Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

X. Krivovjerja mogu biti formulirana iz značenja slova riječi, ali je štetno potvrditi ih #2

Print Friendly, PDF & Email

X

KRIVOVJERJA MOGU BITI FORMULIRANA IZ ZNAČENJA SLOVA RIJEČI, ALI JE ŠTETNO POTVRDITI IH

91. Iznad je bilo ukazano kako se Riječ ne može razumjeti bez doktrine, i da je doktrina poput svjetiljke koja prave istine čini vidljivima. To je zbog toga što je Riječ napisana u potpunosti pomoću čistih korespondencija, i posljedično tome su mnoge stvari u njoj prividi istine, a ne razotkrivene istine; a mnoge zapisane stvari su također bile prilagođene shvaćanju prirodnog i čak senzualnog čovjeka, pa ipak na takav način da ih prostodušni mogu razumjeti u jednostavnosti, inteligentni inteligentno, a mudri u mudrosti. Rezultat je da se prividi istine u Riječi, što su prekrivene istine, mogu uzeti za razotkrivene istine, a kada su ove potvrđene, one postaju neistine. Ali to je učinjeno od strane onih koji za sebe vjeruju kako su mudriji od svih ostalih, iako oni nisu mudri, jer mudrost se sastoji u tome da čovjek vidi da li je stvar istinita prije nego je potvrđena, a ne u potvrđivanju svega što se čovjeku svidi. Ovo potonje je učinjeno od strane onih koji u potvrđivanju nadmašuju u genijalnosti i u oholosti su vlastite inteligencije, no prijašnje je učinjeno od strane onih koji ljube istine i afektirani su njima pošto su one istine, i koji ih primjenjuju u životu, jer te osobe su prosvjetljene od strane Gospoda, i vide istine pomoću svjetla istina; dok su drugi prosvjetljeni od strane sebe samih i vide neistine pomoću svjetla neistina.

92. Prividi istine, to jest, prikrivene istine, se u Riječi mogu uzeti za neprikrivene istine, a ove, kada su potvrđene, postaju neistine. To može biti očito iz mnogih krivovjerja koja su prevladavala a prevladavaju i dalje u Kršćanskom svijetu. Sama krivovjerja ne osuđuju ljude, već zlo života; ali ljudi su također osuđeni time što iz Riječi potvrđuju neistine koje su sastavni dio krivovjerja, rasuđivanjem iz prirodnog čovjeka. Jer svatko je rođen u religiji svojih roditelja, i iniciran je u nju od svojeg djetinstva. On kasnije prianja uz nju, niti se on sam od sebe, zbog svojih poslovnih veza u svijetu, može riješiti njezinih neistina. Što stvarno osuđuje je živjeti opakim životom, zajedno sa potvrđivanjem neistina do potpunog uništenja prave istine. Onaj čovjek nije prisegnuo za neistinom koji prianja uz svoju vlastitu formu religije i vjeruje u Boga; i, ako je Kršćanin, koji vjeruje u Gospoda, Riječ smatra svetom, i iz religijskih principa živi u skladu sa Zapovijedima Dekaloga. Prema tome, kada on čuje istinu i percipira ju u skladu sa njegovim kapacitetom, on ju može prihvatiti, i na taj način biti oslobođen njegove neistine. Drugačije je u slučaju čovjeka koji je potvrdio neistine svoje religije, kako potvrđena neistina ostaje, i ne može se iskorijeniti. Jer nakon potvrđivanja, neistina je kao da joj je čovjek prisegnuo, posebice ako se slaže sa njegovim samoljubljem, ili sa ponosom njegove vlastite inteligencije.

