O ritualnom pranju kod Židova…

[9] Svatko može vidjeti kako pranje ne pročišćava osobu od zala i neistina, jedino od prljavštine koja prianja uz njega. Ipak budući je to pripadalo među religijske obrede zapovjeđene Crkvi slijedi da to utjelovljuje neku specijalnu ideju, naime duhovno pranje, koje je pročišćavanje od prljavštine koja prianja uz čovjeka iznutra. Članovi te Crkve prema tome koji su znali ove stvari i razmišljali o pročišćavanju srca, to jest, otklanjanju zala samo-ljubavi i ljubavi spram svijeta od prirodnog čovjeka, i pokušali ju postići sa krajnjom gorljivošću, prakticirali su ritualno pranje kao jedan izvanjski čin obožavanja, kao što je zapovjeđeno. Ali među onima koji nisu znali i nisu htjeli znati ove stvari nego koji su pretpostavljali kako će samo ritualno pranje odjeće, kože, ruku, i stopala njih pročistiti, i koji su pretpostavili da će pod uvjetom da su izvršili takve rituale njima biti dozvoljeno nastaviti voditi život pohlepe/škrtosti, mržnje, osvete, nemilosrdnosti i okrutnosti – što je sve ono što sačinjava duhovnu prljavštinu – vršenje rituala je bilo idolopokloničko. Unatoč tome posredstvom toga rituala oni su i dalje bili sposobni reprezentirati, i posredstvom reprezentacije prikazati, izvjesnu malenkost (Istinske Božje) Crkve, posredstvom čega je nebo na izvjestan način bilo sjedinjeno sa čovječanstvom prethodno Dolasku Gospoda. Ali to sjedinjenje je bilo takvo da je nebo imalo malo ili nikakvog utjecaja na pripadnika te Crkve.’

[10] Židovi i Izraelci su bili takvi da uopće nisu razmišljali o unutarnjem čovjeku, niti su oni željeli znati išta o istome. Tako su oni znali apsolutno ništa u svezi božanstvenih i duhovnih stvari koje su prirpadale životu nakon smrti. Unatoč tome da bi se spriječio kraj bilo kakve komunikacije između neba i tako sa Gospodom, oni su bili obavezni vršiti izvanjske obrede pomoću kojih su unutarnje stvari bile naznačene. Sva njihova zarobljeništva i pošasti su općenito imala za cilja da bi se vanjski obredi mogli valjano vršiti poradi reprezentacije. Iz tog razloga su bili dani sljedeći zakoni:

‘Mojsije je trebao oprati Arona i njegove sinove sa vodom pred vratima šatora, da bi ih posvetio.’  Izlazak 29:4; 40:12; Levitski Zakon 8:6

‘Aron i njegovi sinovi su trebali oprati ruke i stopala prije nego bi ušli u Šator Sastanka i pristupili Oltaru da bi obavili službu, kako ne bi umrli. Ovo je za njih bila zakonska odredba zauvijek.’  Izlazak 30:18-21; 40:30, 31

‘Prije oblačenja njegovih haljina Aron je morao oprati svoje tijelo.’  Levitski Zakonik 16:4, 24.

‘Leviti su morali biti pročišćeni škropljenjem vode okajanja po njima, brijanjem njihova cijela tijela, i pranjem njihove odjeće – onda su oni bili čisti.’  Brojevi 8:6, 7.

‘Svatko tko je jeo strvinu čiste životinje*, ili one koja je bila rastrgana na komadiće, je trebao oprati njegovu odjeću i okupati se sa vodom, a ako ne bi oprao sebe i okupao svoje tijelo on bi snosio posljedice svoje nepravde.’ Levitski Zakonik 17:15, 16.

‘Svatko tko bi dotakao krevet čovjeka koji je imao iscjedak, ili bi sjedio na posudi na kojoj je taj čovjek sjedio, i svatko tko bi dodirnuo tijelo te osobe je morao oprati njegovu odjeću i okupati se u vodi, i biti nečist do večeri.’ Levitski Zakonik 15:5-7, 10:1 i naknadni stihovi.

‘Čovjek koji je poslao kozu Azazelu je trebao oprati svoje tijelo.’  Levitski Zakonik 16:26

‘Kada je gubavac trebao biti očišćen on je morao oprati svoju odjeću, obrijati svoju kosu, sebe okupati u vodi, i onda bi bio čist.’  Levitski Zakonik 14:8, 9

‘Čak bi same posude koje su bile postale nečiste kroz kontakt sa nečisti osobama morale proći kroz vodu i biti nečiste sve do večeri.’ Levitski Zakonik 11:32

Iz svih ovih zakona se može vidjeti kako nitko nije bio opran ili očišćen unutarnje kroz ritualno pranje (ili pak da nitko neće biti onečišćen ako jede čvarke i krvavice, nego ako duhovno čini ono što to jedenje reprezentira, tj. sa čime jedenje tih stvari korespondira), nego da je takva osoba samo reprezentirala njega koji je bio čist ili duhovno opran, iz gore navedenog razloga. Gospod naučava isto sasvim izričito u Mateju 15:1-20; Marku 7:1-23.

*to jest, jedne životinje koja nije bila zaklana nego je urmla prirodnim putem.’