‘Dva Pitanja… i Odgovori…

‘Nakon toga Anđeli rekoše: ‘Neka se naša rasprava odvija putem pitanja i odgovora, jer ako čovjek o nečemu samo čuje, on to u tom trenutku uistinu može percipirati, ali takva percepcija neće dugo trajati ako slušatelj također i sam ne razmišlja o tome te u svezi toga postavlja pitanja.’ 

E.Swedenborg ‘O Bračnoj Ljubavi – 183:2′

Dragi Lorens,  imam dva pitanja, koja me dosta okupiraju u posljednje vrijeme, pa  te molim da me uputiš gdje mogu saznat više o tome. Trenutačno čitam 9. knjižicu ‘O Uzrocima bolesti i lječenju’, čitam ju polako jer mi dosta treba da neke stvari nađu svoje mjesto,

… tako naravno i treba…

od tamo mi se i javilo pitanje.    

Lorens dragi, 1. kako u duhovnom smislu nastaje dijete, 2. dolazi li duša od Boga i 3. bira tijelo i roditelje ili ta duša formira tijelo u kojem će živjeti ili nešto treće.

Čuj, pitanje je prilično kompleksno … tj. pitala si puno stvari odjednom odgovore na koje da bi pravilno razumjela trebaš imati onu VELIKU sliku pred sobom o kojoj smo pričali!

Pretpostavljam da pitaš za ‘ljudsko dijete’ na Zemlji i njegovu dušu… jel tako?! Inače je jasno da su sve duše od Boga?! O tome knjižica br. 15 daje pre-krasnu ideju … i zato … ako tu knjižicu nisi još svarila … pravo je vrijeme za to … jer kako rekoh … pojedinačni odgovori nekako ‘vise’ u zraku ako nemaju taj ‘okvir’ koji ih slaže u jednu krasnu cjelinu!

No, u ‘liniji’ sa tvojim pitanjem… tj. što se tiče nastanka ljudske duše na ovoj Zemlji … pogledaj iz moje knjige ‘Bogo-Čovjek’ (imaš je inače kod mene na Stranici, u mojoj sekciji), poglavlje pod nazivom ‘Čovjekova duša i Božanski duh u njoj’ kojeg ti šaljem u attachmentu (ovo poglavlje bi trebalo pročitati zajedno sa svim ubačenim tamo dodacima!)  J

Isto tako … na Stranici … imaš u sekciji kod Jakoba Lorbera knjigu koja se zove ‘Zemlja i Mjesec’, pa onda tamo uđi u ‘Duhovnu Zemlju’ … i onda pročitaj poglavlja od 49-54!

Nakon toga, ako se pojavi još pitanja … samo ‘pucaj’!  J

*

E sad … na Zemlji ima dvije vrste duša … one duše koje su ‘prošle’ kroz sva stvaranja, tj. mineralno, biljno i životinjsko carstvo … pa su se tako reći ‘sakupljanjem’ formirale u ljudsku dušu i utjelovile u majčinoj utrobi poradi zemaljskog zadatka, tj. odluke volje…

… te one duše koje nisu pale … znači prvobitni anđeli … koji na zemlju dolaze u svrhu stjecanja sinovstva Božjega, koje je moguće steći samo na Zemlji… te također u svrhu pomaganja svojoj slabijoj tj. ‘zemaljskoj’ braći… o ovome pak imaš objave u knjižici o ‘Reinkarnaciji’ … što je knjižica br. 14.  – o ove dvije vrste duša ima riječi u Bogo-Čovjeku, poglavlje ‘Planeta Zemlja’, paragrafi 339-423 daju jednu ideju o tome.

B.D. 8008a

1.10.1961

Every soul is an original spirit….

You should pay attention to My voice when it speaks to you…. for My spirit will guide you into truth. If you want to be instructed of the truth then you can only receive it from Me Myself, the Eternal Truth Itself: When I once externalised the beings of My love, every being was a self-aware spirit which had a most intimate relationship with Me and was constantly permeated by My love. The permeation of love placed the being into a state of brightest realisation…. it was illuminated, it recognised Me Myself and everything that surrounded it…. Every being was an immeasurably happy God-like spirit. And yet, for reasons which have been explained to you many times already, countless beings fell away from Me while many others remained with Me…. The former lost their light, whereas the latter kept their immense abundance of light and did not follow My adversary…. the first fallen original spirit…. into the abyss. And with these remaining original spirits I create and work in infinity…. But you humans are also aware of the fact that I set Myself the goal for the deification of all created spiritual beings and that this deification has to be accomplished by the being’s own free will….You know why the beings had once fallen, and you also received the information of My eternal plan of Salvation which pursues the return of all fallen spirits and which will certainly be achieved one day. You are aware of the fact that childship to God is the highest goal and that, according to My plan of eternity, all beings, which live on earth as humans, are able to achieve childship to God…. if their free will seriously strives for it…. Then every once fallen being will have attained the highest degree of bliss, it will have become My image, it will be able to create and work entirely of its own free will and, yet, it will be completely the same as My will, it will no longer be determined by Me yet My child will have completely acquired My will and will therefore be inconceivably happy….  And this exceedingly high degree of bliss is also desired by My remaining spiritual beings, for although they are in direct contact with Me, although they are constantly permeated by My strength of love they are still created beings according to My will which cannot but think and act according to My will, which are more or less only ever implementers of My will. Making this difference clear to you humans requires a high degree of maturity which you do not possess as yet, so in view of your limited thinking I can only explain to you such things which your intellect is able to grasp, precisely because you lost this profound realisation about all correlations in the spiritual kingdom as a result of your fall into the abyss and have not yet attained the final realisation on earth. Nevertheless, it suffices you to know that the beings which remained with Me will also take the path across Earth one day in order to attain childship to God, which will immeasurably augment their beatitude.

This path across earth therefore requires a life in the flesh, the existence as a human being, just like the once fallen spiritual beings must do in order to pass their test of will. Consequently, a spirit of light wishing to embody itself on earth will also choose an earthly body for its abode whose spiritual substances have already attained a certain degree of maturity so that a spirit of light can occupy it, that it will animate the dead external form…. the human body…. and start its path across Earth in it. This spirit of light is therefore the spiritual strength which has to flow into a human body, which is born into the world as a human being and which can only ‘live’ when this spiritual strength…. the soul…. the divine breath…. is breathed into this external form by My all embracing Fatherly love, Which has set Itself the goal of deifying all Its created beings into children. So this angel-spirit animates the human being as a soul, and since the body’s substances, although more clarified than those of most people, are still immature, since they, in My adversary’s world, are also exposed to his influences…. and since the angel-spirit has to fulfil a spiritual task on earth as well and is also usually unaware of its origin…. the soul…. its real Self…. must resist all temptations which confront it from outside. It must fight against all instincts which still adhere to the body, because the latter had passed through all works of creation, and as a human must often travel an extremely difficult path of life during which his free will must not fail, where he will always have to take refuge in Me as his Father so as not to lose the strength he needs on earth.  For as an angel-spirit he had voluntarily given up his abundance of light and strength when he started the process across earth. Nevertheless, the bond with Me is very strong because such a person is permeated by unusually ardent love which is the most reliable guarantee that he will reach his goal on earth, that he will return to Me as ‘My child’ because this was his greatest desire while he was in My kingdom…. Hence every spirit of light will always go through the same process, it will always, as a ‘soul’, enter an earthly material form which will exert a more or less strong influence due to its multifarious composition and which will present many tasks to the soul, for this external form will always have passed through earthly matter…. unless, due to previous unusual influences having clarified its substances already, it can very quickly follow the requirements of My divine spiritual spark which, in the embodied beings of light glows especially brightly and can achieve a complete spiritualisation of all substances faster….

And so the soul of Jesus was also a most elevated spirit of light…. He, too, entered an earthly material external form and gave life to this form when He, as a soul, took possession of the external cover, when He was born on earth. The vessel which gave birth to Him was pure and immaculate, His conception was not a low act of the senses…. even so, his body was the same as every other human body because He was meant to accomplish the work of spiritualisation as an example which should and can be emulated by all people. His soul, even though it came from above, was also harassed by immature spirits which He was not allowed to shake off but which, by virtue of His love, He had to spiritualise as well, which required tremendous work on Himself and such work must likewise be carried out by every angel-spirit in earthly life, because the process through the ‘abyss’ also means the conquering of everything that belongs to the abyss and afflicts these people….  Their great love, however, accomplishes this work with perseverance and patience. And usually they succeed in spiritualising body and soul…. that is, to also redeem the still unspiritual substances which join the soul, to establish complete order in themselves while at the same time fulfilling an exalted mission they voluntarily offered to do…. Amen

*

B.D. 8008b, 2.10.1961

Every soul is an original spirit….

