Iskupljenje i spasenje JEDINO kroz ISUSA KRISTA!
‘I nema ni u kome drugom (Isusu Kristu) spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.” Djela Apostolska 4:12
“Za Nj svjedoče svi proroci: da tko god u Nj vjeruje, po imenu Njegovu prima oproštenje grijeha.” Djela Apostolska 10:43
‘Rodit će Sina, a ti ćeš Mu nadjenuti ime Isus jer će On spasiti narod Svoj od grijeha njegovih.” Matej 1:21
Ekipica moja draga, braćo i sestre, pozdravljam vas i blagoslivljam u svetom Imenu Isusa Krista, kako ste mi?! J
Ja sam ‘tamo’, hvala Kristu pre-dragome na tome, upravo završio prvu od dvije najavljene nove Knjižice ‘O Prvom Božjem Stvaranju, Padu Lucifera i jednog dijela prvobitno stvorenih savršenih bića, te Božjem vječnom Planu Spasenja’, pa me evo sa još nekim ‘zaostacima’ sa ove zadnje Zadar-Zagreb Apostolske Misije.
Na moju žalost sam primjetio po putu kako čak i među onima koji su jako blizu ‘ognjišta’, što će reći gdje ‘vatra ljubavi Kristove’ prilično grije i gdje ‘svjetlo Njegove mudrosti’ silno osvjetljava ‘sobu’, još ima onih koji nisu u posjedu naj-elementarnijeg znanja u svezi uloge Isusa Krista u spasenju naših duša… čega je posljedica ne samo da takva osoba nije u stanju prenijeti to znanje na one u okolini sa kojima Kristovom providnošću dođe u dodir, već sa krivim i nepotpunim objašnjenjima, i time ispraznom naukom, ona onda pogrđuje i cijeli ovaj sveobuhvatni nauk Čiste Istine sa kojim je došla u neposredni kontakt.
E sad, kako se svi vi, više ili manje, u vašem svakodnevnom životu i druženju sa ljudima, susrećete i susrećat ćete se u budućnosti sa ovakim situacijama, kao recimo naš ‘aktivni braco’ neki dan [Baš sam sinoć pričao sa T. i ona mi je ispričala jednu skoru zgodu gdje joj se opet pružila prilika da nekome tko je neiskupljen, a svaki je čovjek neiskupljen tko nije prihvatio Isusa Krista za Iskupitelja i Spasitelja, i time bolestan u duši (O bolestima prirodnog i neiskupljenog čovjeka Riječ među ostalim kaže ovako: ‘Ta iz NEISKUPLJENOG srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke.’ Matej 15:19 + Galaćanima 5:19-21: ‘A očita su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, razvratnost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomora, srdžbe, spletkarenja, razdori, strančarenja, zavisti, pijančevanja, pijanke i tome slično.’), i stoga okovan od strane Sotone, i posljedično tome nemoćan oduprijeti se zlim duhovima koji ga putem njegova tijela i strasti uvlače u sve dublji i dublji pakao, može POMOĆI tako što će mu ukazati na razlog tog njegovog nezadovoljavajućeg stanja, i naknadno na izbavljenje ili izlječenje!]:
‘Jučer sam se ujutro molio da mi Krist da priliku da govorim o Njegovom Kraljevstvu i molitva mi se ostvarila u roku od svega par sati. Sreo sam jednu kolegicu sa faksa dok smo čekali u redu na upise na faks. Cijeli sistem oko tih upisa je štekao i trajao jako jako dugo (s razlogom hehe) i jedna mala vrata su se otvorila za jednu veliku temu „Ma meni je to sve isto, Isus, Buda, ,..“ – jooooj miliiineee kad sam joj objasnio zašto nije isto… ajmeeee… jedno sat vremena me toliko pozorno slušala, oči su joj tako sjajile, nije se mogla prestati smijati ( u smislu da joj je duša bila toliko radosna što je konačno „to“ našla, da joj tijelo jednostavno nije moglo suzdržati emocije na van ), stalno se pokrivala papirima po licu! Ja sam joj rekao da ja to ne znam baš dobro prepričati, no da joj mogu poslati Objave gdje to sam Krist objašnjava. Mislim da me podjestila jedno 5 puta da joj pošaljem mail ’
… a kako se od svih nas koji smo došli u dodir sa Čistom Istinom zahtjeva puno više nego od onih koji o ovoj važnoj stvari imaju puno manje znanja, i kako ćemo onda mi kojima je tako veliki Dar Milosti bio dan biti više ‘kažnjeni’ (Luka 12:48) ako ga nismo na pravi način ‘oplodili’, tj. ako smo ga ‘zakopali u zemlju’ (Matej 25:18, 24-30), što će reći, ako smo dozvolili tijelu i svjetovnom da nas odvuku od djelovanja u skladu sa tamo objavljenom Božjom Voljom, čini se nužnim staviti na stol ovu važnu temu i to sa zamolbom da se svaki od vas kome ovo još nije jasno, POTPUNO JASNO, obavezno javi da se onda naknadno popričamo o ovome i da sve nejasnoće po ovom pitanju raspršimo i raščistimo.
*
Bio sam na ovom putu prisutan u dva navrata dugim tf razgovorima koje su vodile dvije meni poznate dušice, od kojih je jedna već duže vrijeme svjesna svoga katastrofalnog duševnog stanja… iz kojega se očajnički pokušava izvući… stanje je dakle toliko katastrofalno da je ona, blago njoj, otvoreno zavapila za pomoći…
‘Ali svi vi ste slabi i bolesni, i blaženi su oni koji to priznaju. A oni koji se osjećaju snažni i zdravi u sebi su uistinu/zaista u (naj)gorem stanju pošto se njima ne može pomoći.
A ima mnogih koji vjeruju kako im ne treba pomoć, ima mnogih koji su uvjereni u svoju vlastitu snagu/moć i olako se odnose prema snazi/moći onog koji bi ih izveo iz njihove bolesti i osnažio ih u njihovoj arogantnoj vjeri i dao im snagu/moć, ali koji od njih zauzvrat traži uslugu. On želi njihove duše i prema tome daje njihovom tijelu (ono) što želi.’ (BD 5282)
Ja sam naravno pomno slušao taj njihov razgovor… no ova druga dušica nije znala ni približno objasniti našoj jadnoj prijateljici u čemu je u stvari tu problem, i nadalje, kako se iz tog problema može izaći. Ove su dvije stvari pak neodvojivo povezane.
Kad sam joj to kasnije rekao, i ujedno joj protumačio ono što ću sada dolje protumačiti, ona je sa upitnikom na čelu rekla više manje: ‘Pa to znači da sam ja cijelo vrijeme u zabludi!’, u smislu, ‘nisam o tome imala pojma’.
Ono na što je ta prva dušica više manje pokušavala uputiti ovu očajnu-jako bolesnu dušu, je bila jedna klasična pogreška, naime, ona je njoj opetovano govorila ‘kako mora vršiti djela ljubavi, tj. kako mora biti dobra-činiti dobro’.
A kako me ista situacija dočekala i na jednom mjestu u Zg-u… tj. istu priču sa uvjerenjem priča i ova druga ne-upućena duša… ovdje ćemo ‘napasti’ tu pogrešku, i to koristeći se materijalom iz već jednom poslanog učenja (‘Važnost Isusa Krista za sve ljude’) gdje su se nalazile sljedeće mudre riječi našeg ‘Apostola krvavih stopala’, Sundar Singha, koji je pod naslovom ‘Vama je potreban Spasitelj’, protumačio:
‘Vi ne možete biti spašeni ako najprije ne shvatite kako ste izgubljeni (!). Ljudi koji vjeruju u zlatno pravilo, dobra djela ili (uvjerenost u) vlastitu pravednost (self-righteousness) slijede put ‘koji se čovjeku čini prav(edan), ali koji na koncu vodi u smrt.’ (Mudre Izreke 14:12) (ovo požućeno je što ‘oni bez pravog razumijevanja pokušavaju podučiti druge bez pravog razumijevanja’, sa ciljem da će onda ‘obadvoje pasti u jamu’ Matej 15:14). Bog spašava grešnike. Vi sebe morate vidjeti kao izgubljenog grešnika, osuđenog na vječnu razdvojenost od Boga da nije spasavajuće milosti Gospoda Isusa Krista.’
Kako može ‘gnjilo stablo’, stalno sam naglašavao, rađati ‘zdrave plodove’?! Ili kako to kaže prorok:
“A vi, možete li činiti dobro, navikli da zlo činite?’ Jeremija 13:23
Da bi to gnjilo stablo moglo dati zdrave plodove (čovjek se u Riječi Božjoj poređuje sa stablom, o čemu odmah niže), ono se najprije mora pricijepiti na zdravo stablo, ovdje Stablo Života, a to je Isus Krist (opet po Riječi), i tek kada su iz Njega zdravi sokovi potekli gnjilim stablom, tj. tek kada je ‘iskvaren’, tj. ne-preporođen čovjek prihvatio Isusa Krista i Njegovo djelo iskupljenja, i kada je njegovim bolesnim tijelom potekla Njegova ‘krv’, on naknadno može polako početi činiti djela u kojima ima života (proporcionalno toj ‘izmjeni životnih sokova’), budući će njima biti sve manje njega samoga, a sve više Isusa Krista, tj. Njegovog Dobra.
Dok se to ne napravi, gnjilo će stablo, ulaganjem VLASTITIH napora, jedino proizvesti više gnjilih plodova!
E sad, da bi ovo upravo izrečeno o ‘činjenju istinskog dobra’ razumjeli kako treba, a ovo mi se čini od izuzetne važnosti jako dobro razumjeti, ubacit ću prva tri poglavlja E.Swedenborgova djela ‘Doktrina o Životu za Novi Jeruzalem’ (Knjiga je u cjelosti dostupna za skidanje kod njega u sekciji na Stranici Akademije), pa vas molim da pažljivo pročitate i naknadno dobro razmislite o tome.
