295. ZARUKE I VJENČANJA
(3) Žena bi se trebala posavjetovati sa svojim roditeljima ili starateljima, a potom sama razmisliti prije nego što da pristanak.
(9) Za vrijeme njihovih zaruka nije im dopušteno da se fizički spoje.
(16) Ako se prerano požuri sa tjelesnom ljubavi bez uREDnog razvoja bračne ljubavi i njezinih ispravnih koraka, ona izgara u svojoj srži i umire.
Sada slijedi objašnjenje ovih izjava.
298. (3) Žena bi se trebala posavjetovati sa svojim roditeljima ili starateljima, a potom sama razmisliti prije nego što da pristanak. Žena se treba posavjetovati sa svojim roditeljima, jer su njihova razmišljanja i savjeti vođeni rasuđivanjem, znanjem i ljubavlju. Rasuđivanjem, jer su stariji, a njihova starija dob bolje prosuđuje i vidi sličnosti i razlike. Znanjem, jer poznaju i prosca i svoju kćer, učeći što mogu o proscu i već poznavajući svoju kćer, tako da iz zajedničkog pogleda na njih izvlače zaključke o njima dvoma. Ljubavlju, jer razmišljati o kćerinim izgledima i očekivati da ona ima svoj dom također je u interesu njihove kćeri i za njih je važno.
299. Sasvim drugačija situacija nastaje ako kći sama pristane na prosca bez savjetovanja s roditeljima ili skrbnicima. Jer ona ne može izvagati takvu stvar koja utječe na njezinu buduću dobrobit i biti vođena rasuđivanjem, znanjem i ljubavlju. Ne rasuđivanjem, jer je njezina prosudba još uvijek u neznanju u pogledu bračnog života i nije u poziciji da odvaže razloge za i protiv ili da prepozna ponašanja muškaraca iz njihovog izvornog karaktera. Ne znanjem ili opažanjem, jer ona ne gleda dalje od obiteljskih odnosa u domu svojih roditelja i u domovima nekih od prijatelja, a nije opremljena istražiti takve stvari jer su privatne i osobne za njezinog udvarača. Ni ljubavlju, jer kad kćeri prvi put dođu u dob za udaju, a također i u dob koja slijedi, njihova ljubav je upravljana zanesenošću osjetila, a ne još žudnjama zrelog uma.
[2] Ipak, kći bi trebala razmisliti o takvoj stvari u sebi prije nego što da pristanak, i to kako ne bi bila odvedena protiv svoje volje u brak s čovjekom kojeg ne voli. Jer u takvom slučaju nedostaje pristanak s njezine strane, a ipak je taj pristanak koji čini brak i koji pokreće njezin duh u bračnu (tjelesnu) ljubav. Pristanak koji je nevoljko dat ili iznuđen ne pokreće njezin duh, iako može (pokretati) tijelo, i u tom slučaju on pretvara svaku čistoću koja prebiva u duhu u požudu, kojom je bračna (tjelesna) ljubav iskvarena u svom početnom žaru.
