Krv(avice)… (Mala najava za učenje ‘Trbuh kao ‘bog”)
‘Neka međutim na vašu svijest ne vrši utjecaj… jelo ni piće. Budite umjereni u jelu i piću, to je dobro za duh, dušu i tijelo i to je ugodno Gospodu. Ako neko uči govoreći: Ovu ili onu hranu čovjek ne smije jesti, jer je nečista po Mojsiju, onda uzvraćam: Krist je ispunio Mojsija i proroke i oslobodio ih i Gospod nama nije zabranio niti jedno jelo budući da je i On sam jeo i pio sa grešnicima i carinicima, i uzviknuo je, jelo ne čini čovjeka nečistim, nego što dolazi iz srca, to ga kalja: pokvaren govor, zla požuda, škrtost, zavist, ubojstvo, bijes, proždrljivost (!!!), kurvanje, preljub i tome slično. A pošto imamo to Evanđelje od Njega, jedinog Gospodara svekolike slave, koliko glupi bismo bili, da sami sebe ponovo ujarmimo starim i grubim jarmom? A što će nam sjen(k)a koja je od Mojsija na ovamo imala proročanski predznak onog što se pred našim očima ispunilo, nama koji smo se sa Kristom i u Njemu sjedinili u jedno tijelo.’
Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Izgubljena Pavlova poslanica Zajednici u Laodiceji – 2:1-8’
Ekipica moja draga, dragi braćo i sestre u Kristu Isusu, pozdravljam vas i blagoslivljam iz Mišinke! J
Sinoć (3 Prosinac) smo se Ljubica, Marija, Jelena i ja podružili ovdje kod Jelene i Darka, u jednoj doista predivnoj ljubav-noj atmosferi… gdje smo se među ostalim dotakli i pitanja krv-avica koje sam nedavno, uz gravče-na-tavče, sa velikim guštom pojeo na Sljemenu, čega sam vam onda već bio poslao slikicu J!
Primjedba, u stvari pitanje, je bilo utemeljeno na zabrani koju je narodu Izraela preko Mojsija dao Jehova (na pitanje ‘Da li sam znao za te Mojsijeve odredbe?’, odgovor je, ‘Naravno da JESAM!’J; na pitanje, ‘Da li sam namjerno slikao-poslao tu slikicu da bi, napomol učenja ‘Trbuh kao ‘bog”, isprovocirao ovo DUHOVNO PITANJE?’, odgovor je, ‘Jesam!’J), a glasi:
‘Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: NIPOŠTO NE SMIJETE JESTI… KRVI.” Levitski Zakonik 3:17
*
Iskoristit ćemo dakle ovu ‘spornu situaciju’ da bi preko nje odgovorili ne samo na pitanje glede (ne-)poželjne papice o kojoj tamo čitamo, nego općenito i u svezi ostalih Mojsijevih za Židove danih odredbi i zakona, …
[U nekim Crkvama postoji ideja, tj. zabluda, kako je Pavle kad je npr. u Rimljanima 3:38 rekao ‘… čovjek je opravdan vjerom bez djela zakona’, mislio na 10 Zapovijedi, tj. na Zakon Ljubavi, zbog čega je onda Ljubav bila odvojena od Vjere kao ne-bitna za Spasenje. No, reći će Emanuel Swedenborg sa pravom, a to nas ovdje posebno zanima jer je odredba u svezi krv-vavica vezana za te Mojsijeve zakone, Pavle pri tome nije mislio na Zakon Ljubavi ili Dekalog, već na djela Mojsijevog zakona koja su u to vrijeme bila naumljena za Židove. E. Swedenborg nastavlja:
‘Da je Pavle mislio na djela Mojsijevog zakona koja su bila naumljena za Židove je još više očigledno iz činjenice da su se sve pisane odredbe naumljene za Židove u Mojsijevoj Knjizi nazivale zakonom. Ovo je jasno iz sljedećih odlomaka:
‘To je zakon za žrtvu prinosnicu.’ Levitski Zakonik 6:14-23.
‘To je zakon za žrtvu paljenicu, prinosnicu, okajnicu, naknadnicu, žrtvu posvetnicu, i žrtvu pričesnicu.’ Levitski Zakonik 7:37.
‘To je zakon koji se odnosi na zvijeri i ptice.’ Levitski Zakonik 11:46, 47.
‘To je zakon koji se odnosi na ženu kad rodi bilo muško bilo žensko čedo.’ Levitski Zakonik 12:7.
‘To je zakon za gubu.’ Levitski Zakonik 13:59; 14:2, 32, 54, 57.
‘To je zakon za čovjeka koji ima izljev.’ Levitski Zakonik 15:32.
‘To je zakon za ljubomoru.’ Brojevi 5:29, 30.
‘To je Nazirejski zakon.’ Brojevi 6:13, 21.
‘To je zakon za čišćenje.’ Brojevi 19:14.
‘To je zakon za crvenu junicu.’ Brojevi 19:2.
‘To je zakon za kralja.’ Ponovljeni Zakon 17:15-19.’ (Istinska Kršćanska Religija – 288)]
… te također ukazati koja je njihova važnost za, ili uloga u Istinskoj Kristovoj Duhovnoj Crkvi (jer Kristova je Crkva duhovna, a ne ceremonijalna i reprezentativna = Ivan 4:20-24).
U tom ‘pravcu’ sam preveo jedno poglavlje iz Swedenborgovih Nebeskih Tajni gdje nam on tumačeći stih iz Postanka 9:4 sa neba donosi duhovno značenje ‘krvi’ i ‘zabrane jedenja iste’, pa pogledajmo:
‘Samo ne smijete jesti mesa u kojem je još duša, to jest njegova krv.’ Postanak 9:4
Da ‘krv’ predstavlja dobročinstvo (charity), je očigledno iz mnogih stvari. Stoga ona predstavlja novi voljni dio koji preporođeni duhovni čovjek prima od Gospoda, i koji je identičan sa dobročinstvom, jer nova je volja formirana od dobročinstva. Dobročinstvo ili ljubav je sama suština ili život volje, jer nitko ne može reći kako išta želi, osim ako to ne odabere (ili ‘u tome ima užitak’) ili ljubi. Reći kako netko razmišlja o nekoj stvari nije htjeti tu stvar, ukoliko htjenje nije u misli/razmišljanju. Ova nova volja koja je od dobročinstva je ovdje ‘krv’ i ova volja nije čovjekova nego je od Gospoda u čovjeku. I budući je Gospodnja, ona se nikada ne smije miješati sa stvarima čovjekove volje, i koje su tako prljave/smrdljive, kao što je bilo ukazano. Iz ovog razloga je bilo zapovjeđeno u reprezentativnoj (Židovskoj) crkvi da oni ne smiju jesti meso sa njegovom dušom, što će reći, ne jesti krv, to jest, da oni to dvoje ne smiju miješati.
[2] ‘Krv’ budući je predstavljala dobročinstvo, predstavlja što je sveto; a ‘tijelo’ budući je ono predstavljalo čovjekovu volju, je predstavljalo što je profano/oskvrnuto. I budući su ove stvari razdvojene, kako su protivne jedna drugoj, njima je bilo zabranjeno jesti krv; jer jedenjem mesa sa krvlju je tada na nebu bilo reprezentirano oskvrnuće, ili miješanje onog što je sveto sa onim što je profano; i ova reprezentacija na nebu nije onda mogla nego pogoditi anđele sa užasom; jer u to vrijeme sve stvari koje su postojale sa čovjekom crkve su bile okrenute, među anđelima, u korespondentne duhovne stvarnosti, u skladu sa značenjem stvari u unutarnjem značenju. Kako je priroda svih stvari određena onom od čovjeka kojem su one pripisane, tako je također i sa značenjem ‘krvi’. Relativno preporođenom duhovnom čovjeku (= kada je u Riječi predmet rasprave duhovni čovjek, ili 6 dan), ‘krv’ predstavlja dobročinstvo, ili ljubav spram bližnjega; relativno preporođenom božanstvenom čovjeku (= kada je u Riječi predmet rasprave božanstveni čovjek, ili 7 dan) ona predstavlja ljubav spram Gospoda; ali relativno Gospodu (= kada je u Riječi Isus Krist predmet rasprave, tj. kada se razmatra najdublje značenje Božje Riječi) ona predstavlja svu Njegovu Ljudsku suštinu, posljedično tome samu Ljubav, to jest, Njegovo milosrđe spram ljudske rase. Otud ‘krv’ općenito, budući predstavlja Ljubav i što je od ljubavi, predstavlja božanstvene stvari, koje su od Gospoda jedino; i time relativno čovjeku božanstvene stvari koje on prima od Gospoda. Božanstvene stvari koje preporođeni duhovni čovjek prima od Gospoda, jesu božanstveno duhovno-o kojem, Božanskim milosrđem Gospoda, na drugom mjestu.