Što slijedi mi se čini također izuzetno važno za one koji u svojoj bližoj i daljnjoj okolini imaju ljude koji su moralno dobri, tj. koji doista čine dobra djela, no koji, kako su ne-vjernici ili ne-Kristovi, ta djela ipak ne rade ‘od Boga’:
SVA RELIGIJA SE ODNOSI PREMA ŽIVOTU,
A ŽIVOT RELIGIJE JE ČINITI ONO ŠTO JE DOBRO
- Svatko tko ima bilo kakvu religiju zna i potvrđuje kako će čovjek koji živi dobar život biti spašen, te kako će čovjek koji vodi zao život biti proklet; jer on zna i potvrđuje kako čovjek koji živi ispravno i misli ispravno, ne samo o Bogu već također i o svom bližnjemu; no to nije slučaj sa čovjekom čiji život je u zlu. Čovjekov život je njegova ljubav; a što čovjek voli to on ne samo da čini dobrovoljno već također i misli dobrovoljno. Razlog, stoga, zbog kojeg je bilo rečeno kako je život religije činiti ono što je dobro, je što se činjenje dobra ujedinjuje sa razmišljanjem o dobru; a dok oni u čovjeku ne djeluju kao jedno, oni ne sačinjavaju dio njegova života. Sada slijedi demonstracija ovih stvari.
- Da je religija od života i da je religijski život činiti ono što je dobro je očigledno svakome tko čita Riječ; on to isto i priznaje za vrijeme čitanja. Riječ sadrži sljedeće proglase (odlomke):
‘Stoga, tko god prekrši i jednu od ovih i najmanjih zapovijedi i nauči druge da tako rade, bit će najmanji u kraljevstvu nebeskom; dok će onaj koji ih bude vršio i naučavao biti velik u kraljevstvu nebeskom. Jer velim vam, ne bude li vaša pravednost veća od pravednosti književnika i farizeja, sigurno nećete ući u kraljevstvo nebesko.’ Matej 5:19-21.
‘Svako stablo, ako ne rađa dobrim plodom, siječe se i baca u oganj. Dakle, prepoznat ćete ih po njihovim plodovima.’ Matej 7:19-20.
‘Neće svaki koji Mi govori: ‘Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, nego onaj koji vrši volju Moga Oca nebeskoga.’ Matej 5:21.
‘Mnogi će Mi u onaj dan reći: ‘Gospode, Gospode, zar nismo prorokovali pomoću Tvoga imena, i u Tvoje ime činili mnoga čudesa? A Ja ću im tada prorokovati: Nikad vas nisam poznavao. Odlazite od Mene, zlotvori!’ Matej 5:22, 23.
‘Svatko tko čuje ove Moje riječi, i izvršava ih, se može usporediti s mudrim čovjekom koji svoju kuću gradi na stijeni; a svatko tko čuje ove Moje riječi, ali ih ne izvršava, se može usporediti sa glupavim čovjekom koji gradi svoju kuću na pijesku.’ Matej 7:24, 26.
‘Isus reče, gledajte, izađe sijač da sije; neko sjeme je palo pored puta, neko pak na kamenito tlo, neko je palo u trnje, a ostalo je palo na dobru zemlju; ono koje je palo na dobru zemlju je onaj koji čuje i razumije Riječ Božju, te rodi i donese rod; jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treći tridesetorostruk. Kada Isus reče ove stvari On zajeca, govoreći, Onaj koji ima uši, neka čuje.’ Matej 13:3-9, 23, 43.
‘Jer Sin Čovječji će doći u slavi Svoga Oca, i onda će platiti svakome prema njegovim djelima.’ Matej 16:27.
‘Kraljevstvo Božje će vam biti oduzeto i dat će se narodu koji će donositi plodove.’ Matej 21:43
‘Kada Sin Čovjecji dođe u Svojoj slavi, u pratnji svih anđela, onda će sjesti na prijestolje Svoje slave. Onda će On reći ovcama na Svojoj desnoj strani, Dođite blagoslovljeni, i primite u posjed kraljevstvo koje vam je pripremljeno od postanka svijeta! Jer bijah gladan, i dadoste Mi jesti; bijah žedan, i napojiste Me; bijah putnik, i primiste Me; bijah go, i obukoste Me; bijah bolestan, i pohodiste Me; bijah u tamnici, i dođoste k Meni. Onda će pravednici odgovoriti, Kada smo Te takva vidjeli? A Kralj će im odgovoriti, Uistinu vam kažem, Meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove Moje najmanje braće. I Kralj će reći iste te stvari kozama sa Svoje lijeve strane, ali pošto one nisu učinile te stvari, On će reći, Odlazite od Mene, prokleti, u vječnu vatru koja je pripremljena za vraga i njegove anđele.’ Matej 25:31-41.
‘Donesite plodove vrijedne pokajanja jer je već sjekira položena na korijen stablima, stoga će se svako stablo koje ne daje ploda posjeći i baciti u vatru.’ Luka 3:8, 9.
‘Isus reče, Zašto Me zovete Gospode, Gospode, a ne činite stvari koje vam kažem? Svaki koji dođe k Meni, čuje Moje riječi, i vrši ih, je nalik čovjeku koji gradi svoju kuću, i postavi temelje na kamenu; ali onaj koji čuje Moje riječi, ali ih ne vrši, je poput čovjeka koji gradi kuću na zemlji bez temelja.’ Luka 6:46-49.
‘Isus reče, Moja majka i Moja braća su oni koji čuju Riječ Božju i vrše je.’ Luka 8:21.
‘Onda ćete vi početi kucati na vrata govoreći, Gospode, otvori nam; ali On će vam odgovoriti, Ja vas ne poznajem; odlazite od Mene, svi vi što činite zlo!’ Luka 13:25-27.
‘U ovome se sastoji sud: svjetlo je došlo na svijet, ali ljudi su više voljeli tamu nego svjetlo, jer su njihova djela bila zla; svaki onaj koji čini zlo mrzi svjetlo, da se njegova djela ne bi prekoravala, ali onaj koji čini istinu dolazi na svjetlo, tako da bi se očitovalo kako su njegova djela učinjena u Bogu.’ Ivan 3:19-21.
‘I doći će, oni koji su činili dobro, na uskrsnuće u život, a oni što su činili zlo, na uskrsnuće – u prokletstvo (na sud).’ Ivan 5:29.
‘Vi znate da Bog ne čuje grešnike; ali ako čovjek obožava Boga, i vrši Njegovu volju, njega uslišava.’ Ivan 9:31.
‘Ako znate ove stvari, blago vama (blaženi ste) ako ih činite.’ Ivan 13:17.
‘Onaj koji ima (poznaje) Moje zapovijedi, i vrši ih, taj Me ljubi i Ja ću njega ljubiti i objaviti mu samog Sebe, i Mi ćemo doći k njemu i nastaniti se. Onaj koji Me ne voli taj ne vrši Moje riječi.’ Ivan 14:21-24.
‘Isus reče, Ja Sam istinska vinova loza, a Moj Otac je vinogradar; svaku granu na Meni koja ne daje ploda on odstrani a onu koja daje ploda, pročišćava, da bi mogla dati još više.’ Ivan 15:1, 2.
‘Moj Otac će se proslaviti ako date mnogo ploda i pokažete se Moji učenici.’ Ivan 15:8.
‘Vi ste Moji prijatelji ako činite što sam vam zapovijedio; Ja Sam vas odabrao, tako da bi mogli dati ploda, i da vaš plod ostane.’ Ivan 15:14,16
‘Gospod je rekao Ivanu, Anđelu Crkve u Efezu napiši: Znam tvoja djela; Ovo imam protiv tebe, ostavio si svoju prvu ljubav; pokaj se, i vrši svoja prva djela, jer ću u protivnom ukloniti tvoj svijećnjak sa njegova položaja.’ Otkrovenje 2:1, 2, 4, 5.
‘Anđelu Crkve u Smirni napiši: Ja poznam tvoja djela.’ Otkrovenje 2:8, 9.
‘Anđelu Crkve u Pergamu napiši: Ja poznam tvoja djela, pokaj se.’ Otkrovenje 2:12-16.
‘Anđelu Crkve u Tijatiri napiši: Ja poznam tvoja djela i tvoje dobročinstvo, znam da su tvoja zadnja djela brojnija nego prijašnja.’ Otkrovenje 2:18, 19
‘Anđelu Crkve u Sardisu napiši: Ja poznam tvoja djela, kažu da si živ, ali si u stvari mrtav; Nisam pronašao tvoja djela savršenima pred Bogom: pokaj se.’ Otkrovenje 3:1-3.
‘Anđelu Crkve u Filadelfiji napiši: Ja poznam tvoja djela.’ Otkrovenje 3:7, 8.
‘Anđelu Crkve u Laodiceji napiši: Ja poznam tvoja djela; pokaj se.’ Otkrovenje 3:14, 15, 19.
‘Začuh glas s neba kako govori, Piši, blagoslovljeni su od sada oni koji umiru u Gospodu; da, reče Duh, neka počinu od svog napora, jer ih prate njihova djela.’ Otkrovenje 14:13.
‘I druga knjiga je bila otvorena, što je knjiga života, i mrtvi su bili suđeni po onome što je bilo zapisano u knjigama, svaki prema svojim djelima.’ Otkrovenje 20:12, 13.
‘Pazi, Ja dolazim brzo, i nosim sa sobom Svoju nagradu, da dam svakome prema njegovim djelima.’ Otkrovenje 22:12.
Isto tako u Starom Testamentu:
‘Plati im po njihovom radu, prema djelima ruku njihovih.’ Jeremija 25:14.
‘Jehova, čije oči bdiju nad svim putevima ljudskim, da naplati svakome prema putu njegovu i prema plodu djela njegovih.’ Jeremija 32:19.
‘Kaznit ću ga prema njegovim putima, nagradit ću ga prema njegovim djelima.’ Hosea 4:9.