93. U duhovnom svijetu sam razgovarao sa nekima koji su živjeli mnogo vjekova ranije, i koji su sebe potvrdili u neistinama njihove religije, i otkrio kako oni i dalje čvrsto prianjaju uz njih. Također sam razgovarao sa nekima u tom svijetu koji su bili iste religije i podržavali iste ideje kao ostali, ali nisu sebe potvrdili u njezinim neistinama; i doznao sam da su oni, nakon što su ih anđeli podučili, bili odbacili neistine i prihvatili istine. Ovi su bili spašeni, ali drugi nisu. Svaki čovjek je nakon smrti podučen od strane anđela, i u nebo su primljeni oni koji percipiraju istine i, iz istina, neistine. Međutim, jedino oni percipiraju istine koji sebe nisu potvrdili u neistinama; ali oni koji su tako sebe potvrdili ne žele vidjeti istine; jer svakome je nakon smrti podareno vidjeti istine duhovno. Oni vide istine koji sebe nisu potvrdili u neistinama; ali oni koji su sebe potvrdili ne žele vidjeti istine; i ako su mu ove predstavljene, oni se okreću, i onda ih ili ismijavaju ili krivotvore.

94. Ovo se može ilustrirati primjerom. U mnogim odlomcima u Riječi su Gospodu pripisani bijes, srdžba i osveta, i rečeno je kako On kažnjava, baca u pakao, iskušava i čini mnoge druge stvari slične prirode. Onaj koji u ovo vjeruje prostodušno, i iz tog razloga se boji Boga, i pazi da ne griješi protiv Njega, nije osuđen zbog ove prostodušne vjere. Onaj je, međutim, osuđen čije je potvrđeno vjerovanje da bijes, gnjev, osveta, time takve stvari koje izviru u zlu, postoje u Bogu; i da On kažnjava ljude i iz bijesa, gnjeva i osvete ih baca u pakao. Takav čovjek je osuđen pošto je uništio pravu istinu, koja je, da je Bog sâma Ljubav, sâma Milost, i sâma Dobrota; a kako je On sve to On ne može biti bijesan, srdit, i osvetoljubiv. Ove stvari su u Riječi pripisane Bogu u skladu sa prividom; i tako u mnogim drugim slučajevima..

95. Mnoge druge stvari u značenju Slova Riječi su prividne istine, unutar kojih prave istine leže sakrivene. Nije štetno misliti i također govoriti u skladu sa takvim prividnim istinama; ali je štetno potvrditi ih do takve mjere da prava istina u njima biva uništena. Ovo se može ilustirati primjerom iz prirode, koji se ovdje dodaje zbog toga što prirodno prosvjetljava u većoj mjeri od onog što je duhovno.

[2] Oku izgleda kako se sunce svakodnevno i godišnje okreće oko zemlje, sukladno tome je u Riječi rečeno da sunce izlazi i zalazi; time da uzrokuje jutro, podne, večer i noć; i takođe godišnja doba, proljeće, ljeto, jesen i zimu, i stoga dane i godine; dok ipak sunce stoji nepomično, jer ono je vatreni ocean, a zemlja je ona koja se svakodnevno okreće oko svoje osi, i pravi godišnje okretanje oko sunca. Čovjek koji prostodušno i u neznanju pretpostavlja da se sunce okreće oko zemlje, ne uništava prirodnu istinu da se zemlja vrti oko svoje osi, i pravi godišnje ekliptično okretanje. Ali onaj koji sunčevo prividno okretanje potvrđuje kao stvarno pomoću Riječi i rasuđivanjem iz prirodnog čovjeka, on doista oduzima vrijednost istini i uništava ju, (to jest, u onoj mjeri u kojoj se to njega tiče).

[3] Da se sunce pomiče, to je prividna istina; ali da se ono ne pomiče je prava istina. Ipak, svatko može govoriti u skladu sa prividnom istinom, i doista govori tako, ali razmišljati u skladu sa njom iz potvrđivanja otupljuje i zamračuje racionalno razumijevanje. Ista je stvar što se tiče zvijezda na zvjezdanim nebesima. Prividna je istina da su one, također, poput sunca svakodnevno nošene oko zemlje, i zbog toga se kaže o zvijezdama kako izlaze i zalaze. Ali prava istina je da su zvijezde fiksirane, i da nebesa stoje nepokretna. Ipak, svatko može govoriti u skladu sa prividom.

