Riječ dvije o ‘postu’ (Kruh naš svagdašnji)
‘I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: Ovo je tijelo Moje koje se za vas predaje. Ovo činite Meni na spomen.’
Luka 22:19
I tako, gledam ja juče ‘našu’ baku (= jednu siromašnu staricu koja jedva da ima za kruh) kako joj skoro suze idu kad je vidjela kruh (reče mi: ‘Volim kruh …. & vas volim!’), i prisjećam se Gospodina kako jednom reče dok je lomeći kruh (‘lomljenje kruha’ predstavlja ‘uzajamnu ljubav među bližnjima’, onakvu uzajamnu ljubav kakvu je Gospodin ukazao Svojim svijetlim primjerom; Ivan 15:9-13,17) govorio učenicima: ‘Ovo je tijelo Moje, koje se za vas daje. Ovo činite (!) Meni na spomen!’ (Luka 22:19), i tu mi padnu na pamet neki koji, sada u doba ‘korizme’, da bi ‘udovoljili’ tom istom Gospodinu, odustaše od kruha.
Koliko je ljudsko sljepilo, o Gospode, mislim se ja dok mi se srce steže od sažaljenja, koliko li je samo veliko ljudsko sljepilo!?
‘Uslijed toga su djeca donijela okrepe i hrane za tijelo koja se sastojala od voća te starog i novog kruha. No Adam nije htio ništa (po)jesti pošto mu je njegov podnevni zavjet i dalje vezivao nepce/apetit (= iako se ova priča događa u dan Sabbatha, zbog čega Adam nije htio jesti kruha, iako gladan, u današnje vrijeme i na našim prostorima se ona sa punim pravom može primjeniti na doba korizme i na ono od čega ‘vjernici’ odustaju ne bi li ‘udovoljili’ Bogu; ovdje se pod ‘vjernik’ naravno misli na određenu kvalitetu vjernika), te je dotakao hranu samo toliko da bi je blagoslovio. Drugi su učinili isto.
Međutim, pošto su do sada svi bili poprilično ogladnjeli, i to toliko da su svi – uključujući čak i Enocha – sa očiglednom žudnjom i tajnim apetitom gledali u voće i kruh te ih je koštalo priličnog samo-odricanja da ne pogaze/prekinu svoj zavjet, Ashmael (Gospodin je u ovoj objavi, iako to sudionici u ovom određenom trenutku još nisu znali, Sebe predstavio u liku Ashmaela) je zapitao Adama:
‘Adame, poslušaj! Tko je tebi i tvojoj djeci nametnuo (ili ‘tko vas je prisilio na’) post? Zašto ne jedeš od voća ako si gladan, ni tvoja djeca ako su gladna?
Da li vam je Jehova zapovjedio da t(ak)o činite? Ili, kako misliš da služiš Bogu kažnjavajući se postom i borbom protiv svoje vlastite prirode? [kako rekoh, možda ne bi ni komentirao ovaj korizmeni post da jedna od mojih poznanica nije odustala od ‘kruha’, ‘kruha’ koji je sveuključujući simbol i prirodna korespodencija ljubavi, ‘kruha’ koji predstavlja tijelo Gospodinovo i kojeg je ON Sam posvetio, a što je najgore, ja ni uz najbolju volju ne vidim drugog razloga da netko odustane od kruha osim da bi ‘smršavio’ (u današnje vrijeme nije rijetka pojava, pogotovo kada je riječ o ženskom rodu, da se za vrijeme korizme odustaje baš od nečeg što ‘deblja’), pa tako uzima Božje ime uzalud, jer su razlozi sebične ili osobne prirode, i škodi svojoj duši misleći da čini nešto dobro; s druge strane, postavite se u Gospodinovu poziciju, da li bi vas ‘oduševilo’ kad bi vas netko ‘volio’ samo 40 dana i 40 noći na godinu, tj. kad bi samo u te dane činio ‘ono što je vama milo’?; koji bi ljubavnik svojoj dragoj rekao, čak i da je ono što ona čini njemu milo, što ovdje nikako nije slučaj, ‘Ja sam sretan jer ti činiš stvari koje mi udovoljavaju samo u četvrtak?’; naravno ‘kruh’ je ovdje ‘okidač’, kako bi to mudro rekla jedna moja prijateljica, NIKAKO NE GOVORIM ‘SAMO’ O KRUHU ILI SPECIFIČNO O TOJ/NEKOJ OSOBI; riječ ‘Beth lehem’, što je mjesto na kojem se rodio naš Spasitelj ili, ako tu sliku otključamo najsvetijom naukom o korespodencijama, stanje čovjekove duše u kojem se po prvi puta aktivira/pojavljuje/rađa Božanski duh u nama, na originalnom hebrejskom znači ‘Kuća kruha’ i kao takav predstavlja ‘srce u kojem tinja nesebična ljubav prema bližnjem’; vidi Mihej 5:1; Matej 2:6] Reci Mi i zapitaj se da li Bogu može biti milo/ugodno ako čovjek koji u svom životu još nikad nije uspio putem samo-odricanja pouzdano (iz)vršiti samo jednu od Božjih zapovijedi i nje se uvijek pridržavati, onda/sada, pošto je bio preslab držati se jedne jako lake Božanske zapovijedi, sebi nameće svoju vlastitu, puno težu zapovijed. Na kraju će on otkriti kako je pridržavati se ove više neizvodivo od vršenja stotinu Božanskih zapovijedi koje su uvijek tijesno povezane sa prirodom bića jer Bog neće, i nikad ne može, prisiliti biće da (pod)nosi više nego je sposobno (iz čega se izvodi zaključak da je svaki ‘pretežak’ teret, znači svako ‘ispaćeno’ i ‘tužno’ lice, ništa drugo do čovjekovo djelo, tj. on SAM si je na leđa natovario pretežak teret pod kojim njegova duša pati i umire) sa svojom određenom prirodom, pošto On najbolje zna zašto ga je iz Sebe pozvao u postojanje.