‘Jehova nad vojskama je učinio sa nama kako bijaše namislio učiniti prema našim putevima i našim djelima.’ Zaharija 1:6.
‘Držite sve Moje odredbe, i sve Moje sudove, tako da ih vršite.’ Levitski Zakonik 19:37; 20:8; 22:31.
‘Blaženstvo ako vrše zapovijedi; prokletstvo ako ih ne vrše.’ Levitski Zakonik 26:4-46.
‘Sinovima Izraela je bilo zapovjeđeno da za sebe naprave rese na rubovima svoje odjeće, tako da bi mogli zapamtiti sve Jehovine zapovijedi, tako da ih vrše.’ Brojevi 15:38, 39.
I na tisuće drugih mjesta. Da su djela ono što čovjeka čini pripadnikom Crkve, te da je on spašen u skladu sa njima, je Gospod također naučavao i u svojim poredbama, od kojih mnoge uključuju izjave kako će oni koji čine dobro biti prihvaćeni, a oni koji čine ono što je zlo, odbačeni. Kao u poredbama u svezi,
Domaćina u vinogradu (Matej 21:33-44);
Smokve koja nije davala ploda (Luka 13:6-9);
Talenata, funti, sa kojima su morali trgovati (Matej 25:14-31; Luka 19:13-25);
Samarijancu koji je previo rane čovjeku kojeg su istukli (ranili) pljačkaši (Luka 10:30-37);
Bogataša i siromašnog Lazara (Luka 16:19-31);
Deset djevica (Matej 25:1-12).
- Svatko tko ima religiju zna i potvrđuje kako će svaki čovjek koji vodi dobar život biti spašen, a kako će svaki onaj koji vodi zao život biti proklet. To je zbog sjedinjenja neba sa čovjekom koji iz Riječi zna kako postoji Bog, kako postoje nebo i pakao, i kako postoji život nakon smrti; kao posljedica toga proizlazi ova generalna percepcija. Stoga je iz doktrine Atanasijevog Vjerovanja u svezi Trojstva, koja je prihvaćena u cijelom Kršćanskom svijetu, općenito potvrđeno i ono što je rečeno u zaključku, naime:
‘Isus Krist, Koji je patio zbog našeg spasenja, je uskrsnuo u nebo, i sjedi sa desne strane Svemogućeg Oca, odakle će doći suditi žive i mrtve; i onda će oni koji su činili dobro ući u vječni život, a oni koji su činili zlo u vječnu vatru.’
- A ipak postoje mnoge Kršćanske Crkve koje naučavaju da samo vjera spašava čovjeka, a ne ikakvo dobro života, ili dobra djela; oni dodaju, također, kako zlo od života, ili zla djela, ne osuđuju na pakao one koji su opravdani samo sa vjerom, pošto su oni u Bogu i u Njegovoj milosti. No, uistinu je značajno da, iako naučavaju takve doktrine, oni ipak priznaju, zbog generalne percepcije koju imaju iz neba, da su oni koji žive dobro spašeni, a da su oni koji žive opakim životom prokleti. Da oni to ipak priznaju je očigledno iz Liturgijskih Uvjeravanja* koja se čitaju u crkvama ispred ljudi koji prisustvuju sakramentu ‘Svete Večere’ ne samo u Engleskoj, već također i u Njemačkoj, Švedskoj i Danskoj.Vrlo dobro se zna kako u ovim kraljevstvima postoje neki koji naučavaju spasenje samo sa vjerom. Uvjeravanje koje se čita u Engleskoj pred ljudima koji dođu na sakrament ‘Svete Večere’ je ovakvo:
*Exhortation je pripremljen govor koji se čita na mjestima obožavanja; taj govor za svoj cilj ima uvjeravanje, upozoravanje i opominjanje vjernika u svezi njihova ponašanja; drugim riječima, ovo uvjeravanje naučava kakav model ponašanja crkva smatra visokovrijednim.
- ‘Način i sredstva uz pomoć kojih se može postati dostojnim sudionikom tog Svetog Stola su, prvo, preispitati vaše živote kao i razgovore u ogledalu Božanskih Zapovijedi, i gdje god primjetite kako ste sagriješili, bilo voljom, riječju ili djelom, tamo se trebate pokajati nad tim svojim grijehom zažaliti, i priznati svoje grijehe Svemogućem Bogu, sa iskrenom idejom da promijenite svoj život; a ako primjetite da vaši grijesi nisu samo protiv Boga, već i protiv vašeg bližnjega, onda se sa njime trebate pomiriti, i biti spremni pružiti nadoknadu kao i zadovoljštinu, i to najviše koliko je to u vašoj moći, za svu štetu i zlo koje ste učinili bilo kome, te istovremeno biti spremni oprostiti drugima koji su protiv vas sagriješili, kako bi i vama Bog mogao oprostiti grijehe; jer u protivnom primanje Svete Pričesti neće učiniti ništa drugo do povećati vaše prokletstvo. Stoga, ako je itko od vas bogohulnik, ako kleveće ili prezire Njegovu Riječ, ako je preljubnik, ili pak zlonamjeran i zavistan, ili učesnik bilo kojeg drugog teškog grijeha, neka se pokaje zbog svojih grijeha, ili neka ne dolazi pred Sveti Stol, da ne bi nakon uzimanja Svetog Sakramenta vrag ušao u njega, kako je ušao u Judu, te ga napunio sa svim nepravednostima (zloćama), uništavajući mu tako i tijelo i dušu.’
- Na Latinskom ta propovijed zvuči ovako:
Haec est via et hoc est medium, ut quis fiat dignus particeps Sanctae Cenae: primarium est, ut exploret suae vitae facta et commercia secundum normam praeceptorum Dei; et in quibuscunque animadvertit se offendisse voluntate aut loquela aut facto, tunc deploret vitiosam suam naturam, et confessionem faciat coram omnipotente Deo, cum pleno proposito emendandi vitam. Et si animadvertit offensas tales esse, ut non modo sint contra Deum, sed etiam contra proximum, tunc reconciliabit se illi, et promptus erit ad restitutionem et satisfactionem ex omni potentia sua, propter injurias et mala alicui facta; et similiter promptus erit ad remittendum aliis offensas, quemadmodum vult ut offensae suae remittantur a Deo: alioquin receptio Sanctae Communionis non facit nisi quam aggravet damnationem. Quapropter si quis vestrum est blasphemator Dei, obtrectator aut sugillator Verbi Ipsius, aut adulter, aut in malitia vel in malevolentia, aut in aliquo alio enormi crimine, paenitentiam a peccatis age; si non, ad Sanctam Cenam ne accedas; alioquin post receptionem ejus Diabolus intraturus est in te, sicut intravit in Judam, et impleturus te omni iniquitate, et destructurus et corpus et animam.
- Bilo mi je omogućeno (dozvoljeno) pitati neke ljude iz Engleskog svećenstva koji su propovijedali spasenje samo sa vjerom, što je bilo učinjeno u duhovnom svijetu, da li su za vrijeme čitanja tog Uvjeravanja u svojim crkvama, u kojem se ne spominje vjera, vjerovali da je to uistinu tako, naime, da će, ako bilo koji čovjek učini neko zlo i ako se zbog njega ne pokaje, vrag ući u njega, kako je ušao u Judu, te uništiti i njegovo tijelo i njegovu dušu?Oni su na to odgovorili da u stanju u kojem su bili za vrijeme čitanja Uvjeravanja oni nisu ni znali ni mislili drugačije nego da su te stvari ono što sačinjava religiju. Kada su, međutim, sastavljali svoje propovijedi ili razgovore te iste činili atraktivnijima za druge ljude, oni nisu mislili na taj način, pošto su tada mislili o vjeri kao o jedinom sredstvu za spasenje, i o dobru života (dobrim djelima) kao o moralnoj pripomoći u promicanju javnog dobra. No oni su se ipak složili kako su imali generalnu percepciju kako će onaj koji živi dobro biti spašen, a onaj koji živi opakim životom proklet; a oni su imali tu percepciju kada njima nije dominirao proprium*.
*U djelima E.Swedenborga Latinska riječ ‘proprium’ naznačava ‘ono što je čovjeku vlastito ili svojstveno, tj. ono što izvire iz ljubavi prema sebi samome i ponosa vlastite inteligencije.
- Razlog zbog kojeg se sva religija (sve u religiji) odnosi prema životu je, zato što svatko nakon smrti živi svoj vlastiti život. Jer život svakog čovjeka (nakon smrti) ostaje isti kakav je bio i u svijetu, i ne mijenja se; kako zao život ne može biti promijenjen u dobar život, niti dobar život u zao život, pošto su oni suprotnosti, a pretvaranje u suprotnost je jednako uništenju; i stoga, pošto su oni suprotnosti, dobar život se naziva ‘život’, a zao život se naziva ‘smrt’. Iz toga proizlazi da se religija odnosi prema životu, i da je život religije činiti ono što je dobro. Da je čovjek nakon smrti onakav kakav mu je bio život u ovom svijetu, može se vidjeti u djelu ‘Nebo i Pakao – 470-484’.
NITKO NE MOŽE ČINITI DOBRO SAM OD SEBE, A DA JE TO DOBRO STVARNO DOBRO
- U današnje vrijeme jedva da netko zna da li je dobro koje čini od njega samoga ili od Boga (da li izvire u njemu ili u Bogu), pošto je Crkva razdvojila vjeru od dobročinstva, a dobro se odnosi prema dobročinstvu. Čovjek daje siromasima, pomaže onima koji su u nevolji, poklanja crkvama i bolnicama, promiče dobrobit Crkve, svoje zemlje i svojih sugrađana, ustrajno prisustvuje mjestima gdje se obožava Bog gdje onda pobožno sluša i moli, čita Riječ i pobožne knjige, te razmišlja o spasenju; a ipak on ne zna da li on čini te stvari od sebe samoga ili od Boga. Sasvim je moguće da on te iste stvari može činiti od Boga, a također ih može činiti i od sebe samoga.Ako su učinjene od Boga onda su dobre; ako od njega onda nisu dobre. Uistinu, postoje dobra djela takve vrste koja su učinjena od čovjekovog vlastitog ja koja su očigledno zla, poput licemjernih dobrih djela koja su prijetvorna i obmanjujuća.
