Kraljevstvo Nebesko je… (1) kao kvasac…

“Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, kojeg je žena uzela i sakrila* u tri mjerice brašna dok se sve nije ukvasilo.”  Matej 13:33 & Luka 13:21

Ekipica moja, dragi braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u Svetom Imenu Isusa Krista! 

S obzirom na važnost koju u zadnje vrijeme pridajemo procesu preporađanja duše, a također s obzirom na probleme sa kojima se svaka duša susreće i mora susretati tijekom tog procesa, odlučio sam započeti novu seriju učenja pod naslovom ‘Kraljevstvo Nebesko je…’ koja će za svoj cilj imati približiti vam zakone i na njima utemeljene metode kojima se naš voljeni Otac Nebeski, Krist Isus, služi da bi iz Svoje neizmjerne Očinske Ljubavi i kroz Svoju beskrajnu Božansku Mudrost, ostvario glavni cilj Svoga stvaranja, što će reći, omogućio nama da ostvarimo naš zemaljski cilj J, koji je preporađanje duše, ili savršenstvo u Ljubavi i Mudrosti (Matej 5:48), što nam naknadno omogućava sjedinjenje sa Njime (Ivan 17:20-26) i blaženi božanstveni život u snazi i svjetlu u Njegovom naj-svetijem Prisustvu.

Same riječi iz naslova, dakle, ‘Kraljevstvo Nebesko’… u sebi ‘kriju’ upravo ukazano praktično tumačenje… jer jedan se izraz, kako smo to već naučili, uvijek odnosi na ljubav, ovdje Njegovu Ljubav, a drugi pak na mudrost, ovdje Njegovu Mudrost… tako da onda te i takve riječi iz Svetog Pisma treba razumjeti na sljedeći način, ‘Ovo je način na koji nas Isus Krist iz Svoje Ljubavi a kroz Svoju Mudrost vodi do ostvarivanja svrhe našeg zemaljskog postojanja’… nakon čega slijede slike… tj. slikoviti prikazi ili poredbe… njih je vjerujem da to znate više u Svetom Pismu, pomoću kojih nam je onda to Njegovo djelovanje i pobliže objašnjeno…

Još drugim riječima… svaka ta poredba nam otkriva jednu od duhovnih zakonitosti kojima je naša duša podložna svo vrijeme svog života na Zemlji, dakle znala ona to ili ne, zakonitosti koje su u sebi ujedno i otkrivanje puta kojim duša mora proći da bi postigla svoje ostvarenje, što je kako smo već više puta rekli, no nikad zgorega ponoviti, savršenstvo u Ljubavi i Mudrosti i tome posljedično sjedinjenje sa svojim Stvoriteljem, Bogom i Ocem, sada pak vidljivim i pristupačnim u Isusu Kristu.

***

Emanuel Swedenborg dalje naučava koje su još sve moguće dobrobiti zla i proizlazećeg lažnog shvaćanja za našu dušu u procesu preporađanja u svojoj knjizi Božanska Providnost, gdje čitamo:

‘Božanska Providnost Gospoda uzrokuje da ono što je zlo i istovremeno lažno služi za ravnotežu, omjer i pročišćavanje, i stoga za sjedinjenje Dobra i Istine u drugima. Iz onog što je bilo rečeno može biti očigledno da Božanska Providnost Gospoda neprestano djeluje kako bi ujedinila Istinu sa Dobrom i Dobro sa Istinom u čovjeku budući je ovo sjedinjenje Crkva(ovo ‘sjedinjenje’, ili ‘vjenčanje’, je ono ‘vječno proljeće’ iz naslova moje Proročke Škole J), i također je nebo; jer ovo je sjedinjenje u Gospodu i u svim stvarima koje proizlaze iz Njega. Iz ovog sjedinjenja je da se nebo naziva vjenčanjem, baš kao i Crkva; otud je u Riječi kraljevstvo Božje poređeno sa vjenčanjem. Iz ovog sjedinjenja je Šabat u Židovskoj Crkvi bila najsvetija stvar njihova obožavanja, jer on je predstavljao ovo sjedinjenje. Otud je također u Riječi, u cijeloj i svakom njezinom dijelu, vjenčanje Dobra i Istine, kako se može vidjeti u DOKTRINI O SVETOM PISMU ZA NOVI JERUZALEM (br. 80-90). Vjenčanje Dobra i Istine je od vjenčanja Gospoda sa Crkvom, a ovo je od vjenčanja Ljubavi i Mudrosti u Gospodu; jer Dobro pripada Ljubavi, a Istina mudrosti. Iz ovih stvari se može vidjeti *kako je neprestano nastojanje Božanske Providnosti sjediniti Dobro i Istinu i Istinu i Dobro u čovjeku, jer tako je čovjek sjedinjen sa Gospodom.’

