Novi Jeruzalem, ‘U čemu se sastoji vjera Novog Neba i Nove Crkve?’

Ova vjera se naziva ‘Vjerom Novog Neba i Nove Crkve’ pošto nebo, u kojem obitavaju anđeli, i crkva koju sačinjavaju ljudi (ili ‘crkva među ljudima’), djeluju kao jedno (ili ‘čine jednu cjelinu’), poput unutrašnjeg i vanjskog čovjeka (ili ‘baš kao što unutrašnji i vanjski dio osobnosti čine jednu osobu’). Posljedično tome je čovjek (ili ‘to je razlog zbog kojeg pripadnik crkve’) koji je u dobru (ili ‘koji posjeduje dobro’) ljubavi koje izvire iz istina vjere, te koji je u istinama vjere koje izviru iz dobra ljubavi, što se tiče unutrašnjosti njegova uma, anđeo nebeski. A s obzirom da je takav (= poput anđela nebeskog) onda on (ili ‘stoga i on također’) nakon svoje smrti ulazi u nebo i tamo (ili ‘gdje’) uživa sreću i to u onoj/onolikoj mjeri u kojoj su u njemu bili sjedinjeni ljubav prema bližnjem i vjera. Neka se zna (ili ‘treba znati’) da je u Novom Nebu, kojeg je Gospodin sada ustanovio/koje se sada formira (‘sada’ označava godinu 1757), ova vjera njegov uvod, kapija i sažetak (preface, doorway/gate and summary).

VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE JE U SVOJOJ UNIVERZALNOJ IDEJI (ILI FORMI) slijedeća:

Gospodin od vječnosti, Koji je Jehova (Otac), je došao na svijet da bi podredio (ili ‘da zbaci kneza ovog svijeta’; Ivan 12:31) paklove i da bi proslavio Svoje Ljudsko (tj. da učini i svoje materijalno tijelo Božanskim, te da omogući ljudima na ovoj Zemlji da hodeći za Njegovim svijetlim primjerom postignu ‘Bogo-Čovještvo’). Bez toga ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spašen, a spašeni su oni koji vjeruju u Njega (tj. koji žive po zapovijedima Njegove ljubavi).

Ovo se naziva vjerom u njezinoj univerzalnoj ideji/formi pošto je to ono što je univerzalno od (ili ‘jer je to univerzalni princip’) vjere, a ono što je univerzalno od vjere mora biti prisutno u svim njezinim stvarima/dijelovima, i generalno i pojedinačno.

Univerzalni je princip vjere da je Bog jedan u Osobi i u Suštini, u Kojem je Božansko Trojstvo, i da je Gospodin Isus Krist Spasitelj taj Bog.

Univerzalni je princip vjere da ni jedan smrtnik ne bi mogao biti spašen (ili ‘da se ni jedan smrtnik ne bi spasio’) da Gospodin (od vječnosti, Jehova Otac) nije došao na svijet.

Univerzalni je princip vjere da je On došao na svijet da bi čovjeka oslobodio paklova (ili ‘da bi paklove odmaknuo od čovjeka’), i da je On to i učinio tako što se borio protiv njih i pobjedio/prevladao ih; Na taj način ih je On pokorio, podredio (ili ‘stavio u red’) i prisilio na poslušnost (ili ‘da Mu budu poslušni’).

Univerzalni je princip vjere da je On došao na svijet da bi proslavio Svoje Ljudsko koje je prisvojio (ili ‘uzeo na Sebe’) u svijetu, što će reći, da bi ga ujedinio sa svojim izvornim Božanskim iz Kojeg sve stvari proizlaze (On je na taj način omogućio da ljudi na ovoj zemlji, oni koji će slijediti Njegov primjer/put križa, postanu ‘Bogu-u-svemu-ravnopravna-postojanja’, zvana još ‘Djeca Božja’); tako On do u vječnost (ili ‘stoga On vječno’) drži u redu i pod Svojom vlašću paklove koje je pokorio (ta mogućnost, mogućnost Bogo-Čovještva, je od Gospodinova uzašća na nebo, ljudima osigurana do u vječnost). Kako ni jedan od ovih ciljeva ne bi mogao biti sproveden u djelo osim u kušnjama (ili ‘kako se sve ovo ne bi moglo ostvariti nikako drugačije do kroz kušnje koje je On uzeo na Svoje ljudsko’), čak do posljednje među njima, one na križu, On je, stoga, također i to izdržao (isto važi i za čovjeka, što će reći, svaki onaj koji želi postati Dijete Božje, mora proći cjelokupni Gospodinov put, mora izdržati sve kušnje, čak i posljednju/najtežu, potpuno odbacivanje svega tjelesnog i materijalnog, tj. mortifikaciju vlastitog ‘ja’, koje je simbolizirano sa ‘Gospodinovim raspećem na Križu’).

To su univerzalni principi ove vjere u svezi Gospodina.