- Dobra djela koja su učinjena od Boga, i od sebe, se mogu usporediti sa zlatom. Zlato koje je zlato i u svojoj unutrašnjosti i koje se naziva čistim zlatom, je dobro zlato; zlato koje je izmiješano sa srebrom je također zlato, ali je dobro u skladu sa količinom primjese; dok je zlato koje je izmiješano sa bakrom manje dobro zlato. Međutim, zlato koje je napravljeno umjetnim putem te kao takvo naliči zlatu samo bojom, nije dobro, pošto u njemu nema zlatne supstance. Postoje također i pozlaćeni materijali; kao pozlaćeno srebro, bakar, željezo, kositar, olovo, a također i pozlaćeno drvo i kamen, koji na površini mogu izgledati kao zlato; ali pošto u sebi nisu zlato oni se cijene ili prema umješnosti izrade, ili prema cijeni pozlaćenog materijala, ili prema vrijednosti zlata koje može biti ostrugano. Ti predmeti se razlikuju u kvaliteti i vrijednosti od stvarnog zlata kao što se odjeća razlikuje od čovjeka. Moguće je također i da trulo drvo, šljaka ili čak balega budu presvučeni sa zlatom; takvo zlato se može usporediti sa Farizejskim dobrom.
- Čovjeka će nauka naučiti da li je zlato dobro u svojoj suštini, da li je izmiješano i lažno, ili je pak pozlata; ali on uz pomoć nauke ne može doznati da li je dobro koje čini u sebi uistinu dobro.On jedino zna da je dobro koje je od Boga istinsko dobro, te da dobro koje je od čovjeka u sebi nije dobro. Stoga, pošto je znanje o tome, da li je dobro koje čini od Boga, ili pak nije od Boga, od izuzetne važnosti za njegovo spasenje, to mora biti otkriveno i objavljeno. No prije nego se to otkrije i objavi, nešto treba biti rečeno u svezi različitih vrsta dobara.
- Postoji civilno dobro, moralno dobro, i duhovno dobro. Civilno dobro je ono dobro koje čovjek čini kada djeluje u skladu sa civilnim zakonom; uz pomoć tog dobra i u skladu sa njime je čovjek građanin prirodnog svijeta. Moralno dobro je ono dobro koje čovjek čini kada djeluje sukladno sa zakonom svoga razuma; uz pomoć i u skladu sa tim dobrom on jeste čovjek. Duhovno dobro je ono dobro koje čovjek čini u skladu sa duhovnim zakonom; uz pomoć i u skladu sa tim dobrom je čovjek građanin duhovnog svijeta. Ova dobra se nastavljaju jedno iza drugog ovakvim redom; duhovno dobro je najviše, moralno dobro je u sredini a civilno dobro je najniže.
- Čovjek koji posjeduje duhovno dobro je također i moralan čovjek a i civilan čovjek;ali čovjek koji ne posjeduje duhovno dobro može doduše izgledati pred drugima kao moralan i civilan, dok on to u stvarnosti nije. Razlog zbog kojeg je čovjek koji posjeduje duhovno dobro u sebi ujedno i moralan i civilan čovjek je da duhovno dobro u svojoj suštini nosi istinsko dobro, dok moralno dobro i civilno dobro imaju tu suštinu od duhovnog dobra. Suština dobra ne može imati nikakvog drugog izvora do Njega Koji je dobro u Sebi Samome. Razmislite o ovome sa svih strana pa pokušajte naći zbog čega je neko dobro uistinu dobro, i vidjet ćete da je ono dobro po vrlini svoga najunutarnijeg bića, i da je dobro ono čija je suština dobra, te dosljedno tome da je to ta suština ona koja je od JEDINOG DOBRA ILI DOBRA U SEBI SAMOME, znači od Boga; nakon čega slijedi zaključak kako dobro koje nije od Boga, već od čovjeka, nije u sebi istinsko dobro.
- Prema onome što je bilo objavljeno/rečeno u knjizi ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 27, 28, 38’ se može vidjeti da ono što je najviše, što je najunutarnije, i što je najniže, čine jedno, kao krajnji cilj, uzrok i posljedica; i da se zbog toga što čine jedno, krajnji cilj sam po sebi zove ‘prvi kraj’, posredni uzrok se zove ‘srednji kraj’ dok se posljedica zove ‘posljednji kraj’. Iz svega ovoga će biti jasno kako u čovjeku koji u sebi ima duhovno dobro, moralno duhovno sačinjava srednje duhovno, dok je civilno dobro njegovo najniže duhovno dobro. Otud proizlazi, kako je bilo rečeno iznad, kako je čovjek koji u sebi posjeduje duhovno dobro također i moralan i civilan čovjek;a onaj koji u sebi ne posjeduje duhovno dobro nije ni moralan ni civilan iako se tako može činiti i njemu samom a i drugima.
- Čovjek koji u sebi nije duhovan može također misliti te posljedično racionalno govoriti poput duhovnog čovjeka, pošto se čovjekovo razumijevanje može uzdignuti do nebeskog svjetla, koje je istina, te može sagledavati stvari uz pomoć tog svjetla; no njegova volja ne može biti na isti taj način uzdignuta do nebeske topline, što je ljubav, te istovremeno djelovati iz te topline. Otud proizlazi da istina i ljubav ne čine jedno u čovjeku sve dok on nije duhovan. A ovdje također leži razlog što čovjek može govoriti, što ga pak razlikuje od životinje. Baš zbog te mogućnosti razumijevanja, koje se može uzdignuti do neba, je čovjeku omogućeno da se obnovi i da postane duhovan; no on ne započinje svoju obnovu i produhovljavanje sve dok se i njegova volja ne uzdigne. I baš zbog te nadmoćne mogućnosti razumijevanja nad voljom, kakve god da je njegova volja kvalitete, čak i ako je neobično zla, je čovjek u mogućnosti misliti i stoga govoriti racionalno, kao da je duhovan. No bez obzira na sve to takav čovjek u sebi ipak nije racionalan, pošto razumijevanje ne vodi čovjeka, već volja vodi razumijevanje. Razumijevanje samo naučava i ukazuje put; kako je ukazano u knjizi ‘Doktrina o Svetom Pismu za Novi Jeruzalem – 115’. Stoga, sve dok i volja nije na nebu zajedno sa razumijevanjem, čovjek nije duhovan, a dosljedno tome ni racionalan; jer kad je prepušten svojoj volji, ili vlastitoj ljubavi, on onda odbacuje od sebe racionalne ideje svoga razumijevanja koje se tiču Boga, neba i vječnog života, te umjesto njih prihvaća takve ideje koje su u skladu sa njegovom voljom, koje onda zove racionalnima.No ove stvari će biti više obrađene u raspravi na temu Anđeoske Mudrosti.
- U nastavku ove rasprave će se oni koji čine dobro od sebe nazivati prirodnim ljudima, jer je kod njih moralno i civilno dobro prirodno, dok će se oni koji čine dobro od Gospoda nazivati duhovnim ljudima, jer je moralno i civilno dobro koje čine u svojoj suštini duhovno.
- Da nitko ne može sam od sebe činiti dobro koje je stvarno dobro, Gospod naučava u Ivanu:
‘Čovjek ne može primiti ništa, a da mu nije dano sa neba.’ Ivan 3:27.
‘Onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj će dati mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa.’ Ivan 15:5.
‘Onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj daje mnogo ploda’, predstavlja kako je svo dobro od Gospoda. ‘Plodovi’ predstavljaju djela ljubavi ili ono što je dobro. ‘Bez Mene ne možete učiniti ništa’, predstavlja da čovjek sam od sebe ne može učiniti nikakvo dobro, tj. da je svako dobro koje se začinje u čovjeku zlo. Oni koji vjeruju u Gospoda i čine dobro od Njega se nazivaju:
Sinovima Svjetla (Ivan 12:36; Luka 16:8);
Sinovima vjenčanja (Marko 2:19);
Sinovima uskrsnuća (Luka 20:36);
Sinovima Božjim (Luka 20:36; Ivan 1:12);
Rođenima od Boga (Ivan 1:13);
za njih je rečeno kako će:
Vidjeti Boga (Matej 5:8);
kako će se Gospod nastaniti kod njih (Ivan 14:23);
kako imaju vjeru u Boga (Marko 11:22);
kako su njihova djela učinjena u Bogu/od Boga (Ivan 3:21).
Sve ovo do sad rečeno je sadržano (sumirano) u ovim riječima:
‘A svima koji su Ga primili (Isusa) je dao moć da postanu Sinovi Božji, onima koji vjeruju u Njegovo ime; koji su rođeni, ne od krvi, niti od volje mesa, niti od volje čovjekove, već od Boga.’ Ivan 1:12, 13.
‘Vjerovati u ime Sina Božjega’ je vjerovati u Riječ i živjeti u skladu sa njome; ‘volja mesa’, je ono što je svojstveno čovjekovoj volji, koja je u sebi zla; ‘volja čovjekova’, je ono što je svojstveno čovjekovom razumijevanju, koje je sastavljeno od neistina koje su proizašle iz čovjekove zle volje; oni su ‘rođeni od to dvoje’ koji žude i djeluju, razmišljaju i govore od onog što je njima svojstveno (iz njihovog propriuma); dok su ‘rođeni od Boga’ oni koji to sve čine od Gospoda. Ukratko, ono što je čovjekovo i od (proizašlo iz) čovjeka nije dobro, a ono što je doista dobro je od Gospoda.