96. Razlog zašto je štetno potvrditi prividnu istinu iz Riječi do točke uništenja prave istine koja leži sakrivena unutar nje, je da sve stvari u značenju Slova Riječi komuniciraju sa nebom, i otvaraju ga, kao što je ranije ukazano (br. 62-69). Zato kada čovjek aplicira to značenje kako bi potvrdio svjetovne ljubavi koje su protivne nebeskim ljubavima, unutrašnjost Riječi je učinjena lažnom, a to rezultira u tome da kada vanjsko značenje Slova, a koje sada ima lažno unutarnje, komunicira sa nebom, nebo je zatvoreno, jer anđeli, koji su u unutrašnjostima Riječi, odbacuju taj njegov vanjski dio. Stoga je očigledno da lažno unutarnje, ili krivotvorena istina, uništava komunikaciju sa nebom, i zatvara ga. To je razlog zašto je štetno potvrditi bilo koju krivovjernu neistinu.

96a. Riječ je poput vrta, nebeskog raja, u kojem ima delicija i užitaka svake vrste, delicija u njegovom voću a užitaka u njegovom cvijeću; a sred njega se nalazi drveće života sa izvorima žive vode u blizini, sa šumskim stablima koja ga okružuju. Čovjek koji je utemeljen u Božanskim istinama iz doktrine boravi u centru vrta gdje je drveće života, i nalazi se u stvarnom uživanju njegovih delicija i užitaka; onaj, međutim, koji je utemeljen u istinama, ne iz doktrine već jedino iz značenja Slova, živi na rubu vrta, i vidi jedino šumu. A onaj koji je u doktrini lažne religije, i koji je sebe potvrdio u njezinoj neistini, ne prebiva čak ni u šumi, već u pješčanoj ravni iza nje, gdje čak ni trava ne raste. Da su takva njihova pojedinačna stanja nakon smrti će biti ukazano na prikladnom mjestu.

97. Štoviše, treba znati kako je značenje Slova čuvar pravih istina koje leže unutar njega. Ono je čuvar u ovom smislu, da se može okrenuti na ovaj ili onaj način, i protumačiti u skladu sa čovjekovim vlastitim razumijevanjem, ipak bez da njegov unutarnji sadržaj bude oštećen ili oskrvnut. Ne šteti da se značenje Slova razumije drugačije od strane različitih osoba; ali šteta nastaje kada su izopačene Božanske istine koje leže sakrivene unutra, pošto je na taj način Riječ oskvrnuta. Značenje Slova djeluje kao čuvar protiv toga, i zaštita je djelotvorna u slučaju onih koji su u neistinama iz njihove religije, ali koji ne potvrđuju te neistine, jer te osobe ne oskvrnjuju Riječ.

[2] Ova zaštita je predstavljena kerubima, i u Riječi je opisana pomoću njih. To je predstavljeno kerubima koji su bili postavljeni na ulaz u Edenski Vrt nakon što su Adam i njegova žena bili izbačeni, o čemu čitamo kako slijedi: 

‘Kada je Jehova Bog otjerao čovjeka, On postavi na istočnoj strani vrta Edenskog kerubine, i plameni mač koji se okretao u svim pravcima – da čuva stazu koja vodi k stablu života.’      Postanak 3:23, 24.

[2] ‘Kerubin’ predstavlja čuvara; ‘staza do drveta života’ pristup Gospodu kojeg ljudi imaju posredstvom Riječi; a ‘plameni mač koji se okreće u svim pravcima’ predstavlja Božansku Istinu u najzadnjim ili konačnim stvarima (ultimates) koja se, poput Riječi u značenju Slova, može tako okretati.

[3] Isto je naznačeno zlatnim kerubima postavljenim nad vrhom pomirilišta koje je bilo iznad kovčega u Šatoru, Izlazak 25:18-21. Kako je to bilo predstavljeno kerubima, Gospod je govorio sa Mojsijem između njih, Izlazak 25:22; 37:9; Brojevi 7:89.