[3] Da ‘krv’ predstavlja što je božanstveno, a u najuzvišenijem smislu predstavlja Ljudsku suštinu Gospoda, time samu Ljubav, ili Njegovo milosrđe spram ljudske rase, je očigledno naračun svetosti koja se u Židovskoj reprezentativnoj Crkvi morala pripisivati krvi. Iz tog razloga je krv bila zvana krv saveza, i bila je poškropljena na ljude, i također na Arona i njegove sinove, zajedno sa uljem pomazanja; i krv svake paljenice i žrtve je bila poškropljena na i oko oltara (vidi Izlazak 12:7, 13, 22-23; 24:6, 8; Levitski Zakonik 1:5, 11, 15; 4:6-7, 17-18, 25, 30, 34; 5:9, 16:14-15, 18-19; Brojevi 18:17; Ponovljeni Zakonik 12:27).
[4] A budući je krv bila smatrana tako svetom a čovjekova volja tako profanom, jedenje krvi je bilo oštro zabranjeno, naračun ove reprezentacije oskvrnuća onog što je sveto. Kao u Mojsiju:
‘Neka ovo bude zakon za sva vremena svim vašim naraštajima u kojem god mjestu budete boravili: nipošto ne smijete jesti ni loja/salo# ni krvi.” Levitski Zakonik 3:17.
‘Loj’ ovdje naznačava božanstveni život (= ljubav spram Isusa Krista), a ‘krv’ božanstveni duhovni život (= vjera ili mudrost koja otud proizlazi). Božanstveno duhovno je duhovno koje je od božanstvenog; kako je u Najdrevnijoj Crkvi ljubav spram Gospoda bila njihovo božanstveno, budući je bila usađena u njihovu volju; njihovo je božanstveno duhovno bila vjera otud, o kojoj vidi iznad (br. 30-38, 337, 393, 398). Kod duhovnog čovjeka, međutim, božanstveno ne postoji, nego božanstveno duhovno, budući je dobročinstvo bilo usađeno u njegov intelektualni dio. Opet u Mojsiju:
“Nadalje, protiv svakoga pojedinca od Izraelova doma, a tako i protiv svakoga pridošlice među vama koji bi blagovao bilo kakvu krv, Ja ću se okrenuti protiv svakoga tko blaguje krv i odstranit ću ga iz njegova naroda, jer je duša tijela u krvi; i dao Sam ju vama da na žrtveniku njome obavljate obred pomirenja za svoje duše. Jer sama krv je ono što ispašta za dušu. Jer duša svakoga tijela jest njegova krv. Tko god je bude jeo, biti će odstranjen.’ Levitski Zakonik 17:10, 11, 14
Ovdje je jasno ukazano kako je duša tijela u krvi, i da je duša (svakog) tijela krv, ili božanstveno, to jest, sveto, koje je Gospodnje.
[5] Opet:
‘Samo, pazi da ne jedeš krvi! Ta krv je duša. Ne smiješ jesti dušu s mesom.’ Ponovljeni Zakon 12:23-25.
Iz ovog odlomka također je očigledno da se krv naziva dušom, to jest, božanstvenim životom, ili božanstvenim, koje je bilo reprezentirano paljenicama i žrtvama te crkve. I na isti način, ono što je božanstveno, koje je Gospodnje Vlastito – koje je jedino božanstveno i sveto – što se nije trebalo miješati sa onime što je čovjekovo vlastito – koje je profano – je također bilo reprezentirano zapovjeđu da oni ne smiju žrtvovati ili prinositi krv žrtava na ono što je bilo ukvašeno (Izlazak 23:18; 34:25). Što je bilo ukvašeno je predstavljalo ono što je iskvareno i onečišćeno (vidi moje učenje ‘Kraljevstvo nebesko je… kao kvasac’). Da se krv naziva dušom i predstavlja sveto od dobročinstva, i da je sveto ljubavi bilo reprezentirano u Židovskoj Crkvi sa krvlju, je budući se život tijela sastoji u krvi. I kako se život tijela sastoji u krvi, ovo je njegova konačna duša, tako da se za krv može reći kako je tjelesna duša, ili to u čemu je tjelesni život čovjeka; i utoliko što su u reprezentativnim crkvama unutarnje stvari bile reprezentirane pomoću izvanjskih, duša ili božanstveni život je bio reprezentiran krvlju.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1001’ (prijevodi Pisma su prepravljeni, i umjesto ‘život’ kako to nalazimo u Hr. Bibliji, stavio sam ‘duša’, kako to uglavnom prevode prevoditelji, no najviše poradi preciznosti kakvu nalazimo kod Swedenborgovih prijevoda)
*
Nadalje, čini se nemogućim razumjeti dublje razloge ičega što je Jehova preko Mojsija dao za odredbu Židovima, i važnost ili ulogu istoga za Istinsku Kršćansku DUHOVNU Crkvu, ako se prije toga ne obradi i posljedično razumije karakter Božje Crkve na Zemlji u to vrijeme, tj. kakva je bila među narodom Izraela.
U to ime pak, prevodim sljedeće upute sa nebesa kako ih je primio Emanuel Swedenborg:
[2] Jakov i njegovi potomci su po prirodi bili takvi da sa njima božanstvena i duhovna ljubav nije mogla biti sjedinjena sa prirodnim dobrom, to jest, unutarnji ili duhovni čovjek nije mogao biti sjedinjen sa vanjskim ili prirodnim čovjekom. Ovo je očigledno iz detalja izrečenih u Riječi u svezi tog naroda (= Židova). Jer oni niti su znali niti su željeli znati što je bio unutarnji ili duhovni čovjek, i prema tome im ta stvar nije bila otkrivena. U stvari njihovo je vjerovanje bilo kako kod čovjeka nije postojalo ništa osim vanjskog ili prirodnog (= njegova tijela). Niti su u svom njihovom obožavanju oni imali išta drugo na umu, tako da je obožavanje Boga sa njima bilo potpuno idolopokloničko; jer jednom kada je unutarnje obožavanje razdvojeno od vanjskog, ono nije ništa nego idolopokloničko. Crkva koja je bila uspostavljena među njima u stvari nije bila Crkva nego jedino ono što reprezentira Crkvu, iz kojeg razloga se ta Crkva naziva reprezentativnom Crkvom. Jer bilo je moguće za reprezentativno od Crkve da postoji među takvim ljudima, vidi 1361, 3670, 4208.