Every substance, every spiritual being which once emerged from My love, is emanated strength….  In their fundamental element they are the same as Me Myself, they are made of the strength of My love…. The fallen spirits were dissolved into countless tiny particles for the purpose of being led back to Me; the once emanated strength was reshaped into all kinds of creations, for the strength had to become active again somehow because this is the law of eternity. But these dissolved tiny particles gathered again, and every once fallen original spirit receives its self-awareness back as soon as it lives on earth as a human being, as soon as it starts the final stage of the infinitely long process of development before it enters the spiritual realm once more. Hence this gathered spiritual substance animates a human being’s external form…. The soul itself is therefore the once-fallen original spirit, it is the self-aware being which once originated from Me in an abundance of light and voluntarily fell away from Me and which My adversary…. the first-fallen spirit of light…. pulled into the abyss. The host of originally created spirits was innumerable and the number of beings which remained with Me was also inconceivably great…. Yet they, too, were basically the same: emanated strength of love from Me. If therefore a spirit of light, an angel-being, takes the path across the earth for the purpose of attaining childship to God, it enters the same situation as every fallen spirit…. It enters a cover of flesh which consists of more or less tiny matured spiritual particles, for the flesh belongs to this earth…. The body can certainly be more clarified and shelter fewer substances opposed to Me but it is always earthly material substance which is, after all, the reason why all earthly progress becomes a difficult trial or test of will for the soul inhabiting a body of flesh…. 

For challenges need to be present, even a soul of light must experience battles of the flesh which My adversary will initiate, time and again, by using an external cover in order to attack the soul in every way. And thus, even a soul of light will be subject to severe temptations, since the earthly body is in My adversary’s realm and he will especially provoke a soul of light in order to make it fall, since he had not succeeded in the past. Yet such a soul’s exceptionally strong willingness to love also assures it a constant flow of strength from above, for it will not renounce its bond with Me, it is powerfully drawn to Me and this yearning of love is a formidable weapon in the battle with the adversary, from which it will certainly emerge victoriously…. However, you must not think that a spirit of light…. a non-fallen spirit…. will join a fallen spirit in order to take the path across earth together…. Every soul is an original spirit, whether fallen or not…. The fallen original spirit goes through the process of development dissolved in countless substances until it is permitted to embody itself as a human being, until it therefore enters a human external shape as a ‘soul’…. The non-fallen spirit does not need to be dissolved; instead, it enters a human cover as a soul from above…. just like those beings of light which attained a high degree of light in the kingdom of the beyond and, for the sake of a mission, want to repeat the path on earth with the goal of attaining childship to God…. Such souls directly embody themselves in the flesh…. My once emanated strength flows as a ‘breath of life’ into the external human form and gives life to this form…. You humans should always remember that everything which was once ‘created’ by Me is My emanated strength of love which, as a result of My will, became self-aware beings which can never perish. But I can also reshape this strength, I can dissolve these beings and let other creations arise if I thereby pursue a purpose which is based on My love and wisdom…. However, I can also clothe such a self-aware being with the cover of a human being if My love and wisdom thereby hopes to achieve a purpose…. And every soul, which ought to be regarded as a human being’s real life, is an original spirit…. to whom My infinite love offers the opportunity of attaining childship to God on earth, which every created being must strive for and accomplish itself…. Amen

*

B.D. 8012, 5.10.1961

Further explanation regarding the soul….

It is necessary to clarify the concept of the ‘soul‘ so that you do not live in error: Everything you see around yourselves is spiritual strength…. which was once emanated by Me as beings which were dissolved when they did not use the strength of love, which flowed to them ceaselessly, in accordance with My will. For this strength must become active according to the law of eternal order. Thus I reshaped this strength of love, once emanated as ‘beings’, into works of creation which perform a serving function.  And so all of creation which surrounds you is basically the strength which was externalised by Me as independent beings. And regardless of how solidified the spiritual strength is that became matter…. they are all sparks of light and love which emanated from Me, My will merely gave them a shape according to My love and wisdom…. However, this spiritual substance can no longer cease to exist, My once emanated strength will inevitably return to Me again…. Yet the degree of maturity of everything around you varies considerably, because the meaning and purpose of creation is to bring the spiritual substance to full maturity since, as a result of its fall into the abyss, it had completely reversed its nature and, by means of this process of probation, this purification process through the whole of creation, shall deify itself again, thus become an independent being once more, which will work in light and strength and freedom for its own happiness. Sooner or later all tiny particles of a dissolved original spirit will gather again…. and this will then live on earth in the external shape of a human being in order to achieve its final perfection of its own free will. Hence this soul is My once emanated strength of love, yet all of its substances still need purification….  Nevertheless, it is a spiritual substance, for everything you see is spiritual strength, even if it is consolidated as matter as a result of My will…. The spiritual essence which now animates the human being as a ‘soul’ has certainly reached a certain degree of maturity already, or it would not be permitted to embody itself as a human being; however, one cannot speak of a ‘perfect’ soul, because it travelled through Lucifer’s realm and its thoughts and intentions are still satanically inclined. But it is the once fallen original spirit which, through earthly progress, can entirely release itself from all unspiritual influences, which can freely want and act and therefore also has the opportunity to achieve final perfection on earth and to enter the kingdom of the beyond as a radiant spirit of light again when it has to leave the earthly body. Hence the soul is something invisible to the human eye which is everlasting, which continues to exist for all eternity, whilst matter….  every external form that is visible to the eye…. is transient but will also only be disintegrated by My will in order to release the spiritual substance concealed therein….

So the visible creation is likewise a spiritual substance which was once externalised as beings, it merely goes through these creations in a disintegrated state, yet one day it will be mature enough so that the fallen original spirit will be permitted to embody itself as a soul in a human being. Although the soul has the shape of a human it is, however, only visible to the spiritual eye, that is, only a certain degree of maturity enables another soul to see the former, just as the beings in the spiritual kingdom were once able to recognise and communicate with each other, but only because they possessed spiritual vision, which the human being or soul which departed from earth in an immature state does not possess. Thus the soul is not a substantial form anymore, if ‘substance’ is to be understood as something material, visible…. It is a spiritual form, it is My emanated strength which gives life to a dead form…. the human body. Even so, the soul can think, feel and want, which the body itself cannot do once the actual life, the soul, is missing…. The human organs certainly perform their functions, yet always driven by or animated by the soul, the real Self, which determines the activity of all these functions.  This is why the whole responsibility for the existence on earth rests on the soul, never on the body…. but it would always think and act wrongly had I not provided it with the spiritual spark as My share, which subsequently tries to influence the soul to subordinate itself to its urging and which always wants to advise it according to My will yet never forcibly influence the soul. It is entirely up to the soul to submit itself to the desire of the spirit or to the body’s wishes; this is the actual test of earthly life the soul will have to pass in order to be able to enter the spiritual kingdom in a perfect state. You humans must get used to the idea that this very ‘fallen spirit’ is your real Self…. But that this original spirit at the beginning of its embodiment as a human being is still very impure, for it lives in Lucifer’s realm, it travelled through all creations in which everything satanic is bound. And the human external frame is matter too, thus a spiritual substance that is still in the process of development…. For the final perfection shall only take place during earthly life but it can be attained, because the act of Salvation was accomplished by Jesus Christ, My first begotten Son, Whom I sent to Earth in order to redeem the immense original sin which denied all fallen beings entry into the kingdom of light….

The soul of the man called Jesus was therefore a soul of light which, for the purpose of a mission, descended into the realm of darkness….  A soul of light embodied itself in a cover of flesh, in the body of a temporal human which was just like any other human. Although the soul of light prepared this shell first, for it had to be a pure vessel, because I Myself wanted to take abode in Jesus, the man. Nevertheless, the body of flesh consisted of earthly material substances, because Jesus the human being had to accomplish an act of deification on Himself which was to serve other people as an example…. which therefore all people will have to accomplish in order to perfect themselves.

Moreover, Jesus’ soul, a profoundly pure soul of light, found itself in dark surroundings; it descended into Lucifer’s realm and was subsequently exposed to all onslaughts on him. However, Jesus’ soul was not a fallen spirit. But since it had to travel through the abyss it was unable to resist everything unspiritual which badly besieged it on Lucifer’s instructions. Jesus’ soul was light in all its fullness…. Yet when it descended into the abyss it left the light behind since it would irrevocably have consumed the people in darkness. Jesus therefore only entered His physical shell to a limited extent, He did not let His light of love shine yet love was in Him, He did not deprive Himself of love and this love intimately united Him with Me, His Father of eternity. Thus Jesus’ soul consisted of spirit made of My spirit, it, too, was emanated by Me as light of love and did not surrender it either when it came into the world. But then My adversary’s influence started, who wanted to prevent Jesus’ act of Salvation and also sought to draw Jesus’ soul down into the darkness. By virtue of the enormous light of love Jesus could easily have resisted his every onslaught but this would have put the following of Jesus into jeopardy, he would never have exemplified, as a ‘human being’, the life His fellow human beings should live in order to release themselves from My adversary, instead, divine strength alone would have accomplished something which would never have been possible for any human being. This is why a soul of light consciously took up the battle against My adversary by offering him every target…. He challenged him deliberately and that meant, at the same time, not fighting the demons when they tried to take possession of His soul…. He did not defeat them by virtue of His power but by virtue of His love, that is, He pacified them, He brought redemption to them, for His love was greater than great and, during His earthly life as a human being, it grew into a sea of flames…. He accepted Me Myself as the Eternal love in Him…. He did not yield to the adversary’s temptations but overcame every challenge, every desire by these demons with boundless patience and mercy in order to help these unredeemed spirits and to place them into a state that they could adapt to His soul…. And love accomplished the work that all still unredeemed physical substances adapted to His soul, that soul and body radiated in supreme abundance of light and united with Me, the eternal light of Love….

