362.      To što je od njih zatražio dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4) predstavlja (slijedi kao posljedica prethodne spoznaje o vlastitoj grešnosti i nečistoći) pročišćavanje od grijeha (Izaija 1:16), tj. ‘spiranje’, uz pomoć istina vjere, sve nečistoće/zloće prirodnog čovjeka (= ‘nečistoća prirodnog čovjeka’ je sastavljena od svih stvari koje pripadaju ljubavi prema sebi i stvarima od ovog svijeta kao i od posljedičnih neistina; vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3147’). Kako je baš ta ‘nečistoća’ ono što ‘ometa’ percepciju istina i dobara, tj. njihov upliv, čovjek tek nakon tog ‘pranja’ može percipirati ono što je istinito i dobro (= ‘pod stablom počinuti’) a onda i ‘činiti istinsko dobro’ ili ‘dobro koje je u sebi istinsko dobro’ i tako se ‘okrijepiti’ (= nahraniti dušu istinom i dobrom) što je predstavljeno sa ‘donošenjem kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5).

Više pročitajte na: “Abrahamovo sjeme – zajednica svetih“