U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA ZATO ŠTO SU GRIJESI, U ISTOJ TOJ MJERI ON ČINI DOBRO, ALI NE OD SEBE VEĆ OD GOSPODA
- Tko ne zna, ili ne može znati, da zla stoje na putu Gospodnjeg sjedinjenja* sa čovjekom?Jer zlo je pakao, a Gospod je nebo, a nebo i pakao su suprotnosti. Stoga, u onoj mjeri u kojoj je čovjek dio jednog (u jednome), u istoj toj mjeri on ne može biti dio drugog (nije u drugome), jer jedno djeluje protiv drugog i uništava ga.
*Isto tako u sljedećem smislu: zla ometaju Gospodu pristup i ulazak u čovjeka.
- Sve dok čovjek živi u ovom svijetu, on se nalazi između pakla i neba; pakao je ispod njega dok je nebo iznad njega, a on se održava u sredini između neba i pakla te ima slobodu okrenuti se ili prema jednome ili prema drugome; ako se okreće prema paklu onda se on okreće od neba, a ako se okrene prema neba onda se pak okreće od pakla. Ili, što je isto, sve dok je čovjek u ovom svijetu on stoji između Gospoda i vraga, te je u slobodi okrenuti se ili jednome ili drugome; ako se okrene prema vragu, tj. ako čini ono što je vražje, on se istovremeno okreće od Gospoda; ako se okrene prema Gospodu, on se okreće od vraga.Ili, što je isto, dok je čovjek u ovom svijetu on se nalazi između dobra i zla, te se održava na slobodi da se okrene ili prema jednom ili prema drugom. Ako se okrene prema zlu, on se okreće od dobra, a ako se okrene prema dobru, onda se on okreće od zla.
- Rečeno je kako se čovjek održava u slobodi da se može okrenuti na ovu ili na onu stranu. Tu slobodu posjeduje svaki čovjek, ne od sebe već od Gospoda; i baš zato se kaže da se čovjek održava u slobodi. U svezi ravnovjesja između neba i pakla, te da je čovjek u tom ravnovjesju i dosljedno tome u slobodi, vidi knjigu ‘Nebo i Pakao – 589-603’. Da se svaki čovjek drži u slobodi, i da ta sloboda nije nikome oduzeta, će biti objašnjeno na prikladnom mjestu.
- Iz ovih razmatranja (zaključaka) se jasno ukazuje da u onoj mjeri u kojoj čovjek odbacuje od sebe zlo, u istoj toj mjeri je on sa Gospodom i u Gospodu; a u onoj mjeri u kojoj je on u Gospodu, u istoj toj mjeri on čini dobro, ne od sebe već od Gospoda. Iz toga proizlazi generalni zakon; U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE ZLO, U TOJ ISTOJ MJERI ON ČINI ONO ŠTO JE STVARNO DOBRO (SPASAVAJUĆE DOBRO).
- Ovdje se, međutim, potražuju dvije stvari; prva je, da čovjek treba odbacivati zla zato što su grijesi, što će reći, zato što su paklena i vražja, i posljedično tome protivna Gospodu i Božanskim zakonima; drugo je, čovjek mora odbacivati zla zato što su grijesi, KAO SAM OD SEBE, ali on mora znati i vjerovati da je to od Gospoda. Ali ove dvije neophodnosti će biti obrađene u poglavljima koja slijede.
- Iz ovog što je do sada bilo rečeno slijede ove tri stvari;
- Ako čovjek želi i čini dobro prije nego od sebe odbaci zla zato što su grijesi, dobre stvari koje priželjkuje i čini nisu u sebi stvarno dobre (njegovo dobro nije istinsko dobro).
- Ako čovjek misli i govori pobožne stvari a istovremeno nije od sebe odbacio zla zato što su grijesi, pobožne riječi koje govori u sebi nisu pobožne.
- Ako čovjek ima veliko znanje te je mudar u mnogim stvarima, ali ne odbacuje zla od sebe zato što su grijesi, on ipak nije mudar.
- (1)Ako čovjek želi i čini dobro prije nego od sebe odbaci zla zato što su grijesi, dobre stvari koje priželjkuje i čini u sebi nisu stvarno dobre. To je zbog toga, kao što je već rečeno, što on prije takvog djelovanja nije u Gospodu. Na primjer; ako čovjek daje novac siromasima, pomaže onima koji su u nevolji, odlazi na mjesta gdje se obožava Bog te posjećuje bolnice, dobro služi Crkvi, svojoj zemlji, svojim sugrađanima, podučava druge Evanđelju te obraća ljude, pravedno sudi, djeluje pošteno u poslovima, te je čestit u svojim djelima, a ipak ne smatra da su zla u sebi grijesi, zla poput prevare, preljuba, mržnje, bogohuljenja, i tome sličnog, onda on može činiti jedino onakvo dobro koje je iznutra zlo, pošto on onda čini ta djela od sebe samog a ne od Gospoda. Posljedično tome, on sam (vlastito ja) je unutar takvih djela a ne Gospod, a dobra u kojima je sâm čovjek su onečišcena sa njegovom zloćom, te za svoj cilj imaju sebe i stvari od ovog svijeta. A ipak ta ista, gore nabrojena djela, su u sebi (iznutra) dobra ako čovjek odbacuje zla od sebe zato što su grijesi; poput prevare, preljuba, mržnje, bogohuljenja, i ostalih sličnih zala, pošto bi on u tom slučaju činio ta djela od Gospoda, a za takva djela se kaže kako su ‘učinjena u Bogu’ (Ivan 3:19-21).
- (2)Ako čovjek misli i govori pobožne stvari a istovremeno nije od sebe odbacio zla zato što su grijesi, pobožne riječi o kojima misli i govori u sebi nisu pobožne. To je zbog toga što on nije u Gospodu. Na primjer; ako čovjek često posjećuje mjesta gdje se obožava Bog, predano sluša propovijedi, čita Riječ i ostale knjige o Bogu, prisutan je na sakramentu Večere, moli se svakog dana, zaista, čak i ako neprestano misli o Bogu i spasenju, no istovremeno ne obraća pažnju na zla (u sebi samome) koja su grijeh, poput prevare, preljuba, mržnje, bogohuljenja i tome sličnog, onda on ne može drugačije no misliti i govoriti pobožne stvari koje u sebi nisu pobožne, pošto je sâm čovjek u njima sa svim svojim zloćama. On, zaista, u vremenu dok ih čini toga nije svjestan, no one su ipak prisutne, ali su skrivene od njegova pogleda; on je kao izvor vode koja je prljava od svoga izvora. Njegove pobožne djelatnosti su ili običajne ili navika, ili pak teže vlastitom dobitku, ili su licemjerne: one se uistinu uzdižu do neba, ali se na svom putu vrate nazad prije nego stignu do gore, poput dima u atmosferi.
- Bilo mi je dozvoljeno vidjeti i čuti mnoge koji su nakon svoje smrti obračunavali svoja dobra djela kao i pobožne djelatnosti, poput onih upravo spomenutih u poglavljima 24, 25, i mnoge druge.Među njima sam također vidio neke koji su imali svjetiljke u kojima nije bilo ulja. No kada se sprovelo istraživanje da li su oni za života odbacivali zla zato što su grijesi, ustanovilo se da nisu. Njima je onda bilo rečeno kako su zli. Nakon toga sam ih vidio kako odlaze prema pećinama gdje žive njima slični zli duhovi.
- (3)Ako čovjek ima veliko znanje i ako je mudar u mnogim stvarima, ali ne odbacuje od sebe zla zato što su grijesi, on ipak nije mudar. To je zbog već ukazanog razloga, naime on je mudar od sebe a ne od Gospoda. Na primjer: ako on poznaje doktrinu svoje crkve i sve stvari koje imaju veze sa njom, i to savršeno; ako istu zna potvrditi iz Riječi i razumskim putem (rasuđivanjima); ako zna doktrine svih crkava u povijesti, zajedno sa svim odredbama crkvenih vijeća; zaista, ako zna sve istine, te ih ujedno percipira i razumije; ako, na primjer, on zna što je vjera, što dobročinstvo, pobožnost, pokajanje i oproštenje grijeha, regeneracija, krštenje i Sveti Duh, Gospod, iskupljenje i spasenje, on i dalje nije mudar ako od sebe ne odbacuje zla zato što su grijesi. Jer njegova znanja su lišena života, te kao takva pripadaju samo razumijevanju a ne istovremeno i volji (ljubavi); a pošto je njegovo znanje takve prirode, ono nestaje vremenom, iz razloga spomenutog u 15 poglavlju. Stoviše, nakon smrti sam čovjek odbacuje ta znanja, pošto ona nisu u skladu sa ljubavlju njegove volje. Ipak, bilo kako bilo, saznanja* (cognitiones) su u najvećoj mjeri potrebna, pošto naučavaju na koji način bi čovjek trebao djelovati; kada on ta znanja primjeni u životu, onda ona žive u njemu, prije ne.
*Latinski izraz kojeg Swedenborg koristi na ovom mjestu, a kojeg sam preveo kao ’saznanje’, je izraz ‘cognitiones’, i u njegovim djelima se razlikuje od onog što obuhvaća Latinski izraz ’scientifica’, kojeg prevodim kao ‘znanje’ (kao niže u poglavlju 30:2). Ovaj potonji se odnosi na naučne istine koje su pohranjene u prirodnoj memoriji, dok su dva značenja koja se najčešće povezuju sa izrazom ‘cognitiones’ sljedeća, (1) osobita vrsta znanja, kao što je znanje o Riječi, o dobrima i istinama, ili o duhovnim stvarima (kao u ’Nebeskim Tajnama – 24, 3665, 9945; ’Novom Jeruzalemu i njegovoj nebeskoj doktrini – 51’; ’Nebu i Paklu – 111, 351, 469, 474, 517, 518); i (2) viša vrsta znanja koja proizlazi iz razumijevanja i percepcije (kao u ’Nebeskim Tajnama – 1486-7; ’Nebu i Paklu – 353’).