And this very same process happens when a most elevated spirit of light…. an angel-spirit… wants to take the path through the abyss in order to attain childship to God, in order to voluntarily become a supremely perfect spirit which can create in and with Me in free will…. In that case, the spirit will always limit its abundance of light and strength, because it would burst the human body, which is not a pure spiritual body as yet…. Thus the spirit of light takes on the shape of the human body and yet remains a spiritual body…. And this spiritually ‘limited’ form is the soul which animates the otherwise dead body of flesh in the first place…. When this soul leaves the body of flesh again it will no longer be restricted and will be a free spirit again, full of light and strength…. but it does not exclude the possibility that this spirit had once taken the path through the abyss as a human soul…. But such a spirit will also have extraordinary spiritual abilities at its disposal in earthly life, for although it is exposed to the most severe temptations on the part of My adversary it will never completely lose its connection with Me, and the strength of its love will also ensure that it will emerge as the victor. For what My adversary failed to achieve when he caused the apostasy of the great host of originally created spirits from Me, he will not achieve now either…. And yet, a light spirit’s life on earth will always be a particularly difficult one until it has quite openly passed the important test of will which turned it into My child  that will forever be united with Me, with its Father, and then enjoy unlimited beatitudes…. Amen

***

Što se tiče pitanja glede toga da li duša bira svoje roditelje … javi kako ti sljedeće objave liježu na to pitanje:

Bertha Dudde, br. 2775, 15 Lipanj 1943

UTJELOVLJENJE… INSTINKTI… PRIPREMNE ETAPE/STADIJI…

Utjelovljenje duše se može dogoditi (tek) kada su se sve supstance, koje su prošle zemaljski put unutar mnogih tvorevina, i na taj su način razvijene/formirane, sjedinile zajedno. Duševna supstanca svakog djela stvaranja mora biti prisutna da bi se utjelovilo… to jest ljudsko tijelo postaje pokrov za dušu koja u sebi sadržava sva djela stvaranja u malome. Raniji beskonačno dug zemaljski napredak je rezultirao u ujedinjenju svih tih supstanci koje onda čekaju njihovo posljednje utjelovljenje. One će biti asimilirane kao duša u ljudskoj izvanjskoj čauri da bi proživjele posljednju etapu razvoja. Ovo utjelovljenje je različitog trajanja uslijed različitog stanja zrelosti supstanci, koje su tijekom njihovih pripremnih etapa već imale izvjesnu količinu slobode iako su djelovale pod prisilom u skladu sa Božjom voljom. Međutim, u posljednjim etapama/stadijima prije utjelovljenja kao ljudsko biće ovo je prisilno stanje bilo postepeno olakšano/olabavljeno tako da su izvjesni instinkti mogli biti umanjeni ili čak povećani. To je naknadno rezultiralo u višem ili nižem stupnju zrelosti što, zauzvrat, odlučuje trajanje posljednjeg utjelovljenja kao ljudsko biće. Čim su se sve substance duše ujedinile kao ljudska duša (dakle, očigledno je iz cijelog ovog prethodnog testa prije po-zelenjene rečenice, da je ovdje riječ o tzv. ‘zemaljskim’ dušama) one streme ka posljednjem utjelovljenju na Zemlji, budući one znaju da je ljudska čaura njihov posljednji fizički pokrov i da oni poslije mogu biti oslobođeni svih zemaljskih ograničenja. Iz tog razloga duša će provesti vrijeme jedino tamo gdje joj je ponuđena mogućnost utjeloviti se. Ona će se razumljivo utjeloviti tamo gdje je priroda ljudi prilagođena njezinom vlastitom stupnju zrelosti, to jest gdje ljudi imaju iste instinkte i karakteristike koji pristaju (ili ‘slažu se’) sa njezinom vlastitom prirodom.

Ovo međutim ne isključuje da se duša različitih sklonosti neće pokušati utjeloviti među ljudima njoj ne-sličneprirode kako bi pospješila svoje utjelovljenje. Ali onda se ona, često, tijekom njezina zemaljskog života mora boriti sa nadodanim poteškoćama kako u obzir nije uzeta njezina priroda i ona je nesposona ispuniti očekivane zahtjeve. Unatoč tome, budući duša zna stazu svojeg zemaljskog života unaprijed ona nije spriječena ako ovaj izbor sama napravi, budući na svom raspolaganju ima pomoćna sredstva da bi ostvarila svoju konačnu zrelost u svakom utjelovljenju. Zbog njezinih ranijih mnogih različitih oblika (kroz koje je prolazila dok se uspinjala kroz mineralno, biljno i životinjsko kraljevstvo) ona unutar sebe ima svaku prirodnu sklonost (isto tako ‘spretnost’) na različitim stupnjevima i može ih povećati ili umanjiti po volji. Time ona nije nesposobna i također joj je u skladu sa njezinom voljom dana snaga za to napraviti. Međutim, ako ona stremi malodušno ostat će u istom stanju zrelosti na kojem je bila prije njezina utjelovljenja kao ljudsko biće, u tom slučaju utjelovljenje nije razultiralo u višem razvoju. Iako će prilikom smrti ona odbaciti svoj fizički pokrov, njezine ju pak žudnje i instinkti, koje je trebala prevladati tijekom njezinog zemaljskog života, i dalje povezuju sa materijalnim svijetom. Prema tome ona nije u potpunosti iskoristila svoje zemaljsko utjelovljenje, i kada shvati kako je upropastila pravo da postane dijete Božje te da ga ona više niti ne može ostvariti, onda proživljava neopisivo stanje grizodušja; premda ima i dalje beskonačno mnogo mogućnosti u onostranom pristići do kontemplacije Boga. Ipak jednog dana utjelovljena duša mora položiti račun pred Bogom kako je iskoristila svoje zemaljske prilike i kakav je duhovni napredak ostvarila u trenutku smrti, budući je utjelovljenje kao ljudsko biće milosrđe koje se ne može dovoljno visoko cijeniti; to je dar kojeg ljudsko biće treba posebno cijeniti time što će činiti štogod služi njegovom razvoju budući se on ne može opet vratiti na Zemlju jednom kada ju je napustio. AMEN

***

Bertha Dudde, br. 1933b, 29 Svibanj 1941

NASLJEDNOST/HEREDITET… NAKLONOST… RODITELJI…

Kurs života ljudskog bića korespondira sa njegovom prirodom, to jest, mane/pogreške i nesavršenstva prianjaju uz njegovu dušu od kojih on sebe treba osloboditi tijekom njegova zemaljskog života. Ove mane/pogreške i nesavršenstva nisu iste u svakoj osobi budući je svaka supstanca duše prethodno živjela u različitoj izvanjskoj formi (bilo u mineralnom, bilo u biljnom ili pak životinjskom kraljevstvu) u kojoj su se izvjesne dobre ili loše osobenosti razvile do većeg ili manjeg stupnja. Posljedično tome će ljudske prirode također biti prilično različite i isto tako potrebuju različite metode učenja da bi promicale što je dobro u njima i prevladale što se može smatrati kao neprikladno ili loše. Bilo bi sada potpuno pogrešno pretpostaviti kako su trenutku njihovog utjelovljenja na Zemlji sve duše jednako oblikovane. Postoje u stvari mnoge različitosti i ljudsko biće pripisuje te razlike među bićima ‘nasljednosti/hereditetu’. Izvanjski doista može izgledati kao da bi djeca morala prihvatiti izvjestan teret tijekom kursa njihovog života, naime osobenosti njihovog bića koje mogu biti ili od pomoći ili na smetnju njihovom duhovnom razvoju ali za koje se oni ne bi mogli smatrati odgovornima, budući oni rasuđuju/uvjeravaju kako njihov ‘genetski make-up’ nije njihova vlastita pogreška i da je prema tome potrebno više snage da bi se suzbile i prevladale te prirođene mane.