[3] Zaista u reprezentacijama se nikakva pažnja ne obraća na osobu koja reprezentira, jedino na stvar koja je njome reprezentirana. Posljedično tome nisu samo osobe reprezentirale Božanske, božanstvene, ili duhovne stvari, nego također i neživi predmeti, takvi poput Aronove odjeće, kovčega, oltara, volova i ovaca koji su bili korišteni kao žrtve, svijećnjak sa njegovim svijećama, prinosni kruh na zlatnom stolu, ulje sa kojim su bili pomazani, tamjan, i drugi predmeti poput ovih. To je bio razlog zašto su njihovi kraljevi, oni loši ne manje nego dobri, reprezentirali kraljevanje Gospoda Isusa Krista, i zašto su njihovi visoki svećenici, oni loši ne manje nego dobri, reprezentirali stvari koje su pripadale Božanskoj svećeničkoj službi Gospoda, kada su vršili njihovu vlastitu funkciju u izvanjskom obliku u skladu sa propisanim pravilima i zapovijedima. Kako bi prema tome među njima reprezentativna crkva mogla doći u postojanje njima su kroz jasno vidljivo otkrovenje bila osigurana takva propisana pravila i takvi zakoni koji bi bili potpuno reprezentativni. Prema tome sve dok su ih oni vršili i striktno ih se pridržavali, ti su ljudi bili sposobni igrati reprezentativnu ulogu. Ali kada su odstupili od njih u propisana pravila i zakone drugih naroda, i posebice u obožavanje drugog boga, oni su sebe lišili njihove sposobnosti da igraju tu reprezentativnu ulogu. Iz ovog razloga su oni bili prisiljeni izvanjskim mjerama – koje su bile zarobljeništva, nesreće, prijetnje, i čuda – na poslušnost zakonima i propisanim pravilima koja su bila istinski reprezentativna, ne pomoću unutarnjih sredstava, poput onih ljudi čije je izvanjsko obožavanje imalo unutarnje u sebi. Ovo su razmatranja koja su u unutarnjem povijesnom značenju naznačena riječima ‘Jakovljev je kuk bio iščašen’ (Postanak 25:32), što je značenje koje se odnosi spram Jakova i njegovih potomaka (= Židova).’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4281’
Dakle, kako je karakter Židovskog naroda bio takav da se među njima nije mogla uspostaviti istinska duhovna ili božanstvena Crkva, a kako na Zemlji uvijek mora biti Božja Crkva koja posjeduje Riječ, tj. Božansku Istinu, da bi se održavala veza između neba i zemlje, tj. između ljudi i Gospoda,
‘Ne može biti nikakvog sjedinjenja sa nebom ukoliko negdje na Zemlji ne postoji Crkva koja ima Riječ i gdje je putem nje Gospod poznat, budući je Gospod Bog neba i Zemlje, i mimo Gospoda nema spasenja. Dovoljno je da Crkva koja posjeduje Riječ postoji negdje na Zemlji, čak ako se sastoji od relativno nekolicine ljudi. Posredstvom nje Gospod je i dalje prisutan kroz cijeli svijet, i putem nje je nebo sjedinjeno sa ljudskom rasom. Jer sjedinjenje se odvija posredstvom Riječi, dok bez Riječi negdje na svijetu, ne bi bilo nikakvog sjedinjenja sa nikime.’ E.Swedenborg ‘De Verbo – 17:1’
… onda je među tim narodom, a prije dolaska Gospoda, bila ustanovljena ‘reprezentira-Istinsku-Božju-Crkvu’ crkva, čiji su svi izvanjski obredi, na koje se odnose Mojsijeve odredbe, kao i sve ostale ne-žive stvari koje su pri tom bile korištene u njihovom obožavanju Jehove, pa tako i sami ljudi, recimo svećenik Aron, u sebi reprezentirale/i duhovne stvarnosti, bilo da je riječ o samom Gospodu, bilo o kvalitetama koje u sebi sadrži Istinska Božja Crkva, tj. Božja Crkva kakva je na nebesima (= znači stvari vezane uz samo obožavanje ili ljubav spram i vjeru u Njega).
‘I Moja će ih slava posvećivati’ (Izlazak 29:43) naznačava primanje Božanske Istine od Gospoda. Ovo je jasno iz značenja ‘posvećivanja’ kao primanja onog što je Božansko od Gospoda, što se obrađuje ispod; i iz značenja ‘slave’ kao Božanske Istine, što je obrađivano u 4809, 5922, 8267, 9429. ‘Biti posvećen’ naznačava primanje onog što je Božansko od Gospoda budući je Gospod jedini svet, i prema tome sve sveto dolazi od Njega, i također budući Božanska Istina koja isijava iz Njega je ono što je ‘svetim’ naznačeno u Riječi, 9818. Ali u ovom trenutku, gdje su djeca Izraela, paljenice i žrtve, Šator Sastanka, i oltar predmeti raspravljanja, ono što je reprezentativno je naznačeno sa ‘svetim’ i ‘posvećenim’. Razlog za to je da su među Izraelskim i Židovskim narodom sve stvari bile reprezentativne za unutarnje stvari Crkve (ovo ‘Crkve’ se odnosi na Božju Crkvu, ili ‘Istinsku Božju Crkvu’, budući je na nebu samo jedna jedina Istinska Božja Crkva koja na Zemlji, s obzirom na situaciju među ljudima, uzima ovaj ili onaj IZVANJSKI oblik), koje su stvari od vjere i ljubavi primljene od i ponuđene nazad Gospodu. Jer Crkva ustanovljena među tim narodom je bila reprezentativna Crkva.
[2] Budući je to tako, svi su izvanjski predmeti služili da bi naznačavali i reprezentirali takve stvari o kakvima unutarnje značenje podučava; i bilo je to naračun toga da su takvi predmeti bili nazivani svetima, takvi poput oltara, vatre na njemu, paljenice, loja, i krvi; Šatora Sastanka, stola na kojem su bili postavljeni prinosni kruhovi, stol sa tamjanom, svijećnjak, i sve njihove posude; pojedinačno kovčeg sa Svjedočanstvom u njemu; i kao dodatak kruhovi, kolači i keksi – koji su se nazivali minchahi – ulje, i miomirisni kad; baš kao i Aronove haljine, takve poput efoda, svečane odore, tunike, turbana, i posebice naprsnika. Sam Aron se nazivao svetim, i isto tako i djeca Izraela. Ali ni jedan od ovih predmeta ili ljudi nije bio svet, nego iz razloga da su služili da bi reprezentirali i tako naznačavali svete stvari, to jest, Božanske stvari koje dolaze od Gospoda; jer ove jedine su svete.
[3] Ljudi koji ne gledaju dalje/van izvanjskih oblika ka unutarnjim stvarnostima pretpostavljaju kako su takvi predmeti bili sveti vrlinom onog što su reprezentirali budući su oni bili iznutra sveti nakon što su bili posvećeni. Ali ti su ljudi potpuno u zabludi. Ako oni obožavaju te predmete kao da su iznutra sveti, oni obožavaju zemaljske stvari, i nisu daleko od toga da su poput onih koji obožavaju komadiće kamena ili drva, kao što to čine idolopoklonici(ovo isto važi za sve Rimokatoličke ili Pravoslavne ‘suvenire’, recimo kakve ljudi kupuju u Međugorju ili Lourdesu). Ali ljudi koji obožavaju/časte stvarnosti koje su reprezentirane ili naznačene, to jest, svete i Božanske stvari, su oni koji su angažirani u istinskom obožavanju; jer njima su izvanjske stvari samo posredni uzroci koji im omogućavaju razmišljati i žudjeti takve stvarnosti koje sačinjavaju suštinske stvari Crkve, koje, kako je bilo izjavljeno iznad, su stvari od vjere i ljubavi koje su primljene od i ponuđene nazad Gospodu Isusu Kristu.
[4] Situacija je slična u današnje vrijeme sa Svetom Večerom. Kada oni koji joj prisustvuju ne misle, kao posljedica njihova vjerovanja, o Gospodu i Njegovoj Ljubavi spram ljudske rase, i u svezi obnavljanja života u skladu sa Njegovim zapovijedima, oni obožavaju/časte jednostavno kruh i vino tamo, a ne Gospoda. Oni misle kako su izvanjski predmeti kruha i vina (tj. hostije budući u Rimokatoličkoj Crkvi niti ne služe ‘narodu’ kruh i vino) sveti; ali oni nisu sveti sami po sebi, jedino vrlinom onoga što označavaju (zbog toga smo onda na našim zadnjim okupljanjima u Zg-u tako naglašavali istinsko značenje Svete Večere, tj. blagovanja kruha i vina, te čitali Objave našeg voljenog Isusa Krista na tu jako važnu temu!; vidi Knjižice br. 20 i 23). Jer kruh tamo označava Gospoda s obzirom na dobro ljubavi, a vino naznačava Gospoda s obzirom na istinu vjere, i istovremeno čovjekovo primanje Njega, ova su dva entiteta suštinski elementi Crkve, time suštinski elementi obožavanja, vidi 4211, 4217, 4735, 6135, 6789, 7850, 8682, 9003, 9127, 10040.