- Sve što je do sada bilo rečeno Riječ naučava na više mjesta od kojih ćemo mi ovdje predočiti samo sljedeće.Riječ uči da nitko ne može biti istovremeno i u dobru i u zlu, ili, što je isto, da nitko ne može biti na nebu te istovremeno i u paklu. To Riječ uči u ovim odlomcima:
‘Ni jedan čovjek ne može služiti dvojici gospodara, jer ili će jednog voljeti a drugog mrziti, ili će pak prionuti uz jednog a prezirati drugog. Ne možete služiti istovremeno Boga i ovaj svijet (bogatstvu).’ Matej 6:24.
‘Kako vi, kad ste zli, možete govoriti dobre stvari? Jer iz onog čega je u srcu usta govore. Dobar čovjek iz dobre riznice svoga srca donosi (vadi) dobre stvari a zao čovjek iz svoje riznice zla vadi zle stvari.’ Matej 12:34, 35.
‘Dobro stablo ne rađa pokvarenim plodovima, niti pokvareno stablo daje dobre plodove. Svako stablo se poznaje po svojim plodovima; jer sa trnja nećete ubrati smokve, niti ćete sa kupine ubrati grožđe.’ Luka 6:43, 44.
- Riječ također naučava da nitko ne može činiti dobro sam od sebe, već od Gospoda:
‘Isus reče, Ja Sam prava loza, a Moj Otac je vinogradar. Svaku grančicu u Meni koja ne daje ploda On odreže; a svaku grančicu koja daje ploda, On pročišćava da bi mogla dati još više ploda… Ostanite u Meni, i Ja u vama. Kao što grančica ne može nositi ploda sama od sebe, osim ako ne ostane pričvrsćena za lozu, tako ni vi ne možete davati ploda ako ne ostanete u Meni. Ja Sam vinova loza, a vi ste grančice; onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj daje mnogo ploda; jer bez Mene ne možete učiniti ništa. Ako čovjek ne ostane u Meni, on se odbacuje poput grančica, i osuši se; a takve onda ljudi skupe te ih bace u vatru da izgore.’ Ivan 15:1, 2, 4-6.
- Riječ također uči da, u onoj mjeri u kojoj čovjek nije očišćen od zla, njegova dobra djela nisu uistinu dobra, niti su njegova pobožna djela pobožna, a niti je on mudar.Riječ također uči i što se događa u obrnutom slučaju:
‘Jao si ga vama, pisari zakona i Farizeji, licemjeri! Jer vi ste kao okrečeni grobovi, koji se izvani uistinu pričinjavaju lijepi, no iznutra su prepuni mrtvih ljudskih kostiju i razne nečistoće. Tako se i vi izvani pričinjavate pravednima, no iznutra ste prepuni nepravde i licemjerstva. Jao si ga vama, jer očististe vanjštinu čaše i tanjura, no iznutra ste prepuni otimačine i razuzdanosti. Ti slijepi Farizeju, prvo očisti unutrašnjost čaše i tanjura tako da onda i vanjština može postati čista.’ Matej 23:25-28.
Također i u ovim riječima iz Izaije:
‘Čujte riječ Gospodnju, vi prinčevi Sodome, poslušajte zakon vašeg Boga, vi ljudi Gomore. Od kakve su Mi koristi vaše silne žrtve, reče Gospod? Prepun Sam vaših žrtava paljenica, od ovaca i najboljih dijelova utovljene stoke; krv volova, ili jagnjadi, te jarčeva krv Me ne zadovoljavaju. Kada se pojavljujete preda Mnom, tko je od vas to tražio, da gazite po Mojim dvorima. Ne donosite Mi više isprazne žrtve, tamjan je u Mojim očima bogohuljenje; Ja ne podnosim vaše mlade mjesece, Šabat i sakupljanja, čak i sveta sakupljanja; vaše mlade mjesece i određene svetkovine Moja duša mrzi, oni su Mi odvratni; stoga kada pružate vaše ruke prema Meni Ja skrivam oči od vas; da, ako se neprestano molite (ako molite mnoge molitve), Ja vas ne čujem; jer vaše su ruke prepune krvi. Operite se, očistite se, odbacite vaša zla djela pred Mojim očima; prestanite činiti zlo; ako vaši grijesi budu grimizni, biti će bijeli kao snijeg; ako bi bili crveni, biti će kao vuna.’ Izaija 1:10-18.
Te riječi ukratko govore ovo; ako čovjek ne odbaci zla od sebe zato što su grijesi, ništa od njegovog obožavanja nije dobro, jer kako reče prorok Izaija, ‘Ne podnosim nepravdu, očistite se, odbacite svoja zla djela, prestanite činiti zlo.’
Tako u Jeremiji:
‘Vratite se svaki sa svoga zloga puta, učinite vaša djela dobrima.’ Jeremija 35:15.
[2] Da takvi ljudi nisu u sebi mudri se naučava u Izaiji:
‘Jao onima koji su mudri u svojim očima i pametni sami pred sobom.’ Izaija 5:21.
U istom proroku:
‘Mudrost mudrih i inteligencija inteligentnih će nestati; jao si ga onima koji su duboko-umni, a čija djela su učinjena u mraku.’ Izaija 29:14, 15.
I na drugom mjestu u istom proroku:
‘Jao si ga onima koji idu u Egipat po pomoć; koji ostaju na konjima, koji se uzdaju u svoje kočije, pošto ih je mnogo, i u konjanike, pošto su izuzetno snažni; ali ne gledaju u Sveca Izraelova, niti traže Jehovu! No On je također mudar, i zlo donosi, i neće povući Svojih riječi, već će ustati protiv kuće zločinaca i protiv onih koji pomažu zlikovce. Jer Egipat je čovjek, a ne Bog; a njegovi konji su meso a ne duh.’ Izaija 31:1-3.
Tako je opisana čovjekova vlastita inteligencija. ‘Egipat’ predstavlja njegovo prirodno znanje (scientifica) pohranjeno u memoriji; ‘konj’ njegovo razumijevanje koje odatle proizlazi; ‘kočija’ njegovu doktrinu (iz toga izvedenu filozofiju); a ‘konjanici’ inteligenciju iz ista izvora. O svima njima je rečeno: ‘Jao si ga njima koji ne gledaju u Sveca Izraelova, niti traže Jehovu.’Uništenje (kraj) takvih ljudi kroz posljedične zloće je predstavljen ovim riječima: ‘On će se ustati protiv kuće zločinačke i protiv onih što pomažu zločince’. Da su te stvari od samog čovjeka (čovjekovog propriuma), te da dosljedno tome u njima nema života, je rečeno na kraju ovim riječima, ‘Egipat je čovjek a ne Bog’, te ‘njegovi konji su meso a ne duh’. ‘Čovjek’ i ‘meso’ ovdje predstavljaju ono što je čovjekovo vlastito; ‘Bog’ i ‘duh’ predstavljaju ono što je od Gospoda; a ‘konji Egipatski’ predstavljaju vlastitu inteligenciju. U Riječi postoji jako puno sličnih stvari koje se tiču čovjekove ‘vlastite inteligencije’, i inteligencije koja proizlazi od Gospoda, no to je jedino moguće vidjeti uz pomoć duhovnog unutarnjeg smisla Riječi.
[3] Da nitko neće biti spašen kroz dobra koja čini od sebe samog, jer takva dobra u sebi nisu dobra,očigledno je iz sljedećeg:
‘Neće svi oni koji Mi budu govorili, Gospode, Gospode, ući u kraljevstvo nebesko, već oni koji budu činili volju Moga Oca Nebeskoga: mnogi će Mi reći u taj dan, Gospode, Gospode, zar nismo propovijedali u Tvoje ime, zar nismo u Tvoje ime tjerali zle duhove, te u Tvoje ime činili raznorazne velike stvari? Ali Ja ću im tad prorokovati, Ne poznajem vas, odlazite od Mene, vi što činite zlodjela.’ Matej 7:21-23.
I na drugom mjestu:
‘Ako ostanete vani počet ćete kucati na vrata govoreći, Gospode, otvori nam; govorit ćete, Mi smo jeli i pili u Tvom prisustvu, a Ti si učio po našim ulicama. Ali On će odgovoriti, Ja vam govorim, ne poznajem vas i ne znam odakle dolazite, odlazite od Mene vi zločinci (vi što činite zlo, tj. vi koji ne činite dobra djela).’ Luka 13:25-27.
Jer takvi ljudi su poput Farizeja:
‘Koji stoje u hramu i mole se, govoreći da nisu kao drugi ljudi, nepravedni, preljubnici i iznuđivači, koji dva puta tjedno poste, daju prinos od svega što posjeduju.’ Luka 17:11-14.
Oni su također oni za koje se kaže kako su:
‘Nekorisne sluge.’ Luka 17:10.
- Istina je da ni jedan čovjek ne može činiti sam od sebe istinsko tj. spasavajuće dobro. No koristiti (primjeniti) tu istinu da bi se odbacilo (uništilo) svako dobro dobročinstva koje čini čovjek koji od sebe odbacuje zla zato što su grijesi je velika nepravda (opakost), pošto je to u potpunoj suprotnosti sa Riječju, koja zapovijeda da čovjek MORA ČINITI DOBRO. To je također protiv zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu na kojima cijeli Zakon i svi proroci vise; na taj način (takvom primjenom te istine) se potkopava i obara sve što ima veze sa religijom. Jer svatko zna kako je suština religije da čovjek čini dobro, te da će svatko biti suđen prema svojim djelima. Svaki je čovjek stoga napravljen (po svojoj prirodi takav) da može kao sam od sebe, od Gospodnje sile (moći), ako preklinje za nju, odbaciti od sebe zla zato što su grijesi; a ono što on čini nakon toga je DOBRO KOJE JE GOSPODNJE, tj. dobro koje je od Gospoda.
