Juda Iskariotski kaže: “Da, razumijem to, ali u isto vrijeme shvaćam da je to nemoguće izvesti, jer čovjeku nije moguće otpustiti svu svoju ljubav prema sebi. On mora jesti i piti i priskrbiti sebi smještaj i odjeću – a i to se radi iz manje vrste samoljublja. Netko uzme dragu ženu koju želi samo za sebe, i jao onome tko se usudio poželjeti ženu svoga bližnjega. Ne bi li i to bila vrsta ljubavi prema sebi?

[9] Ako posjedujem dobro obrađeno polje i dođe vrijeme žetve, bih li iz samoprezira i potpunog nedostatka samoljublja otišao svojim susjedima i rekao: ‘Prijatelji moji, idite i požnjete što je izraslo na mojim poljima, jer kao najmanji među vama, kao bezvrijedni sluga svima vama, radio sam samo za vas.’ Ja sam mišljenja da bi ovde tako visoko hvaljeno samoodricanje i samoprezir trebali imati određene granice bez kojih bi čak bilo nemoguće propovijedati Tvoj nauk čovječanstvu, jer bi to jasno pokazalo da netko svoju braću smatra glupljima i sljepljima od sebe. Jer smatrati sebe u duhu superiornijim od svoje braće sigurno pokazuje određeni ponos.

A ako je tako, pogledajmo čovječanstvo za stotinu godina, i vidjet ćemo kako jedu travu kao volovi na paši, i više neće biti ni traga jeziku, ni prebivalištu, pa čak ni gradu . – Dokle onda smije ići čovjekovo samoljublje?