Iz svega ovoga se može vidjeti što ‘sveto’ i ‘biti posvećen’ naznačava u Riječi.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 10149’
Ako se ovo razumije, onda će posljedično biti lako razumjeti zašto sa Kristom u stvari ‘prestaje postojati’ Židovska Crkva, tj. zašto je On ‘ispunio Mojsija’, i zašto od tada na dalje za Kršćanina više ne važe zakoni i odredbe koje je Gospod dao tom narodu da bi do Njegova dolaska reprezentirali Istinsku duhovnu Crkvu (time se ne ‘ukida’ Stari Zavjet, budući Njegovo duhovno i božanstveno značenje u sebi nosi cijeli put preporoda ili stvaranja duhovnog ili božanstvenog čovjeka, pripadnika Istinske Kristove Crkve, kao što opisuje i kvalitetu istoga i uz to još mnoge druge izuzetno važne duhovne i božanstvene stvari), i time UZ POMOĆ TIH REPREZENTACIJA održavali vezu sa nebesima, i preko njih sa Njime Osobno.
[5] Među tim (Židovskim) narodom je reprezentativno obožavanje Boga bilo unatoč tome uspostavljeno budući je reprezentativno obožavanje moglo biti uspostavljeno među bilo kojim narodom koji je mislio kako su izvanjske stvari obožavanja bile svete i poštovao ih na u suštini idolopoklonički način. Jer reprezentirano se ne odnosi spram osobe koja reprezentira, jedino prema reprezentiranoj stvarnosti, 1361;
[Činjenicu da je Crkva postala reprezentativna kao rezultat idolopoklonstva nitko nije sposoban znati ukoliko ne zna što je reprezentacija. Stvari koje su bile reprezentirane u Židovskoj Crkvi, i u Riječi, su Gospod i Njegovo Kraljevstvo, i prema tome božanstvene stvari ljubavi i duhovne stvari vjere. Ove su stvari koje su reprezentirane, kao dodatak mnogim stvarima koje idu sa njima, poput svega što pripada Crkvi. One koje reprezentiraju su ili osobe ili inače stvari u svemiru ili na ovoj Zemlji; ukratko, sve stvari koje su predmeti osjetila, u tolikoj mjeri da ima jedva ijedan predmet koji ne može biti reprezentativan. Generalni je zakon reprezentacije međutim da se nikakva pažnja ne obraća na reprezentativnu osobu ili stvar, već na stvarni subjekt koji je bio reprezentiran.
[2] Na primjer: Svaki kralj koji je živio – u Judeji ili Izraelu, ili čak u Egiptu i drugdje – je mogao reprezentirati Gospoda. Sam njihov status kralja je bio reprezentativan, i tako je najgori kralj od svih bio sposoban Njega reprezentirati, takvi poput Faraona koji je postavio Josipa nad zemljom Egipatskom ili Nabukodonozora u Babilonu, Danijel 2:37, 38, ili Saula i svih drugih kraljeva Judeje i Izraela, bez obzira kakva su vrsta ljudi oni bili. Njihovo pomazanje, vrlinom kojeg su oni bili zvani ‘Jehovini pomazanici’, je u sebi nosilo tu reprezentaciju. Na isti su način svi svećenici, koliko god ih je mnogo bilo, reprezentirali Gospoda. Sam njihov svećenički status je reprezentativan. Ovo važi čak za svećenike koji su bili zli i nemoralni, jer u reprezentacijama se nikakva pažnja nije obraćala na karakter uključene osobe. I ne samo ljudska bića nego su također životinje bile reprezentativne, na primjer one korištene pri žrtvovanjima. Jaganjci i ovce su reprezentirali božanstvene stvari, golubice i grlice duhovne, kao i ovnovi, jarci, mladi junci, i volovi, premda su ovi potonji reprezentirali niže vrste božanstvenih i duhovnih stvari.
[3] Niti su, kao što je bilo rečeno, bila jedino živa stvorenja koja su bila reprezentativna nego također i neživi predmeti, takvi poput oltara i čak kamenja od oltara; također Kovčeg i Šator zajedno sa svime u njemu; i Hram također zajedno sa svime u njemu, što je činjenica koju je svatko sposoban vidjeti. Svijeće, kruhovi, i Aronova svečana odora su bili sukladno reprezentativni. U Drevnim Crkvama su se reprezentacije protezale do svakog čulnog objekta, takvih poput planina i brežuljaka, dolina, ravnica, rijeka, potoka, izvora, cisterni, šuma, stabala općenito, i svake vrste stabala pojedinačno, tako da je svako pojedinačno stablo imalo neko definitivno značenje. Jednom kada je Crkva simbola sa značenjem dokončala ove su stvari postale reprezentanti. Ova razmatranja čine jasnim što treba razumjeti pod reprezentantima. I vidjevši da su ne jedino ljudska bića, bez obzira tko su ili kojeg karaktera, nego također životinje i čak neživi predmeti, mogli reprezentirati božanstvene i duhovne stvari – koje su stvari koje pripadaju Gospodnjem kraljevstvu na nebu i one koje pripadaju Gospodnjem kraljevstvu na Zemlji – posljedično je jasno što je reprezentativna Crkva.
[4] Reprezentacije su bile takve da su se duhovima i anđelima sve stvari koje su bile vršene u skladu sa propisanim obredom/ritualom prikazivale svetima, kao kada bi visoki svećenik, koji je bio oprao sebe sa vodom, vršio službu obučen u odoru njegove službe, i stajao pred zapaljenim svijećama, bez obzira kakav je on čovjek bio, pa čak i najnemoralniji i jedan idolopoklonik u srcu. I isto je važilo za sve druge svećenike, jer, kako je bilo rečeno, u reprezentacijama se nikakva pažnja ne obraća na čovjeka, nego jedino na stvarnu stvar koja je bila reprezentirana. Reprezentacija je bila potpuno apstrahirana od osobe, baš kao i od volova, mladih bikova, ili jagnjadi koji su bili žrtvovani, ili iz krvi koja je bila izlivena na oltar, ili opet iz samog oltara, i tako dalje.
[5] Ova je reprezentativna Crkva bila uspostavljena kada je svo unutarnje obožavanje izumrlo, kada je obožavanje postalo ne samo potpuno izvanjsko nego također idolopokloničko. Ona je bila uspostavljena tako da bi nebo moglo biti sjedinjeno u izvjesnoj mjeri sa Zemljom, to jest, da bi Gospod mogao biti sjedinjen sa ljudskim bićima posredstvom neba. I ovo se dogodilo nakon što je sjedinjenje posredstvom unutarnjih stvari obožavanja bilo izumrlo. Priroda ovog sjedinjenja posredstvom reprezentanata jedino će u Gospodnjoj Božanskoj milosti biti raspravljana kasnije. Reprezentanti ne započinju sve do sljedećeg poglavlja, gdje je svaka pojedinačna stvar od onda nadalje čisto reprezentativna. Trenutno je predmet rasprave stanje onih koji su bili njihovi praoci, prije nego su neki od njih i njihovi potomci postali reprezentativni, čije je obožavanje, kako je bilo ukazano iznad, bilo idolopoklonsko. E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 1361’]
…i taj je narod po sklonosti bio takav, više od ijednog drugog naroda, da su izvanjske stvari lišene ičega unutarnjega bile od strane njih u cjelosti poštovane/obožavanje kao da su bile svete i Božanske (sve ovo se naravno može na žalost primjeniti na veliki dio vjernika u vladajućoj crkvi). Oni su bili takvi da su poštovali njihove oce – Abrahama, Izaka i Jakova, i kasnije Mojsija i Davida – kao polu-bogove (baš kao što danas obožavaju Papu, Svece i ostale ‘službenike’ tamo). Kao dodatak tome oni su obožavali kao svete i Božanske, svaki komadić kamena ili drva posvećen njihovom obožavanju Boga, takve poput Kovčega, ploča tamo, svijećnjaka, oltara, Aronova crkvena ruha, Urim i Tumim, i kasnije hram (baš kao što danas obožavaju njihove relikvije tamo). Posredstvom izvanjskih stvari potput takvih je u to vrijeme komunikacija anđela nebeskih sa čovječanstvom bila u Gospodnjoj Providnosti učinjena mogućom; jer Crkva, ili reprezentativno od Crkve, mora negdje postojati, kako bi nebo moglo biti u komunikaciji sa ljudskom rasom. I budući je ta nacija više od ijedne druge mogla učiniti da se obožavanje Boga sastoji od izvanjskih stvari, i tako je mogla djelovati kao reprezentativno od Crkve, taj je narod bio onaj koji je bio usvojen (što će reći, ‘odabran’).