*
Ako smo ovo razumjeli, odmah se mora nametnuti pitanje, ‘pa što nam je onda za činiti’, tj. ‘kako ćemo tu situaciju promijeniti’? Odgovor je na to sljedeći:
‘Kad su čuli sve ovo, ljudi se preplašiše te zapitaju Petra i ostale apostole, ‘Ljudi, braćo, što nam je za činiti?’ Na to im Petar odgovori, Pokajte se (1), i krstite se u ime Isusa Krista (2) tako da vam grijesi mogu biti oprošteni (3) i da možete primiti dar Duha Svetoga (4).’ Djela 2:37, 38
Dakle, čovjek najprije mora spoznati kako je ‘bolestan’, ili ‘u zlu’, ili ‘slab’ ili ‘u zatvoru osuđen na smrt’ što je krasna poredba, nakon čega mu mora biti objašnjeno kako je on u tom zatvoru zbog svojeg otpadništva od Boga, koje se još zove grijeh, i ukazati mu na one gore ‘posljedice’ istog, te što će mu se dogoditi ako do smrti ostane u grijehu. Sundar daje ove navode:
‘… ljudima je određeno jednom umrijeti, a potom dolazi sud.’ Hebrejima 9:27.
‘Kao što je pisano: Nema pravedna ni jednoga, nema jednog koji razumije, nema ga tko bi Boga tražio… Ne, nema razlike! Svi su zaista sagriješili i potrebna im je slava Božja.’ Rimljanima 3:10, 11; 22, 23.
‘Poput ovaca svi smo lutali i svaki svojim putem je hodio.’ Izaija 53:6.
Jednom kada je to spoznao, znači da je okovan u zatvoru i da čeka smrt, ili pak da je u duhovnoj komi i da leži nepomičan u bolnici na krevetu gdje čeka smrt, u njemu će se logično pojaviti želja da izađe iz zatvora ili pak iz duhovne kome, tj. da ozdravi (ovo ne bi trebalo biti teško ukazati nekome tko je u očajanju zbog svog duševnog stanja, a skoro su svi prirodni ljudi u tom stanju, jedino što su neki toga još nesvjesni), nakon čega mu mora biti ukazano kako je Jedan Koji ga može pomilovati iz tog zatvora, koji je Iskupitelj naših grijeha, kako je Jedan Koji je na križu kupio naše izbavljenje iz okova Sotone, i kako se on zove Isus Krist, ili dalje, kako je Jedan Koji je na križu prolio Svoju krv za naše iskupljenje od grijeha, i kako on tu krv ‘infuzijom’ mora unijeti u svoje tijelo ako će izaći iz duhovne kome! Ovo treba biti rečeno direktno u glavu, bez ikakva okolišanja.
Sundar glede ovog sljedećeg koraka ka Iskupljenju, pod naslovom ‘Isus Krist je Spasitelj’, navodi iz Riječi sljedeće:
‘Ta Sin Čovječji dođe potražiti i spasiti izgubljeno!’ Luka 19:10
‘Bog… hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine. Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i ljudi, čovjek – Krist Isus, Koji Sebe samoga dade kao otkup za sve. To je u svoje vrijeme dano svjedočanstvo.’ 1 Timoteju 2:3-6.
‘U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – On je ljubio nas i poslao Sina Svoga kao pomirnicu za grijehe naše.’ 1 Ivanova 4:10
… te mudro dodaje:
Religija, hram ili crkva vas ne mogu spasiti. Voljeni Kršćanin ili prijatelj vas ne može spasiti. Bratska organizacija vas ne može spasiti. Utemeljitelji religijskih puteva vas ne mogu spasiti. Čak vas ni vaš pobožan život i djela ne mogu spasiti, jer ‘sva naša pravednost je poput prljave odjeće’ (ili ‘haljine okaljane’) (Izaija 64:6) u prisustvu Božje svetosti. Gospod Isus Krist je Jedini Koji može spasiti vašu izgubljenu dušu.
‘I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti.’ Djela 4:12.
‘Jer plaća je grijeha smrt, a dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu, Gospodu našem.’ Rimljanima 6:23.
‘A Bog pokaza ljubav Svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.’ Rimljanima 5:8.
Jedna od najdubljih čini mi se propovijedi koje sam održao sada na putu, je bila ona prve večeri u Zg-u, gdje sam među ostalim govorio o sili Kristova Imena, tj. o tome ‘kako samo izgovaranje Njegova Imena zrači snagu’ (BD 1567), a sve to kada smo se dotakli teme ‘spomenuti Ga javno ili ne pred onima koji zaziru od tog imena?’, tj. što onda ‘ako se čovjek-bližnji uznemiri kada se spomene to SVETO IME?!’
I ovdje na žalost ima onih koji i dalje ne razumiju da se to Sveto Ime ne smije zaobilaziti, tj. da se ono u svakoj prilici mora spomenuti, i da se ljude neprestano treba stimulirati u razgovoru da o Njemu i Njegovom djelu Spasenja stvore vlastito mišljenje (= ako je krivo, mi im ga s vremena na vrijeme trebamo uzdrmati i srušiti!), budući im o tome zavisi stanje duše u vječnosti, koje može biti blaženo, ali isto tako i izuzetno mučno ako čovjek umre neiskupljen:
Bertha Dudde, br. 8464, 11 Travanj 1963
BOŽJA INSTRUKCIJA DA SE BLIŽNJI PODUČE O ISUSU…
(1 Timoteju 2:5-7)
Gdje god vam se ukaže prilika spomenuti Božanskog Iskupitelja Isusa Krista, vi trebate govoriti o Njemu i naglasiti Njegov veliki značaj za svakog pojedinačnog čovjeka… Gdjegod je to moguće, vi trebate motivirati ljude da Ga pamte (ili ‘da Ga se prisjete’), jer svatko Ga zna, svatko je čuo za Njega, pa ipak samo nekolicina imaju živu vjeru u Njega, i jedino oni mogu sudjelovati u blagoslovima djela Spasenja… Ali baš oni su ti koji bi trebali pokušati osnažiti vjeru njihovih bližnjih ljudskih bića u Njega, Koji ih jedini može spasiti od duhovne nevolje, koja će se perceptibilno osjetiti tek nakon što njihovo tijelo umre. Vi ne bi smjeli podbaciti u tome da iskoristite svaki prilaz kako bi razgovor usmjerili spram Isusa Krista, čak ako se druga osoba po tom pitanju osjeća nelagodno… vi bi ga jednostavno trebali pitati što mu Isus Krist predstavlja, da li je on već razmišljao o doktrinama u svezi Njega i do kakvih je zaključaka došao… Pa čak ako ga oni žele prihvatiti jedino kao čovjeka, Koji je zastupao/branio Njegove vlastite životne filozofije te za ta stajališta žrtvovao Svoj život, vi im unatoč toga možete objasniti kako je On zasigurno bio čovjek Koji je živio među ljudima, ali da je On trebao ispuniti duhovnu misiju i da svaki čovjek može iz te misije izvući koristi ako to želi… Doista, većina ljudi smatra život na Zemlji kao sam cilj i ne vjeruju u nastavak života njihove duše… Usprkos tome, vi također trebate pokušati pokolebati ta mišljenja i doista, Ja ću postaviti ispravne riječi u vaša usta ako je sve što pokušavate napraviti potpaliti malo svjetlo tim slijepim ljudima, ako im želite pomoći ispuniti njihovu svrhu zemaljskog života. Ako ste prožeti/nadahnuti sa znanjem koje korespondira sa istinom, vi ćete se opet i iznova osjećati nagnani prenijeti ovo znanje ljudima i onda će se pojaviti mogućnosti gdje vam je to moguće, i Ja doista blagoslivljam svakoga tko pokušava uvjeriti njegova bližnja ljudska bića da povjeruju u Isusa, jer Isus se ne smije zaobići ako duša želi ostvariti blaženstvo jednog dana kada nakon fizičke smrti uđe u duhovno carstvo. Ova vjera u nastavak dušinog života isto tako nedostaje u većine ljudi, posljedično tome, teško ih je podučiti, pa ipak ni jedan kamen ne smije ostati neprevrnut, jer mizerija kojoj se takve duše približavaju je neopisiva i ako im vi možete pomoći da budu pošteđeni takve nesreće/bijede one će vam vječno biti zahvalne, jer jednog dana će svaka duša steći realizaciju, čak ako do tada prođu vječnosti…
Sve što se odnosi spram Isusa, Njegova života na Zemlji, Njegovog raspeća i Njegovog uznešenja, je za ljude mit kojeg oni zasigurno poznaju, ali ne mogu vjerovati da su ti događaji, koji su od ogromne važnosti za svaku pojedinačnu i dalje neprosvjetljenu dušu, i istiniti. Kakogod, vi ljudi živite na ovoj Zemlji da bi postigli cilj vlastitog oslobađanja od svake forme i da bi ušli u kraljevstvo onostranog u produhovljenom stanju. Ali da bi to napravili od ključne je važnosti da pronađete iskupljenje kroz Isusa Krista, da vam On pomogne ostvariti slobodu, jer jedino On može osloboditi okove koji vas i dalje vežu za Božjeg neprijatelja (= Sotonu). On jedini vam može pomoći postići vječni život, jer jedini On može osloboditi lance koji vas i dalje vežu za Božjeg neprijatelja. On jedini vam može pomoći postići vječni život, i zbog toga Ga morate priznati i predati Mu sebe tako da On uzme vašu ogromnu krivnju na Sebe i tako da je On i za vas također mogao dati Svoju krv, koju je prolio na križu za sve ljude, prošle, sadašnje i buduće. Ako Ga prihvatite i apelirate Mu da odnese vašu ogromnu krivnju, vi ćete također iznenada biti sposobni razmišljati drugačije… mnoge stvari koje prethodno niste bili sposobni razumjeti će vam postati razumljive. Iz tog razloga vi trebate bar prihvatiti informaciju u svezi Njega kada vam je dostavljena, jer nitko ne treba zalutati, ali je na samom ljudskom biću da li želi dopustiti sebi da bude spašen… Dozvolite sebi biti podučeni u svezi Isusa i Njegovog djela Spasenja, o duhovnom razlogu za njega i o vašem prošlom izvornom grijehu, kojeg vi ne možete okajati sami već od njega možete biti oslobođeni jedino kroz Božanskog Iskupitelja Isusa Krista… I ne zaobilazite Ga u zemaljskom životu, pokušajte sakupiti/namaknuti razumijevanje za vrstu misije koju je On bio trebao ispuniti na Zemlji i vjerujte kako se svaki čovjek mora zaputiti putem ka križu… vjerujte da svako ljudsko biće mora donijeti njegovu krivnju grijeha pod križ, što znači, da on mora priznati Isusa Krista za Sina Božjega i Iskupitelja svijeta, u Kojem je Bog Osobno postao čovjekom kako bi iskupio čovječanstvo od grijeha i smrti. AMEN