Međutim, kako su mnogi pokidali/prekinuli i prekidaju ovo vjenčanje, posebice time što su razdvojili vjeru i dobročinstvo (Matej 19:6), jer vjera je od Istine a Istina je od vjere, i dobročinstvo je od Dobra a Dobro je od dobročinstva, i kako oni pri tome sjedinjuju u sebi samima zlo i neistinu, i tako su postali i nastavljaju biti protivni (Dobru i Istini), unatoč tome Gospod osigurava da će oni (takvi) ipak biti od službe/koristi za sjedinjavanje Dobra i Istine u drugima posredstvom ravnoteže, povezanog/odgovarajućeg omjera (related sequence) i pročišćavanja.

Sjedinjenje Dobra i Istine u drugima je osigurano od strane Gospoda posredstvom ravnoteže (equilibrium) između neba i pakla; jer postoji iz pakla neprestano zračenje zla i neistine zajedno; ali iz neba postoji neprestano zračenje Dobra i Istine zajedno. U ovoj ravnoteži svaki se čovjek drži sve dok živi u svijetu, i pri tom se održava u toj slobodi razmišljanja, htjenja, govorenja i činjenja, u kojem on može biti obnovljen. U svezi ove duhovne ravnoteže iz koje čovjek ima slobodu vidi djelo Nebo i Pakao – 589, 597-603.

Sjedinjenje Dobra i Istine je osigurano od strane Gospoda posredstvom povezanog/odgovarajućeg omjera (related sequence); jer kvaliteta Dobra je poznata jedino posredstvom njezinog odnosa sa onime što je manje dobro, i putem protivljenja sa kojim se susreće od zla. Iz ovog odnosa dolazi sila percipiranja i osjećanja, budući iz ovog dolazi kvaliteta ovih sila; jer tako se sve što je ugodno percipira i osjeća od onog što je manje ugodno i posredstvom onog što je neugodno; sve lijepo od onog što je manje lijepo, i posredstvom onog što je ružno; i isto tako svako Dobro, koje je od Ljubavi, od onoga što je manje dobro i posredstvom zla; i svaka Istina, koja je od Mudrosti, od onog što je manje istinito i posredstvom neistine.

U svemu mora biti varijacija, od najvećeg sve do najmanjeg; a kako također postoji varijacija u njegovom suprotnom od njegova najmanjeg do njegova najvećeg, sa ravnotežom među njima, onda postoji odnos u slijedu na obadvije strane sukladno stupnjevima; i percepcija i senzacija stvari se povećava ili umanjuje. Treba biti znano, međutim, kako protivno uništava baš kao što uzvisuje percepcije i senzacije: ono uništava kada ih miješa sa sobom samim a uzvisuje kada ih ne miješa. Iz ovog razloga Gospod najpažljivije razdvaja Dobro i Zlo u čovjeku da se kojim slučajem oni ne bi pomiješali, baš kao što razdvaja nebo i pakao.

Sjedinjenje Dobra i Istine u drugima je osigurano od strane Gospoda posredstvom pročišćavanja; i to je ostvareno na dva načina, jedan putem kušnji, a drugi putem fermentacija. Duhovne kušnje nisu ništa drugo nego borbe protiv zala i neistina koje zrače iz pakla i čine da se njihov utjecaj osjeća. Putem ovih borbi čovjek je pročičšćen od zala i neistina, i Dobro je ujedinjeno sa Istinom u njemu, i Istina sa Dobrom. Duhovne fermentacije su ostvarene na mnoge načine, i na nebu i na Zemlji; ali u svijetu nije poznato što su one i kako su ostvarene. Dakle, postoje zla zajedno sa neistinama koja, kada su uvedena u zajednice, djeluju poput fermenata koji su stavljeni u brašno i sok grožđa. Posredstvom ovih, neskladne stvari su razdvojene a skladne su sjedinjene, i rezultat je čistoća i bistroća. Oni su što je naznačeno ovim riječima Gospoda: 

“Kraljevstvo nebesko je kao kvasac, kojeg je žena uzela i sakrila u tri mjerice brašna dok se sve nije ukvasilo.”  Matej 13:33 & Luka 13:21

E.Swedenborg ‘Božanska Providnost – 21-25’

Više pročitajte na: “Kraljevstvo Nebesko je…kao kvasac…“