[3] Pored ove karakteristike da su u posjedu istinite vjere, što je jedna jedina vjera, postoji i druga, njihovo vjerovanje da je Gospodin Bôg neba i zemlje; to slijedi iz prijašnje točke/naznake, da je On Sin Božji, i iz ovih/slijedećih odlomaka:

‘U Njemu živi sva punina Božanstva.’  Kološani 2:9

‘On je Bog neba i zemlje.’  Matej 28:18

‘Sve Očeve stvari su Njegove.’  Ivan 3:35; 16:15

Treća naznaka (= stvar koja ukazuje; ili pak ‘treći dokaz’) da su oni koji vjeruju u Gospodina iznutra (= u svojim unutrašnjostima’) u posjedu vjere u Njega, i prema tome (u posjedu) jedine istinske vjere, je njihovo vjerovanje da je Gospodin jedno sa Bogom Ocem. Da je On jedno sa Bogom Ocem i jeste Otac Osobno (predstavljen) u Ljudskom (= da je Isus Krist ljudska ili tjelesna manifestacija Jehove Oca, što će reći ‘Emanuel’ = Jehova među nama; vidi Izaija 7:14), je bilo u potpunosti ukazano u poglavlju o Gospodinu i Iskupljenju, i sasvim je očigledno (plainly evident) iz Gospodinovih vlastitih riječi (, naime):

‘Da su On i Otac jedno.’  Ivan 10:30

‘Da je Otac u Njemu, i da je On u Ocu.’  Ivan 10:38; 14:10, 11

I kad je rekao Svojim učenicima, ‘Da odsada vidješe i upoznaše Oca’; idok je gledajući u Filipa rekao, ‘Da je on onda vidio i upoznao Oca.’  Ivan 14:7-10

[4] Razlog zašto su ovo troje (ili ‘ove tri stvari’) razlikujući dokazi (ili ‘karakteristične evidencije’) o posjedovanju vjere u Gospodina (= po tome se vidi da li ljudi imaju vjeru u Gospodina’), i stoga (dokazi o posjedovanju) jedine istinske vjere, je taj da nemaju svi ljudi koji prilaze Gospodinu vjeru u Njega; jer istinska vjera je istovremeno unutarnja i vanjska. Oni koji posjeduju ova tri bogatstva vjere su u posjedu oboje, njezina unutarnjeg i vanjskog, tako da ona nije samo bogatstvo u njihovu srcu već i dragulj u njihovim ustima. Slučaj je drugačiji sa onima koji ne priznaju/spoznaju Gospodina kao Boga neba i zemlje, i to da je On jedno sa Ocem. Ti ljudi iznutra (= u svom duhu) smatraju kako i drugi bogovi (Otac i Sveti Duh) isto tako posjeduju sličnu silu, koja, međutim, treba biti primjenjivana/vršena od strane Sina, na kojeg se gleda ili kao na zamjenika/vikara ili kao (na) onog koji je na osnovu Svojeg iskupljujućeg djela zaslužio vladavinu (ili ‘dostojan vladati’) nad onima koje je iskupio. Ali ti ljudi razbijaju istinsku vjeru na dijelove razdvajajući/razbijajući jedinstvo Boga; a kada je (ta vjera) razbijena onda (ona) više (i) nije vjera, već samo utvara (prave/istinite) vjere, koja prirodnom oku može biti (= izgledati kao) neka određena slika vjere, ali je duhovnom pogledu/oku ništa drugo nego himera (= čudovište sa lavljom glavom, tijelom od koze i zmijinim repom). Da li itko može negirati da se istinska vjera sastoji od vjere u jednog Boga, koji je Bog neba i zemlje, i posljedično tome u Boga Oca unutar ljudske forme, tj. u Gospodina?

Više pročitajte na: “POSTOJI ISTINSKA VJERA, LAŽNA/PRIVIDNA VJERA I LICEMJERNA VJERA“