[6] Komunikacija sa anđelima na nebu posredstvom reprezentanata je bila ostvarena u to vrijeme(u današnje vrijeme, znači u Rimokatoličkoj crkvi, premda je obožavanje istog idolopokloničkog karaktera, komunikacija prema nebu na taj način nije otvorena!) na sljedeći način. Ljudsko je izvanjsko obožavanje bilo prenešeno anđeoskim duhovima koji su jednostavni i nisu pridavali pažnje unutarnjim vrijednostima, premda su oni sami unatoč tome dobri iznutra. Takvi su duhovi oni koji u Velikom Nebeskom Čovjeku korespondiraju sa kožom. Oni ni najmanje ne obraćaju pažnju na ono što je u čovjeku iznutra, jedino na ono što je vidljivo izvanjski; i ako je ovo od strane njih uočeno kako je sveto oni misle kako je i ono iznutra također sveto. Što su više unutarnji anđeli neba vidjeli u ovim duhovima (= znači ti priprosti duhovi služe kao jedan ‘most’) stvarnosti koje su bile reprezentirane, posljedično korespondentne nebeske i Božanske vrijednosti; jer oni su mogli prebivati sa ovim duhovima i vidjeti te vrijednosti, ali ne sa ljudima, osim kroz ove duhove. Anđeli borave sa ljudima u njihovim unutarnjim vrijednostima; ali kada tamo nema unutarnjih vrijednosti, oni borave u unutrašnjostima priprostih duhova; jer mudrost anđela se proteže jedino do duhovnih i božanstvenih vrijednosti, koje su unutarnje vrijednosti reprezentanata. Iz ovog kratkog objašnjenja čovjek može prepoznati kako je komunikacija sa nebom kroz takve ljude mogla biti učinjena mogućom.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 8588’
*
Kako slijedi, to što su oni bili ‘odabrani’ ili ‘od strane Boga za ovu posebnu ulogu usvojeni’ narod nije dakle zbog toga jer su bili najbolji narod, kako su oni voljeli misliti za sebe, budući su oni bili jedan od najgorih naroda na Zemlji o čemu ne govori samo povijest nego i njihovo vlastito Sveto Pismo kada opisuje njihovu kvalitetu, već zato što su oni takvi bili pogodni da se preko njihove neduhovne tj. svjetovne prirode i otud opakosti ostvari najveći čin milosrđa i otud okajanje drevnog grijeha otpadništva od Boga sa posljedičnim Spasenjem ljudske rase.
Dakle, da ponovimo, U takvim Židovima uopće nije postojala Božja Crkva, već jedino MEĐU njima,
[2] Da li itko u današnje vrijeme vjeruje išta drugo od ovoga, da je Crkva postojala među Židovskim narodom, doista, da je taj narod bio odabran i ljubljen pred svima drugim narodima, glavni razlozi za takvo vjerovanje su bili ti da su mnoga i tako velika čudesa bila izvršena među tim narodom, toliko mnogo proroka mu je bilo poslano, i također je Riječ postojala među tim narodom? Ipak taj narod nije posjedovao ništa ni najmanje od Crkve unutar njega, jer tamo nije postojalo nikakvog dobročinstva/milosrdnosti (charity); o tome što je bilo istinsko dobročinstvo oni su bili potpuno nesvjesni. Niti je ikakva vjera u Gospoda postojala tamo. Oni su znali kako će On doći, ali su vjerovali kako će ih postaviti iznad svih ljudi na cijelom svijetu. Kako se ovo nije dogodilo oni su Ga sasvim odbacili. O Njegovom nebeskom kraljevstvu oni nisu imali želje znati ama baš ništa. Stvari koje sačinjavaju unutarnje karakteristike Crkve nisu bile čak priznate u onome što je taj narod naučavao, a kamoli u njegovu životu. Iz svega ovoga se može zaključiti kako uopće nikakva Crkva nije postojala U tom narodu.
[3] Jedna je stvar za Crkvu da postoji MEĐU narodom, a druga za Crkvu da postoji UNUTAR naroda. Na primjer, Kršćanska Crkva je postojala među onima koji su imali Riječ i koriste doktrinu da propovijedaju o Gospodu. Ipak nikakva ni najmanje Crkva ne postoji unutar njih ako u njima nije prisutno nikakvo vjenčanje između dobra i istine, to jest, ako dobročinstvo spram bližnjega i vjera ukorijenjena u ovome nije prisutna u njima, stoga ako unutarnje karakteristike Crkve nisu prisutne unutar izvanjskih. Oni sa kojima su jedino izvanjske karakteristike razdvojene od unutarnjih prisutne nemaju Crkvu u njima. Niti oni sa kojima je prisutna vjera razdvojena od dobročinstva imaju Crkvu unutar njih. Niti oni koji priznaju Gospoda u njihovim učenjima ali ne u životu nemaju Crkvu unutar nji. Iz ovog je primjera očigledno da je jedna stvar za Crkvu da postoji među narodom, a druga za nju da postoji unutar naroda (isto naravno važi i za pojedinca vjernika, on može biti Kršćaninom, tj. biti među Kršćanima, no to ne znači da je on u srcu Kršćanin, tj. da će nakon smrti ići kod Isusa Krista Kojeg je on samo slavio svojim usnama dok mu je srce bilo daleko od Njega, što je razlog zašto je Isus Krist rekao ono u Mateju 7:21-23.).’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 4899’
… stoga su oni svojim povijesnim slučajem i svojim ritualima SAMO REPREZENTIRALI stvaranje te Božje Crkve i njezinu kvalitetu.
‘Jedna je stvar reprezentirati Crkvu, a druga biti stvarna Crkva, kao što je očigledno iz činjenica da čak oni koji su opaki (ovdje Židovi) mogu reprezentirati Crkvu, ali jedino dobri mogu u stvari biti Crkva; jer reprezentirati Crkvu je nešto sasvim izvanjsko.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 7048’
Od dolaska Isusa Krista, IZVANJSKA ILI OBREDNA religija Židova je poput ljuske jajeta iz kojeg se izlegao pilić (rana Kršćanska Crkva)… ona je ‘odradila’ svoju funkciju, i u stvari više nema nikakve stvarne vrijednosti i kvalitete u sebi (Ivan 4:20-24).
*
Sa ovim predznanjem sada vjerujem da vam je još jasnije na koji je način pisana Božanska Riječ … tj. što sve Ona u sebi sadržava, i povrh toga, koja je Njezina najuzvišenija svrha.
