359. On, posljedično tome, ima i sasvim drugačije ponašanje te je i njegovo obožavanje/štovanje Gospodina, Kojeg on ne doživljava kao udaljenog Boga već kao svog Oca, sasvim drugačije prirode. Njegovo obožavanje pak, tj. na koji način ‘duhovno obnovljeni’ čovjek obožava Gospodina Isusa Krista Emanuela Kojeg je prepoznao kao Jednog jedinog trojedinog Boga, tj. utjelovljenog Jehovu Oca, otkrivamo iz duhovnog smisla riječi koje nalazimo u nastavku Knjige Postanka, naime, da je Abraham, spazivši trojicu, ‘potrčao sa ulaza svog šatora Njima u susret’ (Postanak 18:2), nakon čega je ‘pao ničice na zemlju’ (Postanak 18:2) rekavši: ‘Gospodine moj, ako sam stekao milost u Tvojim očima, nemoj mimoići Svoga sluge!’ (Postanak 18:3) zatraživši od Njih dozvolu ‘da donese malo vode, da bi oprali noge, te nakon toga pod stablom počinuli’ (Postanak 18:4), te ‘da donese kruha kojim bi se okrijepili prije nego pođu dalje’ (Postanak 18:5). Kada su mu za to ‘dali dozvolu’ (Postanak 18:6) Abraham je ‘požurio u šator, k Sari, te joj rekao da brzo zamijesi i ispeče prevrtu od tri mjerice brašna’ (Postanak 18:6), nakon čega se ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7). I na kraju iz toga što je ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8).
365. Zatim što je ‘požurio otrčavši ka govedima, gdje je uhvatio mlado i debelo tele koje je dao momku da ga što brže pripravi’ (Postanak 18:7) predstavlja (generalno gledano, sve ‘žrtve’ kakve su bile ustanovljene u Židovskoj reprezentativnoj crkvi, predstavljaju određenu vrstu obožavanja Boga, tj. ‘služenja’ Bogu) ‘prirodna djela proizašla iz nevinosti (= mlado) i božanskih osjećaja ljubavi (= debelo)’. Na taj način se prirodno sjedinjuje sa Božanskim osjećajima ljubavi i iz njih proizlazećom percepcijom (= osjećaj za dobro u umu stvara osjećaj za istinu), što je već spomenuta treća i posljednja faza ili stupanj sjedinjenja sa Gospodinom (= ostvarenje ili manifestacija osjećaja za dobro ili dobra ljubavi kroz razumijevanje istine ili u istini vjere) o čemu dodatno svjedoče zadnji stihovi ovog dijela Postanka, naime, stihovi koji govore kako je Abraham ‘uzeo maslaca, mlijeka i pripravljeno tele te ga stavio pred trojicu, dok je on sam, dok su oni blagovali, stajao pred njima, pod stablom’ (Postanak 18:8). Ovdje se u totalu predstavlja cjelokupno obožavanje duhovno obnovljenog čovjeka i njegova posljedična percepcija Božanskog. Drugim riječima, ‘maslac’ ovdje predstavlja ‘Božanske osjećaje ljubavi’, ‘mlijeko’ predstavlja ‘duhovne istine vjere’ ili ‘duhovno zasnovano na ljubavi ili ljubavi prema bližnjem’, a ‘pripravljeno tele’ proizlazeća/korespondentna djela ljubavi prema bližnjem u kojima su sadržani ili vjenčani, poput Abrahama i Sare, Božanski osjećaji ljubavi prema bližnjem i duhovne istine vjere (vidi E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 2182-2184’). To što su oni bili ‘zajedno’ postavljeni pred trojicom, predstavlja da su sve tri stvari sjedinjene u takvom čovjeku, nakon čega, tek nakon toga, čovjek ima percepciju Božanstva, tj. nakon čega mu se Božanstvo može objaviti (= kao i prije predstavljeno sa ‘stablom’, ovdje ‘stablom pod kojim su trojica blagovali’).
Više pročitajte na: “Abrahamovo sjeme – zajednica svetih“