Ljudsko biće se mora boriti protiv svih njegovih mana i sebe poboljšati da postigne (ili ‘da bi ostvario’) zrelost duše. I ako su osobiti/specifični instinkti prevladavajući u njemu on treba razumjeti kako ljudska priroda nije odlučena naklonošću/dispozicijom roditelja nego da je ljudsko biće bilo dozvolilo da baš te osobite/specifične slabosti i nesavršenstva postanu dio njegove prirode tijekom beskonačno mnogo utjelovljenja prije ljudskog stadija, tijekom kojih se biće osjećalo ugodno i nije učinilo ništa da bi sebe oslobodilo od tih mana i nedostataka. A sada na Zemlji ono može to iskreno željeti napraviti ali ima izvjesnu slabost. Ono gleda na svoj nedostatak kao na svoje ‘zakonsko pravo’ (kao kad recimo sin jednog kralja, po svom rođenju, dobija pravo na prijestolje u kraljevstvu) budući ih smatra kao nasljedstvo bez svoje vlastite pogreške (= čemu ništa sam nije doprinjeo). A ipak to je bila njegova vlastita volja pridružiti se za vrijeme njegova zemaljskog života ljudima čija priroda naliči njegovoj vlastitoj (ili što bi ti rekla, ‘da sebi odabere roditelje’ J; skroz jedan drugi kut, jel tako, dakle, nije da novo-rođeno dijete, tj. duša, dobija od ‘roditelja’ te svoje ‘loše’ ili ‘dobre’ karakteristike, već ona BIRA one roditelje koji korespondiraju njezinoj kvaliteti, baš kao i sve drugo kasnije u životu J).

Baš ova sličnost prirode je privukla dušu u potrazi za utjelovljenjem, posljedično tome čovjek općenito govori o nasljednosti premda fizički roditelji nemaju udjela u prirodi dušâ koje su povjerene njihovoj brizi tijekom vremena na Zemlji. Otud se svaka duša sama treba nositi sa zadatkom višeg razvoja. Ovaj zadatak nikad ne može biti obavljen od strane drugog ljudskog bića, čak ni od strane fizičkih roditelja. Isto tako, roditelji nisu odgovorni za naklonosti njihove djece premda može izgledati kako djeca moraju otrpjeti roditeljsku nasljednost. Svako je biće odgovorno samo za sebe, iako ljudsko biće, dok je još pod brigom njegovih roditelja, treba biti podučeno da radi na sebi (ili ‘da sebe unaprijedi’), budući svaka osoba sama mora ostvariti rad na njegovoj duši inače neće biti u stanju sebe osloboditi od svoje prošle krivnje grijeha (= ovo se odnosi na mnoštvo grijeha). AMEN

***

B.D. 7146, 17.6.1958

Every soul starts its earthly progress consciously….

Many of you are not aware of the fact that their souls started their final incarnation entirely volitionally and that the knowledge of their earthly course of life was not withheld from them before they were allowed to embody themselves. But this knowledge did not stop them since they also recognised the opportunity to thereby end an excessively long state of torment and therefore did not hesitate in starting their path across earth. That their past memory was then taken away from them had to happen to safeguard their freedom of will…. but that the human being on earth is experiencing this or that situation shall always be his proof that he had not rejected it earlier despite having been shown all his circumstances, his destined course of life, for he would not have been compelled to take this path had he not agreed to it himself.  

Although no-one on earth will believe this assertion, it shall nevertheless comfort those who have to bear a difficult fate on earth; they shall know that they will be accordingly successful, that it could be their last short path of suffering which they will exchange for a carefree, glorious fate on departing from this earth, and they shall always remember that their time on earth won’t last forever. Indeed, many people will fail even though they had been willing to complete this short earthly life successfully …. but no-one will lack strength either as soon as they draw this from God by establishing a connection with Him…. It is up to their free will, which is not influenced in any way, as to whether they do so or not.

The prize to be gained in earthly life is too high as to not require a certain amount of effort…. The human being, that is, his soul, cannot be granted a blissful life as a gift, he has to acquire it for himself, he has to fight for the most glorious possession, for freedom, light and strength…. he has to muster the will to be victorious himself. And he is able to do so in every walk of life, and the more difficult it is, the greater will also be his accomplished reward.

And if only you consider how much effort you are prepared to spend in earthly life in order to achieve a specific goal, which is truly not comparable to the said goal, then you know full well that it is just a matter of will as to whether you apply yourselves to this fight…. And therefore you should also muster the same determined will where far more is at stake than mere earthly success and earthly happiness…. And if you always bear in mind that you once had been willing to travel this earthly path then you will also draw strength from this certainty and always know that One is walking with you Who is at all times willing to provide you with strength, to support you, and Who will also help you overcome the most difficult situations in life…. providing you appeal to Him for help…. No human destiny is by chance, it is appropriate to his degree of maturity and good for his blissfulness. And a person will always be able to master his situation as soon as he requests strength from God…. But he will have lived his life in vain if he relies on his own strength and thereby hands himself over again into the hands of the one from whose chains he should release himself in earthly life…. Amen

***

B.D. 7265 , 25.1.1959

The soul consciously starts earthly life …. Past memory….

Prior to your embodiment as a human being your destiny of life was presented to you and you entered this final embodiment in full realisation of what will happen to you in earthly life, because the final goal you would be able to reach was simultaneously obvious to you and because it was your own free will to release yourselves from the final form through this earthly progress. Afterwards, however, this past memory was taken away from you and thus your life proceeds without you being conscious of the success you could achieve. However, there is no other option, otherwise free will would not come into its own, which has to accomplish your final perfection in the first place.  But it is certainly possible for you to overcome all difficult strokes of fate granted to you, for no person will have to bear more than he is able to cope with, albeit with the strength of God, which is always at his disposal…. However, if a person only relies on his own strength, life’s offerings can undoubtedly devastate him. Yet he always has the opportunity to request strength from God…. he has the opportunity to pray….  But this presupposes his belief in a God and Father of eternity, otherwise the person would never call upon a God for strength and help. Yet every person who still lacks faith can find it if he reflects on his life, his destiny and everything that surrounds him. A thinking person will truly not find it difficult to attain faith in a powerful and wise Creator, he just does not often want to admit that his relationship with this Creator is so close that He is even willing to help him in every adversity, no matter how small or great, if He is asked to do so. Such people lack belief in the correlation between the Creator and His living creation, thus a God of love is barely credible to them, consequently, they keep themselves distant from the One Who, however, wants to be called upon by His creatures so that they prove their bond with Him. For this reason people will time and again be afflicted by strokes of fate which are not only intended to make the affected people themselves but also their fellow human beings think about their attitude towards a God and Creator, Who also wants to be the Father of His children to Whom He gave life.  

With God’s strength every individual human being is capable of overcoming even the most severe strokes of fate.  And he also agreed to this before his embodiment as a human being, for he was not placed into this or that embodiment against his will, he voluntarily started his earthly path with the view of complete liberation from every form and also with the firm confidence that he will master life in the right way. But as a human being he often fails and the challenges often seem insurmountable to him as long as he does not avail himself of help by His God and Creator, Whom he must acknowledge without fail if his earthly progress is not to be in vain, without any success for his soul. This is why the first and most important requirement is the belief in a God Who is love, wisdom and omnipotence in Himself…. And in order to gain this faith the human being must first kindle love within himself…. Love, however, is strength in itself too, and thus every person who lives a life of love will irrevocably be able to cope with even the most difficult destiny of life because he already receives the strength from God, hence he will also have a living faith, so that he will call upon God as his ‘Father’ in every earthly or spiritual adversity and truly be guided through it, because God Himself is love and He has the power to put everything right again that has become disorderly…. because He helps the person with His strength to master even the most difficult situation in life. And He will always be prepared to be of assistance to him in every adversity…. Amen

***

B.D. 7669, 8.8.1960

The soul consciously enters its embodiment….

You start your earthly path entirely aware of what is in store for you and voluntarily give your approval…. But your past memory will be taken away from you again; otherwise you would cover your earthly progress under a certain amount of compulsion which would not be beneficial for your soul. Therefore you should not complain about this or that stroke of fate, for they are all merely the means which are intended to help your souls attain maturity and which, with the right attitude, will indeed lead you to perfection. Thus your will needs to aim in the right direction, this is the test of earthly life which you should pass and the reason for your life on earth. When you incarnate as a human being all obstacles seem easily surmountable to you, and you gladly take them upon yourselves because you realise that it is the last embodiment in a shell, that you can live in complete freedom after your earthly progress is over. And it is indeed possible for you to liberate yourselves from the physical form through this earthly life if you always appeal to God for support. Thereby the soul demonstrates that it wants to fulfil its purpose on earth, it demonstrates that it acknowledges God and desires Him or it would not call upon Him for His help. And then the soul will be able to overcome even the most severe strokes of fate, it will never have to bear them alone but receive much spiritual support, so that its earthly progress will also show periods of relief and it will always emerge from every test more mature. Yet without such trials it will be unable to progress in its development. It receives this realisation prior to its embodiment as a human being, and it does not refuse to take the path on earth. If, however, it retained its past memory then its intention and actions would hardly be free, it would constantly act under compulsion as well as out of fear of what is to come, even if it weren’t granted complete clarification and knowledge of it. Nevertheless, as human beings you should know that you voluntarily accepted your earthly fate, and this knowledge should reassure you, insofar as that you should always remember that your complete liberation from the physical shell is possible, just as your earthly progress is destined too. You should be aware of the fact that you may always receive spiritual support, that God Himself wants you to return to Him and that He yearns for you, thus He will leave no stone unturned in order to make your return easier, and that you therefore need not fear anything which is destined to come upon you…. For with His help you will be able to surmount everything, with His help you will succeed in becoming master over His adversary who still keeps you enchained…. He has no more power over you if you desire God, Who is Father to all of you…. Who fought in Jesus Christ against His and your enemy and Who defeated him too. And you need only ever pray to Him for strength, He will always stand by your side, He Himself will provide you with strength when it concerns living life on earth successfully…. when it concerns overcoming everything that is difficult, that is imposed on you by destiny, so that you will mature fully while you are still on earth, so that you achieve liberation from every shell and will be able to enter the spiritual kingdom as free beings…. Amen

