598. Nakon što je čovjek prošao kroz kušnje, on je po pitanju njegovog unutarnjeg čovjeka u nebu, dok po pitanju svog vanjskog čovjeka on ostaje u svijetu. Prema tome, posredstvom kušnji je u njemu ostvareno sjedinjenje neba i svijeta; i onda Gospod, Koji prebiva sa njime, vlada njegovim svijetom iz neba u skladu sa redom. Obrnuto se događa ako čovjek ostaje prirodan, jer on onda žudi vladati nebom iz svijeta. Svatko tko je u ljubavi spram vladanja nad drugima iz ljubavi prema sebi, postaje takve prirode. Ako je on iznutra ispitan pokazat će se kako ne vjeruje u nikakvog Boga, već jedino u sebe samog; i nakon smrti, on vjeruje kako je Bog svatko tko nadvisuje druge u snazi i moći. Ovo je ludilo koje prevladava u paklu gdje se proširilo do takve mjere da neki sebe nazivaju Bogom Ocem, neki Bogom Sinom, a neki Bogom Svetim Duhom, a neki među Židovima sebe nazivaju Mesijom. Iz ovog je očigledno što čovjek postaje nakon smrti ako prirodni čovjek nije preporođen, i do čega bi ga dovela njegova obmana da nova Crkva nije bila uspostavljena od strane Gospoda, u kojoj se naučavaju prave istine. To je naznačeno sljedećim Gospodnjim riječima:

‘Na kraju vijeka, to jest, na kraju sadašnje Crkve, će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta  sve do sada, a neće je ni biti. I kad se ne bi skratili dani oni, nitko se ne bi spasio.’  Matej 24:21, 22.

Više pročitajte na: “PONOVNO FORMIRANJE I PREPOROD“