            Da Gospod nikad ne govori sa čovjekom osim u punini, i da je Riječ u smislu Slova Božanska Istina u svojoj punini, se može vidjeti iznad (br. 37-49). Zato je Gospod govorio Mojsiju između kerubima. Ni u kojem slučaju nije drugačije značenje kerubina iznad zavjesa šatora i iznad vela, Izlazak 26:31; jer zavjese i veli Šatora predstavljaju najzadnje ili konačne stvari neba i Crkve, i posljedično tome Riječi, kao što se može vidjeti iznad (br. 46); Ni u kojem slučaju nije drugačije značenje kerubima sred hrama u Jeruzalemu, 1 Kraljevi 6:23-28. Zatim kerubimaa ugraviranih na zidove i vrata Hrama, 1 Kraljevi 6:29, 32, 35. Ili kerubima u novom hramu, Ezekijel 41:18-20, kao što se također može vidjeti iznad (br. 47)

[4] Pošto kerubi predstavljaju zaštitu da se Gospodu, nebu, i Božanskoj Istini kakva je iznutra unutar Riječi, ne bi pristupalo neposredno umjesto posredno kroz najzadnje ili konačne stvari, prema tome je rečeno o kralju Tira:

‘Ti si pečat savršenosti, pun mudrosti i savršene ljepote. Boravio si u vrtu Edenskom. Svaki dragi kamen te prekrivao… Postavih te kao raskriljena kerubina čuvara… Zato sam te uništio, kerubine zaštitniče, usred ognjenoga kamenja.’  Ezekijel 28:12-14, 16.

‘Tir’ predstavlja Crkvu s obzirom na znanje o istini i dobru; i iz tog razloga ‘kralj’ (Tira) predstavlja Riječ, u kojoj i iz koje su ta znanja. Očigledno je da kralj tamo predstavlja Riječ u njezinom najzadnjem ili konačnom, koje je značenje slova, i također da  ‘kerubin’ predstavlja čuvara, pošto je rečeno: ‘Ti si pečat savršenosti; svaki dragocjeni kamen te prekrivao; postavih te kao raskriljena kerubina čuvara’, isto kao i ‘kerubine zaštitniče.’ ‘Dragim kamenjem’ koje je tamo također spomenuto su predstavljeni sadržaji značenja Slova, kao što se može vidjeti iznad u br. 217, 218.

            Pošto su ‘kerubi’ predstavljali ono što je najzadnje ili konačno od Božanske istine kao zaštitu, rečeno je u Davidu:

‘Jehova nagnu nebesa i siđe… Na kerubina stade i poletje.’  Psalam 18:9, 10.

‘Pastiru Izraelov… Ti što sjediš nad kerubima, zablistaj.’  Psalam 80:1.

‘Jehova sjedi među kerubima.’  Psalam 99:1.

‘Jahati na kerubima’, i ‘sjediti na njima’, znači na najzadnjem ili konačnom značenju Riječi.

[5] Božanska Istina u Riječi, i njezina kvaliteta, su kerubima opisani u prvom, devetom, i desetom poglavlju Ezekijela; ali kako nitko ne može znati što je predstavljeno sa zasebnim pojedinostima njihova opisa, osim onog kome je duhovni smisao riječi bio otvoren, bilo mi je otkriveno što je ukratko predstavljeno sa svim stvarima koje su rečene o kerubima u prvom poglavlju Ezekijela, koje su kako slijedi:

Opisana je vanjska Božanska sfera Riječi (Ezekijel 1:4);

Reprezentirana je kao čovjek (Ezekijel 1:5);

I sjedinjena sa duhovnim i božanstvenim stvarima (Ezekijel 1:6);

Prirodni dio Riječi, i njegova kvaliteta (Ezekijel 1:7);

Duhovno i božanstveno Riječi sjedinjeno sa svojim prirodnim, njihova kvaliteta (Ezekijel 1:8, 9);

Svi oni gledaju u jednu stvar (Ezekijel 1:12);

Sfera Riječi iz Gospodnjeg Božanskog dobra i Božanske Istine, iz koje Riječ ima život (Ezekijel 1:13, 14);

Doktrina dobra i istine u Riječi i iz Riječi (Ezekijel 1:15-21)

Božansko Gospoda iznad Riječi i u njoj (Ezekijel 1:22, 23);

I iz nje (Ezekijel 1:24, 25);

Gospod je iznad nebesa (Ezekijel 1:26);

I Božanska ljubav i Božanska mudrost su Njegovi (Ezekijel 1:27, 28).

Ovi sažeci su bili uspoređeni sa Riječi na nebu, i podudarni su sa njome.

Spread the Truth