U to ime, a vezano za našu temu, E.Swedenborg u svojim Nebeskim Tajnama daje prekrasno tumačenje:
3475. Bilo je izjavljeno i ukazano već nekoliko puta kako na nebu reprezentacije poput onih sadržanih u Riječi sebe očituju neprestano jedna za drugom. Ove reprezentacije su takve da ih duhovi i anđeli vide na svjetlu daleko jasnijem nego što je svjetlo koje sija u svijetu u podne. Doista te su reprezentacije na nebu takve da su sve stvari viđene od strane anđela koje uzimaju jedan izvanjski oblik također percipirane od strane njih s obzirom na značenje koje te iste stvari nose u njihovom unutarnjem obliku. I one također sadrže dalje stvari koje su čak više unutarnje. Jer postoje tri neba. U prvom nebu jedan anđeo vidi ove reprezentacije u izvanjskom obliku kojeg uzimaju, i istovremeno on ima percepciju značenja kojeg one posjeduju u njihovom unutarnjem obliku. U drugom nebu jedan ih anđeo vidi kako postoje u njihovom unutarnjem obliku, i istovremeno on ima percepciju onog što su one u obliku koji je još više unutarnji. U trećem nebu jedan ih anđeo vidi kako postoje u tom još više unutarnjem obliku, koji je najunutarniji. Stvari viđene u prvom nebu su generalne reprezentacije stvari koje se vide u drugom nebu; dok su ove zauzvrat generalne reprezentacije onih viđenih u trećem. Tako stvari viđene u prvom nebu sadrže u sebi one viđene u drugom; a one viđene u drugom sadrže one viđene u trećem. I budući one sebe očituju pomoću stupnjeva kako je opisano može se vidjeti kako savršene, kako pune mudrosti, i istovremeno kako blažene, su one stvari koje se vide u najunutarnijem nebu, i one su potpuno neopisive. Jer milijuni i milijuni sebe očituju u jednoj pojedinačnoj karakteristici cijele reprezentacije. Svaka pojedinačna od ovih reprezentacija utjelovljuje takve stvari koje suštinski pripadaju Kraljevstvu Gospodnjem, dok one zauzvrat utjelovljuju one koje suštinski pripadaju Gospodu Osobno. Stanovnici prvog neba vide unutar njihovih reprezentacija takve stvari koje sebe očituju unutar unutarnje sfere kraljevstva. A unutar ovih oni vide stvari još više unutarnje, i tako, premda udaljeno, stvari koje reprezentiraju Gospoda. Stanovnici drugog neba vide unutar njihovih reprezentacija takve stvari koje postoje u najunutarnijoj sferi kraljevstva; a unutar ovih oni još bliže vide reprezentacije Gospoda. Stanovnici trećeg neba međutim vide Gospoda Osobno.
3476. Iz ovoga čovjek sada može vidjeti kakva je situacija sa Riječju; jer Gospod je Riječ dao čovječanstvu, i također anđelima, tako da bi posredstvom Nje oni mogli biti sa Njime. Doista, Riječ je sredstvo pomoću kojeg je Zemlja ujedinjena sa nebom, i nebo sa Gospodom, njezino doslovno značenje je ono što sjedinjuje čovječanstvo sa prvim nebom. Videći sada da doslovno značenje drži unutar sebe unutarnje značenje, predmet kojega je Kraljevstvo Gospodnje, a potonje drži najviše značenje, predmet kojega je Gospod; i videći da ova značenja postoje u redu jedno unutar sljedećeg, očigledno je kakvo je sjedinjenje sa Gospodom posredstvom Riječi.
3477. Bilo je izjavljeno kako su na nebu reprezentacije neprestane pojave, takve reprezentacije koje u stvari utjelovljuju najdublje tajne mudrosti. One koje su očigledne čovjeku iz doslovnog značenja Riječi su poredbeno nekoliko, toliko nekoliko poput vode u maloj bari kada se usporedi sa vodama u oceanu. Kakve su reprezentacije na nebu može postati jasno iz onog što sam već nekoliko puta naveo iz onih stvari koje sam vidio, i također iz sljedećeg: Izvjesnim duhovima, kako sam vidio, je bio reprezentiran širok put i uzak put koji je spomenut u Riječi (Matej 7:13, 14) – širok put koji bi ih vodio u pakao, i uzak do neba. Širok put je bio zasađen sa stablima i cvijećem, i drugim takvim stvarima koje su na vani izgledale prekrasne i ugodne. Ali različite vrste guja i zmija koje oni nisu vidjeli su bile sakrivene tamo. Uzak put nije bio ukrašen na isti način sa stablima i cvjećnjacima da bi to oko vidjelo nego je izgledao tužno i žalosno. Ipak tamo su se duž te ceste nalazili mladi anđeli-djeca ukrašeni na najatraktivniji način među jako ljupkim drvoredima i cvjećnjacima, koje ti duhovi međutim nisu vidjeli. Bili su u tom trenutku zapitani kojim su se putem željeli zaputiti. Oni rekoše, širokim. Ali iznenada su njihove oči bile otvorene i oni su ugledali zmije duž puta, ali anđele duž uskoga. Oni su onda bili iznova zapitani kojim su se putem željeli zaputiti. Ovog su puta oni bili izgubljeni i ostali su šutjeti. Sve dok je njihov vid bio otvoren oni su rekli kako su željeli krenuti uskim putem; ali čim je on bio zatvoren oni su se željeli zaputiti širokim.
3478. Nekima je tamo također bio reprezentiran šator sa kovčegom, jer onima koji su, dok su živjeli u svijetu, uvelike uživali u Riječi, takve su im stvari predstavljene vidljivo. Tako su u spomenutim prilikama oni vidjeli šator sa svim njegovim namještajem; što će reći, oni su vidjeli njegove dvorove, njegove okolne zavjese, njegove velove unutra, zlatni oltar ili oltar tamjana, stol gdje su kruhovi bili postavljeni, svijećnjak, i pomirilište sa kerubom. Istovremeno je tim poštenim/čestitim duhovima bilo dozvoljeno percipirati što je svaka pojedinačna stvar naznačavala. Bila su to tri neba koja su bila reprezentirana sa šatorom, i Gospod Osobno sa svjedočanstvom unutar kovčega, iznad kojega je bilo pomirilište. I do opsega do kojeg je njihov vid bio otvoren oni su vidjeli unutar ovih predmeta više nebeske i Božanske stvari, o kojima oni nisu bili imali nikakvog znanja tijekom njihova života. I što je bilo zapanjujuće, svaka i najmanja stvar tamo, čak svaka kukica ili prsten, jer bila reprezentativna. Razmotrite samo kruh postavljen na stol. Unutar njega kao unutar reprezentacije i simbola su oni percipirali hranu na kojoj anđeli žive, i tako su percipirali božanstvenu i duhovnu ljubav zajedno sa svim blaženstvom i srećom koje anđeli uživaju. I unutar te ljubavi, također toga blaženstva i sreće, oni su percipirali Gospoda Osobno kao kruh ili manu sa neba. Oni su percipirali više pored toga iz oblika, pozicije, i broja kruhova, i iz zlata koje je bilo oko njih, i iz svijećnjaka koji se osvjetljivao te stvari i prikazivao daljnje reprezentacija stvari koje su neopisive. Tako je bilo isto sa svime drugime u šatoru. Iz svega ovoga čovjek također može vidjeti da su religijski obredi ili reprezentanti Židovske Crkve sadržavali sve tajne Kršćanske Crkve (!!!), i također da oni kojima su reprezentanti i znaci puni značenja Riječi Starog Zavjeta otkriveni jesu sposobni, dok žive u svijetu, percipirati tajne koje pripadaju Crkvi Gospodnjoj na Zemlji. I kada oni uđu u drugi život oni su sposobni znati i percpirati tajne nad tajnama koje pripadju Kraljevstvu Gospodnjem na nebu.
3479. Židovi koji su živjeli prije Dolaska Gospodnjeg, kao također oni koji su živjeli sve od tada, nisu imali drugu ideju u svezi religijskih obreda njihove Crkve nego da se obožavanje Boga sastojalo jedino u stvarima koje su bile izvanjske. Oni su bili sasvim nezainteresirani u svezi toga što su ti obredi reprezentirali i naznačavali. Doista oni nisu niti znali niti željeli znati kako je postojao ikakav unutarnji element u obožavanju ili u Riječi, niti stoga da je bilo ikakvog života nakon smrti, niti posljedično da je postojalo ikakvo nebo; jer oni su bili potpuno čulno – i tjelesno – skloni. Sada budući su bili zaronjeni u vanjske stvari razdvojene od unutarnjih, obožavanje je u njihovom slučaju bili ništa drugo nego idolopokloničko, i iz toga razloga su oni bili jako puno naklonjeni obožavati bilo kakve bogove, pod uvjetom da su bili uvjereni da bi im ti bogovi mogli omogućiti prosperirati (E.Swedenborg je sa istima pričao, te promatrao kakva im je kvaliteta i kako su prošli, u duhovnom svijetu tijekom 27 godina).
