90. Istina je ono što je naznačeno ‘sjemenom u polju’, u svezi kojeg Gospod govori:

‘Izađe sijač da sije sjeme, i kako je sijao neko pade pored puta, i pogazi ga se te ga pozobaše ptice nebeske; neko je pak palo na kamenito tlo, ali se sasuši čim je izniknulo, pošto ne imaše korijena; a neko je palo među trnje, koje ga uguši kako je raslo skupa sa njim; a drugo je palo na dobru zemlju, te je izniknulo, dajući stostruk plod.’    Luka 8:5-8; Matej 13:3-8; Marko 4:3-8.

Ovdje je ‘sijač’ Gospod, dok je ‘sjeme’ Njegova Riječ, stoga istina; ‘sjeme koje je palo pored puta’ se može pronaći kod onih (su oni) koji ne mare za istinu; ‘sjeme koje je palo na kamenito tlo’ se može pronaći kod onih (su oni) koji mare za istinu ali ne istine radi, stoga ne na duhovan način; ‘sjeme koje je palo među trnje’ se može pronaći kod onih (su oni) koji su u zlim požudama; ali ‘sjeme koje je palo na dobru zemlju’ se može pronaći kod onih (su oni) ljudi koji ljube istine koje su u Riječi od Gospoda, te ih izvršavaju od Gospoda, stoga koji daju ploda. Da se ovdje misli na ove stvari je očigledno iz Gospodnjeg tumačenja ove poredbe (Matej 13:19-23, 37; Marko 4:14-20; Luka 8:11-15). Iz svega ovoga je očigledno da se istina iz Riječi ne može primiti u onima koji za istinu ne mare, niti kod oni koji istinu ljube izvani a ne iznutra, niti kod onih koji su u zlim požudama, već jedino kod onih čije su zle požude bile raspršene od strane Gospoda. Kod tih ljudi ‘sjeme’ – što će reći, istina – pušta korijen u njihovom duhovnom umu (u svezi čega je bilo govora iznad, pogl. 86 do kraja).

Više pročitajte na: “XI. U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE LAŽNA SVJEDOČANSTVA…“