01] Nakon toga ljudi su još dugo živjeli kao polumrtvi i nisu nalazili radosti na svijetu, a želja im je bila da što prije slijede glavne roditelje.
02] Prezir prema svijetu išao je kod nekih tako daleko da su gradili male kolibe pod starim smokvama i stotinu godina živjeli samotnjačkim životom i nisu mijenjali mjesto stanovanja sve dok je to škrto hranjivo drvo živjelo.
03] Čak su se i mnogi muškarci zakleli da neće taknuti ženu; jer su u ponekad ne beznačajnoj ogorčenosti rekli: “Zašto još dalje razmnožavati ljude? Ako svaka osoba mora očekivati sudbinu Adama i Eve, dakle smrt i uništenje tijela – bolje je da za početak nije ni pozvana u takvo jadno postojanje! Ako Bog onda želi imati takve jadne ljude na ovoj krševitoj zemlji, On ih može stvoriti iznova od kamena i gline; mi, međutim, koji znamo što slijedi u ovom jadnom životu, nikada nećemo dopustiti da budemo korišteni za pozivanje nesretnih bića poput nas na postojanje!”
04] Slično su se mnoge žene zatvorile i nije ih se moglo uvjeriti da začnu; jer također su rekle: “Za smrt treba rađati samo životinje, ali ne i ljude!”
05] I to je (stanje/razmišljanje) prevladavalo tijekom stotinu godina nakon Evine smrti, kao i u vremenu nakon Sethove smrti, visine (su bile) pune takvih neprilagođenih; i nikakve riječi tada još uvijek živog Henocha nisu ništa pomagale, a također i nikakvo čudo da izliječi ljude od ove ludosti.
06] A sam Henoch, budući da je vidio da se s tim jako pametnim ljudima ništa ne može učiniti kad ih se pušta u njihovoj slobodnoj volji, na kraju je također zamolio Gospodara da i njega uzme.
07] I Gospodar reče Henochu: “Moj najvjerniji slugo! Evo, još tijekom ove godine, Lamech, tvoj unuk, dobit će sina! Još ga moraš blagosloviti; tada ću i tebe otkupiti s ovoga svijeta, kao što sam ti obećao!”
08] I iste godine kada je Lamech napunio sto osamdeset dvije godine, Ghemela mu je rodila sina, kojeg je, po obećanju Gospodara, Henoch blagoslovio.
09] I nakon blagoslova Lamech reče: “Noha (Noah) je tvoje ime! On će nas utješiti u našem trudu i radu na zemlji koju je Bog Gospodar prokleo!”
10] Iz ovog Lamechovog usklika svatko može vidjeti da čak ni stanje Lamechove duše više nije bilo sasvim ispravno; jer time je očito optužio Mene, Gospodara, za tobožnje prokletstvo zemlje, jer je zapravo rekao: U Bogu više nema utjehe; jer On sada nalazi zadovoljstvo ubijajući tijela otaca. Stoga njegov sin Noah treba postati utješitelj!
11] Ali Henoch je ukorio Lamecha zbog ovog povika i pokazao mu da Ja sada gledam na ponašanje djece s uvrijeđenim srcem jer sam Ja Osobno uvjerljivo obećao, poučavao i predstavio svačijem srcu još jedan vječni život u duhu nakon odlaska tijela koje napastvuje.
12] Ali Lamech je rekao: “To ja znam isto tako dobro kao i ti, oče Henoče! Ali kad god pogledam izvjesni vječni život u meni, zašto nikad ne mogu vidjeti one koji su umrli? Gle, za to nemamo učenje i nemamo razloga!
13] Zašto duhovima koji su otišli nije dopušteno doći k nama i pokazati nam da imaju život i bez tijela?”
14] A Henoch reče: “O čemu pričaš? Vidio si duh Adama, Zuriela i duh Ahbela i Sehela! Što želiš više?”
15] Ali Lamech je rekao: “Gle, Bogu je sve moguće! Zar On ne može pozvati ubijene natrag u prividni život i postojanje, ako to želi? I onda možemo vjerovati da je tako!
16] Ali ako se prividno postojanje povuče, što onda? Gdje to ono odlazi, jer našim osjetilima više ne postoji? – Vidiš, tu se vidi stara kletva! Mi trebamo biti ubijeni; trebamo biti prokleti, a ne živjeti!
17] Tamo gdje je život on treba biti vidljiv u svakom trenutku, a ne kao da ga nema!
18] Zbog Adamova grijeha tijelo svih ljudi mora biti ubijeno! Kakvo prokletstvo! Ako nikada nisam griješio, zašto bi moje tijelo bilo ubijeno radi Adamova grijeha? Vidiš, ja mislim da je ovo okrutno!”
19] Ovdje je Henoch blagoslovio Lamecha, izašao van i plakao pred Gospodarom.
20] A Gospodar je utješio Henocha, pozvao ga s njegovim tijelom i više ga nije bilo na zemlji, iako su ga ljudi posvuda tražili.