[2] Pa ipak pošto je osjećaj svetosti unutar izvanjskih stvari mogao postojati sa tim narodom, tako da su oni bili sposobni smatrati za svete religijske obrede pomoću kojih su nebeske stvari Gospodnjeg kraljevstva bile reprezentirane; i budući su oni bili sposobni obožavati Abrahama, Izaka, Jakova, također Mojsija i Arona, i nakon ovih Davida, od kojih su svi reprezentirali Gospoda; i iznad svega budući su oni bili sposobni imati duboko i sveto poštovanje prema Riječi u kojoj je svaka pojedinačna stvar bila reprezentativna i znak prepun značenja (meaningful sign) o Božanskim stvarima, reprezentativna Crkva je prema tome bila uspostavljena među tim narodom. Ali da je taj narod bio poznavao unutarnje stvari do te mjere da su ih oni priznali oni bi ih bili učinili profanima i čineći tako bi bili posjedovali istovremeno izvanjsku svetost i unutarnju nečistoću, tako da ne bi moglo biti nikakve komunikacije reprezentanata sa nebom posredstvom tog naroda. To je zašto im unutarnje stvari nisu bile razotkrivene, čak ni istina da će Gospod doći da bi spasio njihove duše (što je pak tumačenje prirode stvari koju sadrže riječi iz Izaije 6:9, 10 & Mateja 13:15).
[3] Budući je ovo bio slučaj sa Judinim plemenom više nego sa svim ostalim plemenima, i budući danas kao i u prethodnim vremenima oni smatraju kao svete religijske obrede koji mogu biti vršeni izvan Jeruzalema; budući oni također obožavaju praoce, i iznad svega imaju duboko i sveto štovanje spram Riječi Starog Zavjeta; i budući je bilo predviđeno kako će Kršćani u stvari odbaciti Stari Zavjet i također će ukaljati njihove vlastite unutrašnjosti sa stvarima koje su nesvete/nečiste, taj je narod bio sačuvan sve do današnjih dana, u skladu sa Gospodnjim riječima u Mateju 24:34. Sa Kršćanima je trebalo biti drugačije, kako su oni trebali imati znanje o unutarnjim stvarima i također živjeti kao unutarnje-skloni ljudi. Da su to Kršćani u stvari napravili, Židovski bi narod bio poput drugih uništen prije nego su mnoga stoljeća prošla. Sa tim je narodom međutim situacija da njihova izvanjska svetost, ili svetost obožavanja, ne može imati učinka na njih unutarnje, jer unutarnje su oni uprljani od prljave samo-ljubavi i prljave ljubavi spram svijeta, i također od idolopoklonstva u kojem oni obožavaju izvanjske stvari lišene unutarnjih. I budući sukladno oni nemaju ništa neba unutar sebe, oni nisu sposobni uzeti išta nebesko sa njima u drugi život, sa izuzetkom onih nekoliko koji su vođeni od strane međusobne ljubavi i stoga ne žive u preziru spram drugih u poredbi sa sobom samima.
3480. Bilo mi je također ukazano kako sva nečistoća prisutna sa tim narodom i dalje nije spriječila da unutarnji aspekti Riječi – to jest, njezin unutarnji duhovni i božanstveni sadržaj – sebe očituju na nebu. U stvari je sva ta nečistoća bila oduzeta tako da ne bude zamjećena, i zla su također bila pretvorena u dobro, tako da je tek izvanjska svetost mogla služiti kao temelj, u kojoj su unutarnji aspekti Riječi bili pri tom predstavljeni anđelima bez upadanja ikakvih zapreka. Iz ovoga mi je bilo očigledno kako su iznutra idolopoklonički ljudi bili sposobni reprezentirati svete stvari, čak Gospoda Osobno, i tako kako je Gospod bio sposoban boraviti sred sve njihove nečistoće, Levitski Zakonik 16:16, i tako imati sličnost Crkve tamo, jer samo reprezentativna Crkva je sličnost Crkve a ne sama stvarna Crkva.
[2] Među Kršćanima je puno teže stvoriti istu situaciju budući oni imaju znanje o unutarnjim aspektima obožavanja, premda oni ne vjeruju u njih. Stoga oni nisu sposobni imati nikakve svete osjećaje za izvanjske stvari razdvojene od unutarnjih. Nadalje sa ljudima koji su vodili život vjere komunikacija je ostvarena posredstvom dobra koje je prisutno unutar njih – zla i neistine su u međuvremenu bili protjerani. Po tom pitanju – što je zapanjujuće – svaki pojedinačni detalj Riječi kada se od strane njih čita je očitovan pred anđelima. Ovo se događa unatoč činjenice da te osobe koje čitaju Riječ ne obraćaju pažnju na njegov smisao. Ovo mi je bilo ukazano iz mnogo iskustva, jer sa tim ljudima unutarnje koje nije tako perceptibilno služi kao temelj.
*
Prema tome, sve što je u Starom Zavjetu rečeno za ‘loj i krv’, važi i za druge Mojsijeve odredbe Židovima (ponavljam, ovo ne važi za 10 Zapovijedi Božjih, tj. za Zapovijedi Ljubavi, što se vidi po tome da ih je Krist Osobno više puta naglašavao KAO NUŽNE za ZADOBIJANJE VJEČNOG ŽIVOTA!), na primjer, ‘obavezno pranje ruku prije jela’, poradi čega su Isus kao i Njegova duhovna Crkva također bili predmetom osude prirodnih Židova:
‘Tada pristupe Isusu farizeji i pismoznanci iz Jeruzalema govoreći: “Zašto Tvoji učenici prestupaju predaju starih? Ne umivaju ruku prije jela!” Matej 15:1, 2
U to ime, a poradi još boljeg razumijevanja svega iznad rečenog, pogledajmo što Emanuel Swedenborg u svezi toga izvještava sa neba:
[9] Svatko može vidjeti kako pranje ne pročišćava osobu od zala i neistina, jedino od prljavštine koja prianja uz njega. Ipak budući je to pripadalo među religijske obrede zapovjeđene Crkvi slijedi da to utjelovljuje neku specijalnu ideju, naime duhovno pranje, koje je pročišćavanje od prljavštine koja prianja uz čovjeka iznutra. Članovi te Crkve prema tome koji su znali ove stvari i razmišljali o pročišćavanju srca, to jest, otklanjanju zala samo-ljubavi i ljubavi spram svijeta od prirodnog čovjeka, i pokušali ju postići sa krajnjom gorljivošću, prakticirali su ritualno pranje kao jedan izvanjski čin obožavanja, kao što je zapovjeđeno. Ali među onima koji nisu znali i nisu htjeli znati ove stvari nego koji su pretpostavljali kako će samo ritualno pranje odjeće, kože, ruku, i stopala njih pročistiti, i koji su pretpostavili da će pod uvjetom da su izvršili takve rituale njima biti dozvoljeno nastaviti voditi život pohlepe/škrtosti, mržnje, osvete, nemilosrdnosti i okrutnosti – što je sve ono što sačinjava duhovnu prljavštinu – vršenje rituala je bilo idolopokloničko. Unatoč tome posredstvom toga rituala oni su i dalje bili sposobni reprezentirati, i posredstvom reprezentacije prikazati, izvjesnu malenkost (Istinske Božje) Crkve, posredstvom čega je nebo na izvjestan način bilo sjedinjeno sa čovječanstvom prethodno Dolasku Gospoda. Ali to sjedinjenje je bilo takvo da je nebo imalo malo ili nikakvog utjecaja na pripadnika te Crkve (sve što je ovdje rečeno važi 100% za sve ceremonije i vanjsko obožavanje kakvo prevladava u Rimokatoličko Crkvi, sa potpuno istim ‘nebo ima malo ili nikakvog utjecaja na takve vjernike’, što se naravno vidi u svijetu oko nas).’