***

Drugo pitanje: U razgovoru s I. (tvojom i sad mojom J) J ♥♥

dotakle smo se teme samoubojstva, pa me zanima kakva je sudbina takvih duša, srce mi  govori da je strašna, pa me zanima ima li takvoj duši spasa, i da li ja svojmo molitvom mogu utjecati na njeno spasenje.

Generalni odgovor na svako takvo pitanje je uvijek: ‘DA! SVAKOJ DUŠI IMA SPASA… I SVAKA ĆE DUŠA, PRIJE ILI POSLIJE, TJ. NAKON VIŠE ILI MANJE PATNJE U ONOSTRANOM (ovo ‘više’ može trajati vječnostima!), IPAK UĆI U SVJETLOSNE SFERE!

Generalni odgovor na drugo pitanje … DA! MI NAŠIM MOLITVAMA UVIJEK MOŽEMO I TREBAMO POMOĆI DUŠAMA U ONOSTRANOM KOJE PATE!

Nego, i u ime upravo rečenog, daj mi reci, da li imaš knjižicu br. 29 koja se zove ‘Molitva za neiskupljene duše u onostranom’? Ako nemaš, reći ću mami da ti pošalje (u međuvremenu, na Stranici, Učenja i Propovijedi-Molitva-Molitva za duše u onostranom, imaš objave koje će ti dati sliku o onome što trebaš napraviti)!

Što se samoubojstava tiče … to je pitanje odgovoreno u knjižici br. 27, pa ti ga ovdje prebacujem (javi mi isto tako, iako mislim da ti to nemaš, da li imaš knjižice 26-28, tj. trilogiju ‘O Smrti i umiranju’… pa ako nemaš, mislim da mama ima još jedan ‘paketić’ na strani pa ću reći da ti pošalje J:

2. Što ljude nagoni na samoubojstvo

i kakva je sudbina samoubojica u onostranom?

Bertha Dudde, br. 0974a & b, 21 & 22 Lipanj 1939

BESMRTNOST… VJEČNOST… SAMOUBOJSTVO

Pitanje besmrtnosti… pojam vječnosti… čovjek ne može dokučiti/shvatiti, pošto on, u jednu ruku, ne može razumjeti ništa iz(n)a(d) (ili ‘izuzevši’) zemaljskih pojmova, a u drugu ruku, njemu se ne može dati duhovno objašnjenje koje je prikladno njegovom razumijevanju. Jedino pri ulasku u svjetlosne sfere se može dati djelomično objašnjenje ali čak i onda to ostaje misterij/problem koji, kao i Vječno Božanstvo, ne može nikad biti potpuno riješen i shvaćen. Ovo je moralo biti rečeno da bi se shvatilo slijedeće:

U vremenima velike duhovne nevolje su ljudi skloni vjerovati da mogu samovoljno (= ‘kako im paše’) okončati svoje živote, i sa time, dokončati svoje postojanje, pošto vjeruju kako žive samo jedno određeno vrijeme i stoga se osjećaju ovlašteni i sposobni skratiti ga. Oni jednostavno ne razumiju koncept besmrtnosti, beskrajnog vremena i vječnosti. Ne može im biti dokazano da njihovo postojanje neće nikad završiti, i njima je podnošljivije/utješnije vjerovati da će život jednog dana završiti. Pa iako ljudi s vremena na vrijeme osjećaju nelagodu/nemir kada misle o vremenom svršetku, oni radije prihvaćaju takve misli nego misli o nastavku života nakon smrti budući znaju kako je sve na ovoj Zemlji prolazno i prema tome ne mogu i neće vjerovati u besmrtnost svoga ‘Ja(stva)’. Objasniti pojam ‘vječnog’ takvoj osobi bi jednostavno bilo nemoguće… Ideja kako nešto sa čime je tako intimno povezan neće nikad prestati postojati ga zabrinjava i budi njegov osjećaj odgovornosti pošto, razumljivo, na život treba gledati prilično drugačije čim se u obzir mora uzeti trajno postojanje. (Prekid).

(22 Lipanj – nastavak objave)

Posljedično tome, ljudi koji svjesno negiraju život nakon smrti neće oklijevati sami dokončati njihov zemaljski život pošto vjeruju kako će dokončavanjem njihovog zemaljskog života oni sve urediti, i zakazuju uzeti u obzir posljedice njihovog djelovanja ako su u krivu. Oni jedino uništavaju vanjsku čauru ali ne sam život i prema tome ga moraju nastaviti živjeti… pošto on ne može biti uništen, niti na Zemlji niti u onostranom… on je, u pravom smislu riječi, besmrtan, to jest, vječnog je trajanja. Njega nije moguće dokončati pošto je Stvoritelj stvorio biće iz Sebe i sve što je Božanskog porijekla nikako ne može nestati/biti uništeno.

I zato je Stvoritelj u Svojoj mudrosti odredio da ne postoji vremenskog ograničenja za biće da ono postigne (ili ‘da bi postiglo’) svoje savršenstvo… da ono čak i u vječnosti može sigurno napredovati i tako biti neprestano aktivno, te davati kao što i prima… bez da se ikada iscrpi ili da je ikada primilo konačno od Vječnog Božanstva (tj. da mu Vječno Božanstvo više nema što dati)… Zemaljsko ljudsko biće jedva može zamisliti/pojmiti pojam/ideju ‘vječnosti, niti mu besmrtnost može biti potpuno objašnjena budući na Zemlji nema ničeg što je vječno, a budući mu besmrtnost duše ne može biti dokazana on u nju mora vjerovati. Također, čovjek ne može niti analizirati pojam ‘vječnosti’ sa svojim intelektom. Ovaj pokušaj nikako ne može dati rezultata sve dok ljudsko biće ne može primjeniti istu poredbu na fizički medij. On jedino prihvaća nešto kao istinito kada ima uvjerljiv dokaz. I prema tome ovdje opet ostaje jedino vjera… Čovjek mora vjerovati u ono što mu ne može biti demonstirano, i tako (vjera u) besmrtnost bića kroz cijelu vječnost mora prethoditi svom drugom rasuđivanju.  AMEN

***

Bertha Dudde, br. 1951, 13 Lipanj 1941

SAMOUBOJSTVO… SUDBINA U ONOSTRANOM

Staza tijela se mora odhodati do kraja, to jest, svako biće također mora iskusiti ljudsko utjelovljenje (= mora se kao čovjek utjeloviti na ovoj Zemlji). Zemaljska staza koja tome prethodi se ne može promišljeno/namjerno skratiti ili prekinuti. Međutim, u stadiju slobodne volje čovjek je sposoban iskoristiti svoju slobodnu volju i prema tome također promišljeno/namjerno okončati svoj zemaljski ljudski život bez da bude spriječen. Ali posljedice takvog miješanja u Božansku volju su strašne. Takva osoba je i dalje nezrela, to jest, ona je bez spoznaje ili ne bi poduzela takav korak koji ju lišava velikog blagoslova… (a taj blagoslov se sastoji u slijedećem:) biti u stanju poboljšati svoj karakter dok Bog Osobno ne okonča njezin život. Pri svemu tom, ona će u onostranom postati svjesna svoje bijedne/nesretne akcije i njezina grižnja savjesti će biti neopisiva.

Ako je Božja volja okončati život, nezavisno o tome da li je osoba još mlada i nespremna za vječnost, onda Bog prepoznaje nužnost toga i kraj zemaljskog života je čin milosti, ili da bi se spriječila pogibelj za dušu ili da bi se toj duši ponudila mogućnost u onostranom koja će uzdignuti njezino stanje zrelosti u kratkom vremenskom periodu. Nasilno završavanje života (= samoubojstvo) je, međutim, duhovno veliki korak unazad, jer biće je iznenada bez snage da sebe poboljša/unaprijedi i ovisi o milosti svjetlosnih bića ili ljudi, što znači, ako joj oni ne pomognu ona će zauvijek ostati na istom nivou nesavršenstva. Duša u onostranom najprije mora ovo shvatiti što će inicirati neopisivo stanje žalosti. Ali ako je duša voljna ona će iskoristiti svaku mogućnost biti od pomoći, pa ipak će njezinu borbu riječima biti isuviše teško opisati. Na neki način, ona u onostranom mora nastaviti trpjeti zemaljske patnje koje je htjela izbjeći; iste stvari koje je htjela odbaciti su i dalje priljepljene uz nju i muče je užasno.