Univerzalni princip vjere na strani čovjeka je da on treba vjerovati (ili ‘da vjeruje’) u Gospodina (Isusa Krista Jehovu, tj. treba vjerovati da je Gospodin Isus Krist nitko drugi do inkarnirani/utjelovljeni Jehova), jer (je jedino sa) vjerom u Njega omogućeno sjedinjenje sa Njime, a to sjedinjenje je sredstvo spasenja (ili ‘put ka spasenju’). Vjerovati u Njega je imati povjerenje da će On spasiti čovjeka (ili ‘da je On Spasitelj’); a kako nitko ne može imati tu vjeru osim onih koji žive dobar/pravedan život, stoga se, kada se kaže da čovjek treba ‘vjerovati u Gospoda’, također misli i na to (drugim riječima, oni koji žive život ljubavi prema bližnjem u skladu sa Gospodinovim istinama vjere koje su objavljene u Njegovoj Riječi, bili u Bibliji, bilo direktnim putem kroz Njegove ‘pisare’ i ‘proroke’). Ovo Gospodin naučava/govori u Ivanu:

‘Ovo je volja Očeva, da svaki onaj koji vjeruje u Sina može imati život vječni.’    Ivan 6:40

I opet:

‘Onaj koji vjeruje u Sina taj ima vječni život; ali onaj koji ne vjeruje u Sina taj neće vidjeti života vječnoga već srdžba Božja živi u njemu.’    Ivan 3:36

VJERA NOVOG NEBA I NOVE CRKVE U SVOJOJ POJEDINAČNOJ FORMI je slijedeća:

Jehova Bog je sâma ljubav i sâma mudrost, ili sâmo dobro i sâma istina; On je sišao dolje (ili ‘na zemlju’) kao Božanska Istina (ili ‘u formi Božanske istine’), što je Riječ, koja je bila Bog sa Bogom, i uzeo na sebe Ljudsko tijelo sa ciljem da podredi Sebi (ili ‘da stavi u red’) sve stvari koje su na nebesima kao i sve stvari koje su u paklu, a također i sve stvari u crkvi; a to iz razloga što je u to vrijeme na zemlji zlo bilo silnije od dobra te su paklene sile prevladavale nad silama nebeskim, tako da je potpuno prokletstvo ljudske rase bilo/vrebalo pred samim vratima. Ovo prijeteće prokletstvo je Jehova Bog otklonio uz pomoć Svog Ljudskog, koje je bilo Božanska Istina, čime je iskupio i anđele i ljude. Nakon toga je On u Svom Ljudskom ujedinio Božansku istinu sa Božanskim dobrom ili Božansku mudrost sa Božanskom ljubavlju, vrativši se tako Božanstvu Koje je bilo Njegovo od vječnosti zajedno sa i u Svom proslavljenom Ljudskom. Sve ovo je predstavljeno u ovim riječima iz Ivana (ili ‘to je smisao ovih Ivanovih riječi’):

‘Riječ je bila sa Bogom, i Bog je bio Riječ. I Riječ je tijelom postala.’  Ivan 1:1,14

‘Ja sam izišao od Oca i došao sam u svijet; sada ostavljam svijet i idem k Ocu.’   Ivan 16:28

‘Mi znamo da je Sin Božji došao, i da nam je dao razumijevanje da bi mogli upoznati Istinitog; i mi smo u Istinitome, u Njegovom Sinu Isusu Kristu. On je Istiniti Bog i život vječni,’   1 Ivan 5:20

Iz ovih riječi je jasno da nitko ne bi bio spašen da Gospodin nije došao na ovaj svijet. Situacija je i u današnje vrijeme slična. Stoga, ako Gospodin ne bi ponovno došao u svijet u vidu/formi Božanske istine, što će reći, Riječi (kao Riječ = Novo Otkrovenje = Riječ duhovno rastumačena ili Riječ otkritog unutarnjeg Božanskog i duhovnog smisla), nitko se više u današnje vrijeme ne bi mogao spasiti.

POJEDINAČNA FORMA OVE VJERE NA ČOVJEKOVOJ STRANI je slijedeća:

1.       Bog je jedan, u Kojem je Božansko Trojstvo, i Gospodin Isus Krist (Jehova), Spasitelj, je taj Bog.

2.      Spasavajuća vjera (ili ‘vjera koja vodi u spasenje’) je vjerovati u Njega.

3.      Zlo treba izbjegavati (ili ‘zlo se ne smije činiti’), pošto je zlo vražje i od vraga dolazi.

4.      Dobro treba činiti (ili ‘dobra djela se moraju činiti’), pošto je dobro Božje i iz Boga izvire.

5.      Sve to (1-4) čovjek treba činiti kao od  sebe (ili ‘čovjek treba vršiti ove akcije kao da su njegove vlastite’), ali on istovremeno treba vjerovati da je svako dobro koje čini Gospodinovo, tj. da ga Gospodin čini u čovjeku i kroz čovjeka.

Prve dvije stavke pripadaju vjeri (ili ‘se tiču vjere’), slijedeće dvije ljubavi prema bližnjem (ili ‘djelima ljubavi’), a peta pak sjedinjenju između ljubavi prema bližnjem i vjere, stoga sjedinjenju između Gospodina i čovjeka.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 1-3’

Vidi također “Doktrina o Vjeri za Novi Jeruzalem – 34-40“