Zasigurno ne da bi zbog bezobzirnog zanemarivanja Božanskog reda ono za sebe predvidjelo zakone pokajanja/iskupljenja zbog čega se iz svoje samo-ljubavi pokajalo već puno prije nego je kušnja nužna zbog kršenja bila pridodana, – već da bi moglo živjeti u skladu sa Božanskim redom, jesti i piti kako tijelo potražuje, prepoznati Boga i voljeti Ga iznad svega i svog bližnjeg kao djecu i braću poput sebe i, u ime (ili ‘za volju’) ljubavi, kažem Ja, udaljenije deset puta više nego samoga sebe i svoju vlastitu fizičku djecu.
Pazi, ovo je sve što Bog od svih vas potražuje, i On vam ne daje ni jednu drugu zapovijed osim onu od ljubavi na kojoj su bazirane sva slava i sva zahvalnost (prema Bogu). Ovaj temelj je kao takav jedina istinska spoznaja Boga i stoga sam vječni život. Međutim, ako sebe vežeš/sputavaš dok te Bog pušta na (ili ‘dok te Bog oslobađa za’) vječnu slobodu, zar nisi luđak/blesan kad djelo oslobađanja od strane vječne ljubavi nastojiš učiniti još težim, osakaćujući sebe kroz svoju vlastitu glupost umjesto da se uistinu oslobodiš u Mojoj ljubavi, milosrđu i milosti? Prema tome, oslobodi sebe od spona svoje gluposti i jedi i pij tako da ti Bog može pomoći u onome što je u tebi protiv Njegova reda (ili ‘onome što se u tebi protivi Njegovom redu’).
Stoga kažem Ja: ‘Jao će biti od sada nadalje onima koji se zavjetuju (ili ‘koji tako prisežu’)! Oni će ispaštati dvostruki sud – jedan od Mene a drugi od njih samih zbog zapovijedi koju nisu držali/ispunili i zbog toga što su Mi željeli udovoljiti putem još veće gluposti ispaštajući/iskupljujući se za prijašnju glupost kada su narušili/prestupili Moj zakon. Slušaj, ovako govori Gospodin i ovako govorim Ja ustima i jezikom Gospodinovim:
‘Ako se želiš zavjetovati/prisegnuti na Meni ugodan način, zavjetuj/prisegni se u svom srcu da nećeš počiniti grijeh i da nećeš dati ni jedan drugi zavjeti osim da ubuduće ne počinjavaš grijeh. Ali koji među vama može reći: ‘Slušaj, Bože moj i Gospodine, Ja pred Tobom više neću počiniti grijeh?! Gledaj, vi ste to u nemogućnosti reći dok ste slobodni; ali što ćete učiniti kada se protiv Moje volje zavežete/sputate sa nepodnošljivim jarmom koji vas tlači i čini neosjetljivima na Božanski zakon ljubavi i svu slobodu života unutar i izvan njega.