Pa ipak Bog nije nemilostiv čak prema duši koja je zanemarila/omalovažila Njegovu volju, pod uvjetom da duša nije u potpunosti tvrdoglava. Nakon određenog vremena, za kojeg se duši čini da traje vječno, bit će joj također dani zadaci u onostranom koji će olakšati njezinu situaciju. I onda će ponovno morati iskoristiti svoju volju. Ako se složi sa time da pomogne dušama koje pate u onostranom ona će uskoro primjetiti očigledno poboljšanje svojih okolnosti. Ali lako se može dogoditi da to bude nakon vremena kojeg je Bog odredio njezinom stvarnom zemaljskom životu, tako ispada da ona naposlijetku ne bi samovoljno skratila svoj zemaljski put i morala bi i dalje otezati u stanju patnje u onostranom, koje je na Zemlji smatrala nepodnošljivim, dok se Bog ne sažali na dušu.

Iz tog razloga je njezino miješanje u Božju volju bilo u potpunosti besmisleno; ona je sebe lišila milosti da u potpunosti sazrije na Zemlji ali na nikoji način nije okončala kušnje/mučenja zemaljskog postojanja. Posljedično tome, takve su duše žaljenja vrijedne, jer će uzeti jako dugo vrijeme dok ne budu iskupljene a svjesnost da je Božji blagoslov bio odbačen je tako bolna za dušu da se u onostranom nalazi u bijednom stanju. Takvim dušama su ljudske molitve posebno potrebne. Jedino ljudska ljubav na Zemlji može olakšati njihove muke i dodijeliti im snagu da poboljšaju svoju sudbinu tako što će koristiti svoju volju, ukoliko je duša u onostranom spremna biti od koristi i na taj način, nakon prividno beskrajno dugog vremena, će biti u stanju promijeniti svoje mračno prebivalište koje je, razumljivo, njezina sudbina dok nije spašena Božjom ljubavlju i milošću.  AMEN

***

Bertha Dudde, 19 Srpanj 1954, br. 6005

BAHATO OKONČAVANJE ŽIVOTA

Vama je određeno/dano vrijeme za posljednje Iskupljenje od vaših okova, za konačno oslobođenje od forme. Taj period varira u trajanju, ali Ja uzimam u obzir što je najbolje za vašu dušu. Ja ne skraćujem proizvoljno vaš zemaljski život. Ja znam zrelost duše svakog pojedinca, i također opasnost regresije, ili mogućnost postizavanja više zrelosti na Zemlji. Moja Ljubav i Milost će završiti ljudski život ranije, da bi se spriječio povratak duše u staro stanje, ili ako vidim mogućnost promjene u posljednji trenutak, onda ću Ja produžiti trajanje tog života, ali jedino u Mudrosti, pošto Ja znam sve što je od dobrobiti/korisno za dušu.

Sada ćete shvatiti koliko je velik prekršaj proizvoljno/samovoljno okončavanje života, koliki grijeh počinjavate kada idete ispred Moje ljubavi i milosti, i prema tome ne koristite mogućnost koja je vašoj duši ponuđena da dosegne ispunjenje. Vi se miješate u Moj plan Spasenja i dodajete nepravdu/zlo vašoj duši koja/e će vam jednog dana uzrokovati veliku žalost/grižnju savjesti i samo-prijekor, za koju/eg se ne možete iskupiti u onostranom. Vi ste sebi nešto nepovratno izgubili, čak i ako uspijete u poboljšanju stanja vaše duše kada težite nagore.

Ali postoji velika opasnost da će duša potonuti dolje i protiviti se. Proizvoljno okončavanje njezinog života je bila pobuna i otuđivanje ostaje. Te duše imaju veliku potrebu za pomoći tako da se ne bi izgubile jedno beskrajno dugo vrijeme. Ali zbilo se u skladu sa njihovom voljom.

Ja ću zasigurno pomoći svakome u velikoj nevolji, koja se može umanjiti odmah samo ako čovjek misli o Meni, i zaziva Me za pomoć. Ova nevolja je također način da bi vaše misli okrenuo prema Meni, tako da vi još uvijek možete ostvariti uspjeh u ovom zemaljskom životu. Patnja ne dolazi na ljude bez razloga, pošto su njihove duše u velikoj opasnosti i trebaju pronaći, kroz njihovu patnju, način da pobjegnu. Što Mi se više duša protivi (= buni protiv Mene), to veća postaje opasnost. Onda će se ona naposlijetku suprotstaviti Mojoj volji, i odbaciti Život koji su joj Moja ljubav i milost odredile/dale za njezino konačno iskupljenje.

Jer utjelovliti se kao ljudsko biće je milost za dušu, dar Moje ljubavi, to je korak nagore prema visinama, kojima može sezati da bi bila zauvijek slobodna i sretna. Duša stoji blizu svojeg cilja i prema tome je odgovorna za svoja djelovanja ako ne iskoristi taj dar, odbacujući ga u zasljepljenom/glupavom razmišljanju.

Ja znam svaki pokret u ljudskom srcu i Ja zasigurno pravedno/ispravno sudim, Ja računam sa slabošću Mojih stvorenja. Ali ono nije bez krivnje i njegova slobodna volja će ga teško pritiskati ako je pogrešno usmjerena ili zloupotrebljena.

Čovjek ne može okončati svoje nevolje tako što će sebe odstraniti (= izvršiti samoubojstvo), on sa time mora nastaviti dalje (= u istom tom stanju nevolje kojeg je htio izbjeći samoubojstvom će se naći i u onostranom), i neće pronaći izlaz. Njegova duša će u duhovnom kraljevstvu neizrecivo patiti dok on ne postane njezin gospodar, kao što je mogao na Zemlji. On mora pronaći utočište u Onome Koji je Gospodar nad svom nevoljom i patnjom, jer On je pobjedonosan nad grijehom i smrću. AMEN

***

Samoubojice… neprijatelji vlastitog života

6/162 [11] Gospod: ‘Jer kakve koristi ima čovjek ako stekne cijeli svijet sa ovim, svojim zemaljskim životom, ali će pri tom nauditi svojoj duši? Iz tog razloga čovjek mora iskoristiti ovaj, svoj fizički život, jedino tako da stekne vječni život za svoju dušu. Kada ljudsko biće ne iskori-sti/štava svoj fizički život pretežno/uglavnom da ostvari tu svrhu, onda jedino njega treba kriviti kada proigra/izgubi život svoje duše, ili ga bar oslabi do točke da duša u onostranom često potrebuje znatno dug vremenski period da sebe dovoljno sabere tako da bi mogla biti u stanju preći u nešto svjetliji i bolji duhovni život. Jer dokle god je duša sa imalo ljubavi vezana za svoj tjelesni život sa svim njegovim ugodnostima, ona u duhu niti ne može biti skroz preporođena; a duša koja u svom duhu još nije skroz preporođena, nikako ne može ući u istinsko kraljevstvo Božje, jer tamo ne može opstati niti jedan atom ičega materijalnoga.’

6/163 [1] Jedan od starješina je zapitao Gospoda: ‘Gospode, ja sam puno kontemplirao u svezi ovog: Zar mi ne bi trebali prezirati/mrziti naš fizički život i bježati od njega, radije nego ga ljubiti, tako da time možemo steći i sačuvati život duše? Ta stvar mi je postala skoro sasvim jasna, ali ima još jedna koja nema potpuni smisao. Među ostalima, ima također ljudskih bića koji su uistinu zakleti neprijatelji svojih vlastitih života, kada oni, iz ovog ili onog razloga, postanu umorni (ili ‘kada klonu’) i počine samoubojstvo. Zar ne bi, u ovom slučaju, ta ljudska bića iznad svega stekla život duše? Koje je Tvoje mišljenje u svezi ovog?