Također, sljedeća Objava nedvosmisleno ukazuje kako se iz okova Sotone kojima je zavezan na Zemlji čovjek može izbaviti jedino ako prihvati Božje pomilovanje u Isusu Kristu, ili pak kako iz duhovne kome gdje leži nakon nesreće u kojoj je iskrvario čovjek izaći tek kada njegovim žilama poteče Kristova krv koju je On poradi našeg iskupljenja prolio na Križu (ovu Objavu što slijedi vas molim da više puta pročitate = inače se nalazi u Knjižici br. 16):
Bertha Dudde, br. 5724, 15 Srpanj 1953
SPASENJE KROZ ISUSA KRISTA
Svaki čovjek može sebe iskupiti ako on to želi, ipak on to ne može učiniti bez Isusa Krista… iz tog razloga je Isus Krist Iskupitelj, ali ako čovjek to sam ne želi, djelo Spasenja na križu je za njega bilo uzaludno. Jedino ljudska volja će ga učiniti efektivnim, i imperativ/obavezno je da ljudska volja najprije teži prema spasenju kroz Isusa Krista, jedino onda on (= čovjek) može biti siguran kako će biti iskupljen. Ni jedno ljudsko biće nije bilo isključeno, ni jedna osoba ne mora nastaviti bez slobode, pošto je čovjek Isus Krist umro na križu tako da cijelo čovječanstvo… sva ljudska bića u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti… mogu biti iskupljena od njihove krivnje i nitko nije bio isključen… ali spasenje se ne događa protiv ljudske volje, a volja je osnažena jedino kroz Isusa Krista. Posljedično tome On neizbježno mora biti priznat kao Božji Sin i Spasitelj svijeta, inače Njegova pomoć neće biti zatražena, inače se neće apelirati na blagoslove Njegovog djela Spasenja. Pošto je u neiskupljenom stanju on (= čovjek) u ropstvu mračne sile, njegova volja za dobrim je ograničena i on je rob onome koji je njegov Gospodar… tako da on izvršava njegovu volju i kao rezultat griješi protiv Božanskog reda sa bezobzirnim mislima i akcijama (= to je to ‘očajno’ stanje prirodnog čovjeka!)…
Volja i dalje ograničenog ljudskog bića je ono što je krivo usmjereno. Zahvaljujući njegovoj zavedenoj ljubavi on jedino žudi za onime što ga povlači dolje a ne za onim što ga uzdiže. Njegova ograničenja neprestano povlače prema dolje, i ako se on želi uspeti onda on mora biti oslobođen od svojih okova, on mora biti oslobođen od sile koja ga kontrolira… On treba biti iskupljen i može sebe iskupiti sa snagom ljubavi. Ali ova je izuzetno slaba u ljudskom biću i može biti osnažena jedino kada čovjek zaziva Njega Koji je prevladao tu silu sa Svojom smrću na križu, kada on zaziva Gospodina kojem je ova sila inferiorna… Isusa Krista, Božanskog Spasitelja i Pobjednika nad smrću, nad ograničenim stanjem i bespomoćnošću. Svojom smrću na križu je On ostvario beskrajne blagoslove koje dijeli sa svima koji žude za njima. I korištenjem tih blagoslova/blaženstava volja postaje osnažena što osobi omogućava da sprovodi djela ljubavi, da postigne Božju snagu, koja će mu neizbježno pomoći da se uzdigne i oslobodi od okova koji su ga držali zarobljenim… On je sebe iskupio kroz Isusa Krista, ili on je bio voljan dozvoliti sebi da ga Isus Krist iskupi… (bio je voljan) izvući dobrobiti iz Njegove žrtve na križu. On je sebe oslobodio kroz krv Isusa Krista od sve krivnje koja ga je podredila moći sile, koja je Božji neprijatelj i koja prema tome također mora biti prevladana od strane Boga Osobno…
Ako Isus Krist nije priznat kao Božji Sin i Spastitelj svijeta, Božji protivnik zadržava svoju moć nad osobom, bilo na zemlji bilo u onostranom. A to znači da duša ostaje u sferi koja će vječno biti bez svjetla, da duša nikad ne može biti prosvjetljena, da je bez slobode i snage i više ne može sama promijeniti svoju situaciju, da je osuđena… dok joj spasitelj ne priđe… A taj Spasitelj je opet Isus Krist, pošto jedino On ima snagu osloboditi dušu iz vlasti Njegova neprijatelja… pa ipak opet sama duša to mora htjeti, mora Ga zazivati kada se, zahvaljujući izuzetno slabom tračku svjetla, prisjeti čovjeka Isusa u tijelu, Koji je na Zemlji bio poznat kao Spasitelj i Iskupitelj čovječanstva… sa svojim Ga plačom prizna, to je poziv u velikoj nevolji/potrebi, kojeg Božanski Spasitelj čuje i Čije djelo Spasenja od sada također donosi dobro toj duši u onoj mjeri u kojoj je On oslobađa njezinih muka.
Vi ljudi na Zemlji ne bi trebali mimoići Isusa Krista pošto ćete samo odgoditi vaše spasenje, koje ćete prije ili poslije morati prihvatiti, pošto vi ne možete biti iskupljeni bez Isusa Krista, ali vi osobno morate htjeti biti iskupljeni Njime… Ta volja se može uzdignuti u vama na Zemlji ako ste o Njemu podučeni korektno, o značenju Njegova raspeća i vašem odnosu prema djelu Spasenja, pošto će On vječno podsjećati ljude o Sebi, i upute/reference o Njemu se za vrijeme posljednjih dana mogu čuti sa takvom hitnjom/urgentnošću, da svako ljudsko biće treba najozbiljnije uzeti u obzir da li može prihvatiti odgovornost za svoj stav prema Isusu Kristu… On bi trebao pitati za informaciju u svezi problema Božje manifestacije i spasenja, onda će on također primiti prihvatljivo objašnjenje, ali on ne bi trebao biti tako arogantan da daje nesmotren/nagao/drzak sud i odbacuje sve u svezi Isusa Krista. Prije ili poslije će on morati krenuti prema Njemu.
Ali njegovo grizodušje će biti izuzetno bolno ako on ne shvati svoju grešku prije nego uđe u onostrano, ako on osobno proširi stanje svojih muka odbijajući Njega, Koji ga jedini može osloboditi od njegove nevolje/patnje. Čim ljudsko biće na Zemlji, ili čak u onostranom, krene putem ka Isusu Kristu, on će se kretati prema svom spasenju… Ali bez Isusa Krista će ostati u mraku zauvijek, on ne može izaći iz grobnice smrti dok ne prizna Onog, Koji je pobijedio smrt… On može postati blažen jedino kada namjerno dozvoli sebi da postane iskupljen Isusovom krvlju. AMEN
*
Naš Sundar, pod naslovom ‘Kako učiniti Gospoda Isusa svojim Spasiteljem’, nastavlja:
‘I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta… I ovo je svjedočanstvo: Bog nam je dao život vječni; i taj je život u Sinu Njegovu.’ 1 Ivanova 4:14; 5:11.
Da bi se postalo Kršćaninom nužna je konačna/jasna (ja bi dodao SVJESNA) transakcija (transaction) na strani grešnika. Bog će napraviti Njegov dio ali vi također imate odgovornost. Kada shvatite da ste izgubljeni grešnik, da je Gospod Isus Krist Spasitelj Kojeg trebate, sljedeći korak je vjerovati u istinu Božje Riječi, priznati svoj grijeh i potrebu za Spasiteljem i jednostavno Ga zatražiti da vas spasi.
‘Jer: Tko god prizove ime Gospodnje, bit će spašen.’ Rimljanima 10:13.
“Vjeruj u Gospoda Isusa i spasit ćeš se – ti i dom tvoj!’ Djela 16:31.
‘Jer ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospod, i srcem vjeruješ da Ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen… Jer veli Pismo: Tko god u Nj vjeruje, neće se postidjeti.’ Rimljanima 10:9, 11.
‘Svi koje Mi daje Otac doći će k Meni, i onoga tko dođe k Meni neću izbaciti.’ Ivan 6:37.
I na kraju, kao veliki FINALE, Sundar daje ovu krasnu molitvu (ova molitva treba biti upućena SVJESNO!):
Sada kada ti je bilo predstavljeno spasavajuće Evanđelje Isusa Krista, hoćeš li u svoj iskrenosti uputiti sljedeću molitvu Bogu?
‘Isuse, ja vjerujem da si Ti Gospod. Ja sam izgubljeni grešnik, i želim postati Kršćaninom. Ja vjerujem u Tvoju krv koju Si prolio na Kalvariji za očišćenje/okajanje mojeg grijeha. Ja vjerujem da Si ustao iz mrtvih, i Ja otvaram vrata moga srca da Te primim kao moga osobnog Spastitelja. Hvala ti, Gospode Isuse, što me spasavaš sada.’
Eto Ekipica moja draga, voljeni braćo i sestre …
… moja je molitva da ćete se ovoj važnoj temi
(i to ne samo poradi vaše vlastite dobrobiti, već i
zbog dobrobiti vaše bliže i dalje okoline)
… posvetiti sa nepodjeljenom pažnjom!
Lorens J
(Blato – 11 Listopad, 2010)