Prema tome jedi i pij i vjeruj/smatraj u svom srcu kako tvoje budalasto robovanje ne udovoljava Bogu, već jedino tvoja ljubav i sloboda. Slušaj, Adame, ovo su izgovorila Gospodinova vlastita usta i Njegov vlastiti jezik. Zato se pridržavaj toga i budi slobodan! Amen.’ Gospodin Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Božje Domaćinstvo – 1/99:1-11’ J.Lorber
Zato vam govorim (prijateljski savjet), odbacite ovakve gluposti, odbacite svako ‘izvanjsko’ štovanje Boga, sve ceremonije i rituale, sve žrtve i prinose, zaboravite sve što su vas učili u Crkvama čije ‘razrušene’ temelje već odavno prekriva mahovina, jer samo potpuna predanost Gospodinu i nesebična ljubav prema bližnjem vrijedi u očima Božjim, bolje vam je to shvatiti sada nego u dan kad ni jedna osoba neće moći, kao što to sada činim ja kojeg zbog toga prezirete, stati ispred vas i parbiti se sa Onim koji sjedi na prijestolju i ispred Kojeg ni jedna želja našeg srca nije i ne može biti skrivena.
O Gospode, mislim se ja okružem svime ovime (gore opisanim), kojeg li bezumlja, jer ti isti ljudi, kojima svjetlo donosim sa strahom da im duša u potpunosti ne zamre, sa željom da im ukažem Tvoje istinite pute ka spasenju, oni se nakon svega toga jos nađu uvrijeđeni, kao da je ovo ‘moj’ glas, a ne Tvoj, kao da su to moje riječi a ne Tvoje. Da bar pretražuju Tvoja Pisma, da im je bar Tvoja Riječ mila, shvatili bi što im govorim, moje-ne moje riječi bi im bile drage, no oholo je ljudsko srce i njihovi puti nisu Tvoji puti …… Gospode.
Zar nisi kroz proroka Izaiju objavio ove iste Riječi, zar u njima nije isti osjećaj tuge za stanjem ovakvih ljudi, zar se u tim riječima ne osjeti Tvoja gorljivost (plamen ljubavi) za tim da im duše izbaviš iz pakla?!: ‘Viči iz sveg grla, ne štedi [iako mnogima ne odgovara kada im ‘sluga’ Božji objavljuje/u lice baca njihove vlastite grijehe, tj. iako mnogi misle da je tako nešto ‘preoštro’, takav čin je čin najveće ljubavi i milosti, jer kako apostol Pavle mudro zaključuje: ‘Neka vas ni jedan čovjek ne zavarava svojim ispraznostima, jer zbog takvih stvari Bog šalje svoj bijes na onu djecu u kojoj nema posluha. Ne budite stoga sudionici sa njima u takvom ponašanju/ne ponašajte se stoga kao oni, ta i sami ste nekad bili mrak, ali sada ste svjetlo u Gospodu; HODAJTE KAO DJECA SVJETLA; plod se svjetla, naime, sastoji u svakoj vrsti dobrote, pravednosti i istine! Dokazujte na taj način što je Gospodu prihvatljivo i nemojte imati ništa sa neplodnim djelima mraka već ih radije prekorite. Jer iako je sramota čak i govoriti o takvim stvarima što ih oni čine u tajnosti, sve stvari koje su na taj način razotkrivene/ukor ih razotkriva (reproved) ukazuju se na svjetlu; jer sve što dođe k svjetlu sjaji. Zato se kaže: ‘Probudi se ti što spavaš, ustani od mrtvih i Krist će ti svijetliti!’ Efežanima 5:8-14]! Glas svoj poput trublje podigni (označava objavu istine o kvaliteti ljubavi i mudrosti subjekata pod razmatranjem, a subjekt pod razmatranjem je:). Objavi mom narodu njegove zločine, domu Jakovljevu grijehe njegove (‘Jakov’, je izvanjska crkva ili prirodni čovjek koji je pripadnik crkve; kad kažem ‘prirodni čovjek’ pri tome na ovom mjestu mislim na ‘ceremonijalnu religiju’ lišenu duhovnog sadržaja ili smisla).
Dan za danom oni mene traže i žele znati moje putove, kao narod koji vrši pravdu i ne zaboravlja odredbe Boga svoga. Od mene traže pravedne odredbe/zakone i uživaju u svom približavaju Bogu: ‘Zašto postimo ako ti ne vidiš, zašto se mučimo ako ti ne znaš (ukratko, ukazuje na stanje u srcu i razumijevanju takvog pripadnika crkve, njegovu kvalitetu; hoće reći da takva kvaliteta čovjeka, bilo što da čini, iako on misli da udovoljava Bogu, na kraju ne osjeća blagoslove u sebi, jer je ono što čini, o čemu odmah niže, u sebi bez ikakve duhovne vrijednosti, tj. u sebi je mrtvo; ‘dan za danom’ se odnosi na stanja ljubavi, tj. djela koja utječu na ta stanja, a ‘potraga za Gospodinovim putovima’ se odnosi na razumijevanje, tj. njihovu ‘prirodnu inteligenciju’; sada slijedi ‘dijagnoza’ ili uzrok tog nezadovoljavajućeg stanja)?