[2] Gospod: ‘Zar im je Bog dao njihov fizički život tako da bi ga mogli uništiti? Život tijela je ljudskom biću bio dan od strane Boga kao sredstvo kroz kojeg on može i treba postići vječni život za svoju dušu. Ali što se događa kada on unaprijed uništi ta sredstva? Pomoću čega će on onda postići i sačuvati život svoje duše? Ako tkalac unaprijed/prethodno uništi svoj razboj, kako će istkati svoja platna? Samoubojice, osim ako su umobolni (ili opsjednuti), će rijetko ili nikad više biti u posjedu kraljevstva (ili ‘moći postići kraljevstvo’) vječnog života! Jer onome koji je takav neprijatelj svoga vlastitog života nedostaje ljubavi prema životu, a život bez ljubavi uopće nije život; to je smrt.’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 6/162:11; 163:1, 2’ J.Lorber

***

Različite vrste samoubojstava i njihove posljedice u onostranom

4/152 [1] (Gospod Isus Krist:) ‘Postoje različite vrste samoubojstava. Najgora vrsta je kada netko oduzme svoj vlastiti život zbog toga što je njegov veliki ponos bio ponižen od strane druge osobe, ne ostavljajući mu priliku da se osveti. Ovakvu vrstu samoubojstava duša ne može nikad u potpunosti nadoknaditi/ispraviti. Potrebno je milijun godina dok takva duša nije sposobna obući svoje usahle/osušene, ljubavi lišene kosti bar sa kožom, a kamoli (ili ‘a da ne spominjemo koliko vremena je potrebno takvoj duši’) da utjelovi svoje cijelo biće; jer utjelovljenje je u stvari proizvod ljubavi koja, ponovno/zauzvrat, nadahnjuje/pobuđuje ljubav.

[4] Duša koja je već ovdje bila čista ljubav, u onostranom izgleda (= pojavljuje se) odmah jako usavršena njezine forme što se tiče. Pohlepna i sebična duša, međutim, izgleda jako mršavo/suho u onostranom. Ali postoji još nešto preostalog mesa i krvi pošto takva duša bar ima ljubav prema sebi, dok je samoubojica također potpuno ogoljen od te ljubavi, i njegova duša mora iz nužnosti izgledati kao skelet u onostranom. Jedino pitanje je da li kao ljudski ili neki životinjski skelet.

[5] Već smo spomenuli da postoji nekoliko vrsta samoubojstava, i Ja sam detaljno obrađivao najgore slučajeve. Dakle, samoubojica najgore vrste se u onostranom ne pojavljuje u obliku ljudskog skeleta, već kao skelet zmaja, zmije ili neke druge divlje, okrutne životinje. Zašto? To vi (sami) bez ikakve sumnje možete lako riješiti/odgonetnuti. Takva duša neće nikad biti u stanju potpuno ostvariti životno savršenstvo.

[6] Pored tih, postoje također oni koji su počinili samoubojstvo iz ljubomore zbog djevojke koja je, bez njezine vlastite greške, pretpostavila drugoga ljubomornom čovjeku koji ju je, kad god bi se sreli, mučio na sve moguće načine, optužujući je za nevjeru koju ona nikad nije ni pomislila počiniti. Takav u onostrano pristigne kao skelet vuka, psa ili kokota, pošto je unutrašnja priroda tih životinja vodila intelekt i volju takve ljubomorne budale, budući da je pred-egzistencijski izražaj duše i kao takav određuje njezine glavne karakterne osobine. Za takve samoubojice je također jako teško ostvariti makar određeni stupanj životnog savršenstva.

[7] Onda ima još drugih samoubojica koji su potajno počinili veliki zločin za kojeg znaju da nosi sramnu i bolnu smrtnu kaznu. Oni također znaju da njihov zločin mora biti otkriven. Što se obično onda događa? Takav tajni, prikriveni kriminalac, vođen svojim velikim strahom i mučen svojom pravednom/ispravnom savješću, zapada u potpunu i sumornu utučenost/očaj, i onda počinjava samoubojstvo. Takva duša se u onostranom pojavljuje kao skelet u njegovoj izvornoj, pojedinačnoj formi svojih životinjskih prethodnika takvih poput, na primjer, daždevnjaka, guštera i škorpiona, koji su svi skupljeni zajedno na hrpu i okruženi sa zažarenim zidom, obično u obliku zažarene ogromne zmije. Zažareni zid je također dio pred-egzistencije jedne te iste duše i elemenata intelgencije iste.

[8] Ukratko, jednom kada je duša, zbog lošeg/krivog odgoja, postala lišena sve ljubavi, uključujući i samo-ljubav, cijela duša je onda probijena/ispunjena/prožeta sa paklom kao najgorim neprijateljem života. Duša je onda unutar sebe postala neprijatelj svog vlastitog života i bića i uvijek pokušava uništiti iste na jedan ili drugi bezbolan način. Gdjegod takva potpuna mržnja prema životu postoji, sve se u životu naposlijetku mora raspasti. Za takvu dušu neće biti moguće pojaviti se u onostranom u drugoj formi nego u njezinim razloženim pojedinačnim prvobitnim/temeljnim životnim formama, i čak onda jedino u njihovim skeletima bez mesa koji nose u sebi svoj nužan sud.

[9] Kod obadvoje, čovjeka i životinje, kost je onaj dio koji je pod najvećim sudom i koji je najviše lišen ljubavi. Pošto u kostima, baš kao i u kamenu, nikakva ljubav nikad ne može postojati, ovi ostaju na kraju, iako jedino kao supstancijalne duhovne čestice, kao takvi korespondentni dijelovi u kojima nikad ne može biti ikakve ljubavi. Ali i dalje je lakše ljudskim kostima obući sebe sa životom nego životinjskim kostima, a da ne spominjemo skelete insekata i hrskavice i kosti vodozemnih životinja.

[10] Sada možete zamisliti što će se dogoditi kada se takav samoubojica pojavi, kako je opisano, u onostranom i koliko težak i dug proces će to biti prije nego takva duša može uopće započeti poprimati oblik ljudskog skeleta i oblačiti ga sa kožom i čak sa nekim mesom.

[11] Ali vi se sada iznutra pitate da li će takva duša trpjeti ikakvu bol? I Ja vam govorim: Ponekad će to biti najoštrija/najgora, goruća bol, a ponekad neće osjećati nikakvu bol. Kada je duša, tako reći,  uznemirena sa prilazećim duhovima koji ju, ako je to moguće, namjeravaju vratiti u život, ona osjeća užasnu, goruću bol u svim svojim dijelovima; ali čim se ponovno odmara, ona nema niti osjećaj niti svjesnost i, prema tome, ne osjeća nikakvu bol.

[12] Postoji još mnogo više vrsta samoubojstava koja nisu tako štetna/loša za dušu kao dva upravo opisana. Međutim, ni jedno samoubojstvo nema dobre posljedice za dušu.’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 4/152:1, 4-12’ J.Lorber

***

Samoubojstvo… Posljedica krivog odgoja… primjer Jude Iskariota

4/125 [1] ‘(Gospod Isus Krist:) U učeniku/sljedbeniku (Judi Iskariotu) imate jedan divan primjer (krivog odgoja). On je bio sin jedinac jako bogatog oca i podjetinjele majke. Oba roditelja su užasno razmazila svoje dijete i dopustili mu činiti, te su mu dali, što god je dječak zaželio. Kao posljedica toga, kada je momak dovoljno odrastao i postao snažan, on je svoje roditelje otjerao iz kuće i prepustio se uživanju sa kurvama koliko god je to njegova priroda dozvoljavala.

[2] Nije prošlo previše vremena prije nego je momak protratio imovinu svojih roditelja. Oba roditelja su bila prisiljena prositi da bi ubrzo nakon toga umrli od tuge i jada.

[3] Kada se momak na taj način i sam istrošio, on se donekle pokajao te zapita sebe: ‘Dobro, zašto sam ispao ovakav a ne drugačiji? Ja nisam sebe porodio, a još manje začeo; niti sam mogao sam sebe odgojiti, – a ipak svi mi govore u lice da sam pokvareni zlikovac i propalica koji je na račun svojih podlih i zlih trikova nasamario svoje roditelje otjeravši ih sa njihova teško stečenog imanja i na kraju čak bio odgovoran za njihovu preranu smrt.

[4] ‘Kako zbog toga ja mogu biti optužen? Priznajem da sam se možda ponio jako loše, no zar je moja greška što mi roditelji nisu dali bolji odgoj? Što da radim sada? Jadan/siromah, bez novaca, bez kuće, bez posla, bez kruha! Najlakši i najbrži izlaz iz ove situacije bi bilo krasti i pljačkati. Međutim, bilo bi sve samo ne ugodno biti uhvaćen poput nespretnog lopova i zatim oštro kažnjen. Pljačkanja što se tiče budućnost je još gora. – No sada znam što trebam učiniti. Trebam naučiti neku vještinu, čak ako to bude moralo biti drevno, glupavo lončarstvo pomoću kojeg se moj otac obogatio.’

[5] Kako rečeno tako učinjeno! Postao je šegrt kod jednog lončara dobre naravi u Kafernaumu i u kratkom vremenu je marljivo naučio vještinu potonjeg. Stari lončar je imao kćer koja je uskoro postala žena (ovog) studenta (lončarske) vještine.

[6] No, za razliku od bezbrižnog života kakvog je Juda običavao voditi ranije, on je sada, kao majstor lončarstva, postao tvrdica i zajedljivac. Njegova žena bi jako često iskusila tvrdoću njegovog srca. Proizvodio je dobru robu i posjećivao je sve sajmove dok su njegovi ljudi kod kuće gladovali i prekomjerno radili. Kadgod bi sa sajma donio jako puno novaca, on bi dao manju količinu najvrednijim radnicima. Međutim, kada bi kući donio samo malo, život je bio jako težak u njegovom jadnom domaćinstvu.

[7] Radi toga da bi, uz lončarstvo, imao dodatni prihod, iznajmio je ribarski posao i prije nekoliko godina se upleo u prirodnu magiju, pošto je u Jeruzalemu nekoliko puta vidio kako su Egipatski i Perzijski čarobnjaci sa svojom magijom zaradili jako puno novaca. Ali iako je na to potrošio jako puno novaca, on nije postigao ništa. Također je studirao magiju sa nekim stranim Esenima koji su se pretvarali kako su sposobni, ako bi bilo potrebno, stvoriti cijeli svijet sa svime što on obuhvaća i nosi.

[8] Ubrzo je otkrio kako se nalazio na krivom kraju štapa pa je okrenuo svoja leđa svojim krasnim učiteljima. Ove godine je čuo o svim stvarima koje Sam činio, i kako je sve to prevazišlo sve što se do sada na ovoj Zemlji nazivalo ‘činiti čuda’.

[9] I to je bio istinski razlog zašto je on postao Moj učenik/sljedbenik, ostavljajući sve iza sebe da bi od Mene mogao naučiti kako činiti čuda i zaraditi puno zlata i srebra na taj način.

[10] On nije previše zainteresiran za Moje učenje. Kada sluša što govorim, on u stvari jedino želi čuti od Mene kako objašnjavam na koji način i kojim sredstvima Sam Ja izvršio ovo ili ono čudo. Eh, on nikad ne uspjeva pokupiti ništa korisno za njega i stoga je uvijek nabusit/ljut.

[11] U stvari, on na ovom svijetu od Mene neće imati nikakve koristi. Jedan čin izdajstva, popraćen sa najmračnijim očajanjem, će ga natjerati na samoubojstvo, i njegov otužan kraj će biti konopac i vrbovo drvo. Jer on je onaj koji pokušava iskušavati Boga, a to je – i mora biti – veliko svetogrđe. Ali onaj koji se usudi/drzne počiniti svetogrđe protiv Boga ga iz nužnosti mora također počiniti i protiv sebe. Najprije protiv Boga, onda protiv sebe.

[12] Pa ipak Ja vam govorim kako će u onostranom oni koji počine samoubojstvo teško ikad ugledati lice Božje. Ja bi vam mogao, matematičkom preciznošću, ukazati razlog zašto je to tako. Ali zaista, nije vrijedno truda. Dovoljno je ako vjerujete ono što Sam vam naznačio kao posljedicu samoubojstva. Njegov uzrok je bez izuzetka određena vrsta imbecilnosti koja proizlazi iz očajanja, a ova je posljedica nekog svetogrđa protiv Boga ili Njegovih zapovijedi.

4/126 [1] Čovjek smatra kako su Božji zakoni izuzetno dobri i pravedni. Pa ipak ima također ljudi koji ne žele živjeti u skladu sa tim zakonima, već čisto za svijet. Sa takvim ljudima, naravno, nije uputno poslovati pošto tu može biti riječ jedino o lošem posl(ovanj)u. Onaj koji uđe u posao sa njima će neizbježno biti izigran i prevaren. Osoba koja se uplete sa takvim svjetovnim ljudima da bi od njih nešto zaradila bez ikakve sumnje mora biti jako bedasta, inače bi prije sklapanja posla (ili ‘ulaska u posao’) sa njima dobro preispitala svoje saveznike. 

[2] Takav radije glupav čovjek je i dalje boljeg srca, iako uvijek malo pohlepan ali, zbog svoje glupavosti/bedastoće, naivan/lakovjeran i malog povjerenja u Boga. On sebi jako često govori: ‘Čekaj dok se stvarno ne obogatim. Onda ću postati najbolja osoba na svijetu i priskrbit ću sva sredstva koja će mi omogućiti doći do bolje spoznaje mističnog Božanstva. Onda ću siromašnom/jadnom svijetu darovati sve zamislive blagoslove, a moje ime će se i dalje slaviti/spominjati tisućama godina poslije. Samo da se okoristim bogatim svjetovnim ljudima, i sve drugo će ubrzo doći na svoje mjesto.’

[3] Takav bedast čovjek je zaokupljen slijepim nadama, planovima i eksperimentima i sa svojim planovima pristupa moćnima i bogatima koji sa svojim oštrim svjetovnim intelektom uskoro spaze neku korist za sebe. Budalasti špekulator je s njihove strane okružen i sramno izigran i prevaren.

[4] On se zatim, unatoč svom njegovom spletkarenju i nadama, nađe potpuno ogoljen i bez sredstava i ne zna gdje se okrenuti. Nikad nije imao vjeru u Boga ili ikakvo čvrsto povjerenje u Božju silu, blagost i pomoć. Pošto ga je prevara potpuno uništila, on više ne komunicira sa svijetom. Kako je previše glupav, njegov um ne može pronaći izlaza, usprkos svom njegovom traženju i trudu.

[5] Što je posljedica ovoga? Očajanje – zajedno sa najvećim gnušanjem/gađenjem/ogorčenošću prema životu pošto nema izgleda za ikakvim poboljšanjem (ili ‘jer na vidiku nema nikakvog poboljšanja’). Tako se zgodi da u ovoj grozničavoj uznemirenosti/nespokoju takav glupav čovjek oduzme sebi život. Iz činjenice da takav čovjek, jedno jako dugo vrijeme, pokušava uništiti sebe pošto je pun mržnje prema životu, bez koje ne bi počinio samoubojstvo, vi možete jasno vidjeti da on pri tom nerijetko čini jako veliku štetu svojoj duši. Glup(av)ost o kojoj je riječ nije prirođena kvaliteta, već jedino posljedica lošeg i krivog odgoja.

[6] Tko god uistinu voli svoju djecu se prije svega mora pobrinuti (= se mora zaokupiti time) da njihove duše usmjerava/vodi na takav način da ona neće biti progutana od strane materije/svijeta. Ako su duše podučene na pravi način, uskoro će biti sposobne apsorbirati duh i neće postati glupave, i tamo samoubojstvo nikad ne dolazi u pitanje.’

Gospod Isus Krist (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac ‘Veliko Ivanovo Evandjelje – 4/125, 126:1-6’ J.Lorber

***

Nemam nikog bliskog koji je počinio samoubojstvo no dok smo pričali o tome sjetila sam se jedne tete iz Korčule i jedne F. rodice. I to me jako dojmilo i od tada ne prestajem mislit o njima.

Mnoge neiskupljene duše, koje kao takve pate u tami … poznavali ih mi ili ne … dolaze, tj. okupljaju se u blizini srca koje suosjeća sa njihovom patnjom … jer oko takvog srca se širi svjetlo koje im ne samo otklanja tamu već i daje snagu (= jer to svjetlo je zračenje ljubavi … a ljubav je snaga!  = Matej 5:14, 15)!

***

Idem ti sada, imam dva ispita ovaj vikend, radila sam dodatno s klincima nauštrb učenja J

He, he, he … čuj ‘nauštrb’ … pa tako ćeš najbolje ‘naučiti’!

, jer su me roditelji tražili i bili zbunjeni, pa sam imala potrebu da ih umirim. Uvijek imam veliku tremu pred ispit i ne izlazim ako nisam sve naučila. J

Sad se malo bojim  hoću li stići učenje, pa kažem sve u Božje ruke on zna najbolje. J   Amen kažem na to!

Iako, sinoć u molitvi, dok sam mislio na ove tvoje riječi, rekoh moram vam reći sljedeće … naime, ‘sve u Božje ruke ne znači NE ČINITI NIŠTA, već VRŠITI NJEGOVU VOLJU koju smo prije toga spoznali, a onda nakon toga rezultate prepustiti u Njegove ruke!

Isto tako, ‘sve u Božje ruke’ znači prihvatiti ponizno i sa zahvalnošću sve što nam pošalje kao za nas najbolje u svakom trenutku … pošto mi sami nikad ne možemo znati, tj. proračunati sve posljedice naših druženja sa ljudima, tj. situacija u kojima se nalazimo!

Madame Guyon bi to krasno rekla: ‘We must DO (od nas) and SUFFER (prema nama) the WILL OF GOD!’

Drugim riječima, ‘prepustiti sve u Božje ruke’ ne znači biti pasivan … tj. ne željeti i ne nastojati ništa … ili pak nemati svoje mišljenje o nečemu!

***

Najtopliji pozdrav šaljem ti iz začuđujuće toplog Zg-a za ovaj dio godine  JJJ   T.

Šaljem vam svu svoju ljubav  u Kristu Isusu

                                    Pa se čujemo

Lorens J

(20 Studeni, 2009)