Gle, u dan vašega posta vi se (tjelesno) zadovoljavate i naplaćujete striktno sve vaše poslove (ukazuje kakvo je njihovo stanje ‘posta’, što je ‘dan’, tj. takvi ljudi žude za ‘tjelesnim zadovoljstvima i materijalnom dobiti’ u svom srcu, to ih zaokuplja; prijevod u Hrvatskoj Bibliji je na ovom mjestu nešto iskrivljen). Gle, vi postite da se svađate i prepirete i da šakom zločinačkom udarate.
Ne postite više kao što to činite danas, ako hoćete da vam se glas čuje na visini (‘glas koji se čuje na visini’ označava percepciju viših stanja ljubavi iz kojih proizlazi blaženstvo duše, spokoj te jasnoća vizije)! Zar je Meni takav post po volji? dan kada si čovjek proklinje dušu (jer kad Gospodin vidi takva djela On ne vidi čovjeka koji mu udovoljava već čovjeka koji sebi uništava dušu)? Spuštati kao rogoz glavu k zemlji, sterati poda se kostrijet & pepeo, hoćeš li to zvati postom i danom ugodnim Jahvi (ovdje na primjeru Židovskog ceremonijalnog pokajanja, predstavljenog u njihovoj reprezentativnoj crkvi sa posipanjem pepela po glavi i bacanjem kostrijeti podase, hoće ukazati na jalovost bilo kakvog izvanjskog štovanja a posebice onog koji ima za cilj iskupljenje ili pak oproštenje grijeha; vidi također Amos 5:21,22; 8:9-12)?
Zar nije ovo post koji Mi je po volji, riječ je Gospoda Boga (sada nabraja specifikacije ljubavi prema bližnjem = ukazuje kako bližnjem treba pomagati i ukazivati ljubav prema njegovoj specifičnoj kvaliteti ili dijagnozi ‘duhovne bolesti’): Kidati okove nepravedne, razvezivati spone jarmene, puštati na slobodu potlačene, slomiti sve jarmove; podijeliti kruh svoj sa gladnima, uvesti pod krov beskućnike, odjenuti onoga koga vidiš gola, i ne kriti se od onog tko je tvojeg mesa. Tad će sinut poput zore tvoja svjetlost, i zdravlje će tvoje brzo procvasti. Pred tobom će ići tvoja pravda, a Slava Jahvina bit će ti zalaznicom. Vikneš li Jahve će ti odgovoriti, kad zavapiš, reći će: ‘Evo me!’
Ukloniš li iz svoje sredine jaram, ispružen prst & besjedu bezbožnu, ako svoju dušu približiš onima koji kruha nemaju/dadeš li kruha gladnome, nasitiš li dušu bolesnu, tvoja će svjetlost zasjati u tmini, i tama će tvoja kao podne postati, Gospod ćete voditi bez prestanka, štitit ćete za vrijeme suše. On će tvoje kosti učiniti debelima, & bit ćeš kao vrt zaljeven, kao studenac kojem voda nikad ne presuši. I ti ćeš gradit na starim & pustim mjestima, dići ćeš temelje mnogih budućih pokoljenja. Zvat ćete popravljačem pukotina, i obnoviteljem cesta do naselja.
Zadržiš li nogu da ne pogaziš Sabbath, i u sveti dan ne obavljaš poslove; nazoves li Sabbath milinom a časnim dan Gospodu posvećen; častiš li Ga odustajuć od puta, bavljenja poslom i pregovaranja – tad ćeš u Gospodu svoju milinu naći, & ja ću te provesti po zemaljskim visovima, dat ću ti da uživaš u baštini oca tvoga Jakova, jer Gospodnja su usta govorila (tek onaj čovjek koji nema ništa ‘vlastito’, tj. čovjek koji nema više svoju ‘iskvarenu-zlu’ ljubav-volju, već je u njemu volja Gospodinova, čovjek čije se akcije ljubavi ne začinju u njemu već u Gospodu, jest Bogu mio, on je onaj koji uistinu posti te kao takav iskušava mir, spokoj i blaženstvo).’ Izaija 58
Čini se da je za sada toliko dovoljno reći o ‘Postu’ koji je Gospodinu našem, Isusu Kristu Jehovi, Jedinom Bogu i našem Vječnom Ocu, po volji.
Lorens N. ‘Izvadak iz učenja Akademije – Psalam 112’