[10] Židovi i Izraelci su bili takvi da uopće nisu razmišljali o unutarnjem čovjeku, niti su oni željeli znati išta o istome. Tako su oni znali apsolutno ništa u svezi božanstvenih i duhovnih stvari koje su prirpadale životu nakon smrti. Unatoč tome da bi se spriječio kraj bilo kakve komunikacije između neba i tako sa Gospodom, oni su bili obavezni vršiti izvanjske obrede pomoću kojih su unutarnje stvari bile naznačene. Sva njihova zarobljeništva i pošasti su općenito imala za cilja da bi se vanjski obredi mogli valjano vršiti poradi reprezentacije. Iz tog razloga su bili dani sljedeći zakoni:
‘Mojsije je trebao oprati Arona i njegove sinove sa vodom pred vratima šatora, da bi ih posvetio.’ Izlazak 29:4; 40:12; Levitski Zakon 8:6
‘Aron i njegovi sinovi su trebali oprati ruke i stopala prije nego bi ušli u Šator Sastanka i pristupili Oltaru da bi obavili službu, kako ne bi umrli. Ovo je za njih bila zakonska odredba zauvijek.’ Izlazak 30:18-21; 40:30, 31
‘Prije oblačenja njegovih haljina Aron je morao oprati svoje tijelo.’ Levitski Zakonik 16:4, 24.
‘Leviti su morali biti pročišćeni škropljenjem vode okajanja po njima, brijanjem njihova cijela tijela, i pranjem njihove odjeće – onda su oni bili čisti.’ Brojevi 8:6, 7.
‘Svatko tko je jeo strvinu čiste životinje*, ili one koja je bila rastrgana na komadiće, je trebao oprati njegovu odjeću i okupati se sa vodom, a ako ne bi oprao sebe i okupao svoje tijelo on bi snosio posljedice svoje nepravde.’
Levitski Zakonik 17:15, 16.
‘Svatko tko bi dotakao krevet čovjeka koji je imao iscjedak, ili bi sjedio na posudi na kojoj je taj čovjek sjedio, i svatko tko bi dodirnuo tijelo te osobe je morao oprati njegovu odjeću i okupati se u vodi, i biti nečist do večeri.’
Levitski Zakonik 15:5-7, 10:1 i naknadni stihovi.
‘Čovjek koji je poslao kozu Azazelu je trebao oprati svoje tijelo.’ Levitski Zakonik 16:26
‘Kada je gubavac trebao biti očišćen on je morao oprati svoju odjeću, obrijati svoju kosu, sebe okupati u vodi, i onda bi bio čist.’ Levitski Zakonik 14:8, 9
‘Čak bi same posude koje su bile postale nečiste kroz kontakt sa nečisti osobama morale proći kroz vodu i biti nečiste sve do večeri.’ Levitski Zakonik 11:32
Iz svih ovih zakona se može vidjeti kako nitko nije bio opran ili očišćen unutarnje kroz ritualno pranje (ili pak da nitko neće biti onečišćen ako jede čvarke i krvavice, nego ako duhovno čini ono što to jedenje reprezentira, tj. sa čime jedenje tih stvari korespondira), nego da je takva osoba samo reprezentirala njega koji je bio čist ili duhovno opran, iz gore navedenog razloga. Gospod naučava isto sasvim izričito u Mateju 15:1-20; Marku 7:1-23.
*to jest, jedne životinje koja nije bila zaklana nego je urmla prirodnim putem.’ E.Swedenborg ‘Nebeske Tajne – 3147’
***
Ono što mene osobno posebice zanima kada razmišljam o ‘ponudi na stolu’, tj. ono što meni osobno vrlo brzo razjasni ovu ovdje dilemu u svezi Mojsijevih zakona za Židove te slobode od tog jarma za Kršćane koju oni imaju u Isusu Kristu (Galaćanima 5:1 i naknadni stihovi), je situacija sa kojom se ja osobno često srećem, a to je da sam u apostolskoj posjeti kod nekih ljudi, koji ili iz gostoprimstva ili zahvalnosti, na stol serviraju svakojaku hranu, od koje je bar pola uvijek ‘nečisto po Mojsiju’ J!
Kaj dakle da radim, pitao se ja, kad mi serviraju krvavice, ili kao teta Lillyca kad sam bio kod nje, čvarkiće?! J Kaj bi moj voljeni Krist na to rekao, tj. kaj bi On od mene tražio da napravim a da se time i pri tome Njegovo Ime slavi među narodima (Kološanima 3:17)?!J
U Velikom Ivanovom Evanđelju On daje vrlo jasnu uputu koje se ja eto pridržavam (tekst se odnosio na Petra, kao striktnog Židova, i pitanje je baš bilo vezano za nečistu hranu, znači ‘čvarci-krvavice’ paketić J):
‘Jedite što vam je servirano i to neće nauditi niti vašem tijelu niti vašoj duši ali neka se svatko čuva od neumjerenosti.’
Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Veliko Ivanovo Evanđelje – 5/239:3′ i 6/222:11’
Ovo je naravno sasvim u skladu sa uputom koju nalazimo u Svetom Pismu, tj. Evanđelju po Luki, gdje čitamo:
‘U koju god kuću uđete, najprije recite: ‘Mir kući ovoj!’ Bude li tko ondje prijatelj mira, počinut će na njemu mir vaš. Ako li ne, vratit će se na vas. U toj kući ostanite, jedite i pijte što se kod njih nađe. Ta vrijedan je radnik plaće svoje. Ne prelazite iz kuće u kuću.” “Kad u koji grad uđete pa vas prime, jedite što vam se ponudi i liječite bolesnike koji su u njemu. I kazujte im: ‘Približilo vam se kraljevstvo Božje!’ Luka 10:5-9
Samo po ovome je već jasno kako se Mojsijeve odredbe za reprezentativnu Židovsku Crkvu ne mogu održati u duhovnoj Kristovoj Crkvi, tj. kako su dolaskom Isusa Krista, sve reprezentacije prestale i Božja Crkva na Zemlji je od reprezentativne, koja je tada bila ukinuta, postala jedno duhovno tijelo.
*
Slučaj ‘krvavica’ ima i jedno više intimno značenje, naime, mama i ja smo se dogovorili kako ćemo ovaj Božić i Novu Godinu posvetiti našem pokojnom tatici, tj. kako ćemo jesti i piti u njegovo ime, ili pak blagovati stvari koje je on volio jesti i piti, a moj je tata, kao pravi jedan Zagorac, volio jesti puricu sa mlincima, zatim krvavice, baš kao i loj#, tj. svinjsku mast namazanu na kruh sa češnjakom preko, i također čvarke, što je dakle skoro sve zabranjeno po Mojsiju J (‘Zar je moguće da vjerujete tvrdnji, da je Gospodu ugodnije, ako tko jede ribu u ulju umjesto mesa toplokrvne životinje i njezine masti umjesto ulja.’ Od Isusa Krista, Koji je utjelovljeni Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac, a putem Unutarnje Riječi, primio Njegov sluga, prorok Jakob Lorber, i zapisao u ‘Izgubljena Pavlova poslanica Zajednici u Laodiceji – 2:26’), pa onda štrukle sa prezlom, i od slatkoga recimo zapečene palačinke sa sirom. J
Moja je dublja nakana u svemu tome da se kod mene a još više kod mame tako probude ili povrate s obzirom na tatu (za čiju se dušu neprestano molim i propovijedam mu u onostranom Kristovu Riječ izbavljenja; vidi Knjižicu br. 29!) oni dublji osjećaji ljubavi,
‘Ipak posebice se onih duša koje venu/propadaju u mraku rijetko blagonaklono i sa ljubavlju prisjećaju, i tako one i dalje ostaju u krajnjoj nevolji.’ (BD 5203)
… i da mu onda ona na taj način može(mo) slati u onostrano pozitivne misli i osjećaje koji će njemu, s obzirom na njegovu nepreporođenu prirodu, sigurno biti od koristi na putu ka svjetlu i izbavljenju.
‘Svaka blagonaklona (= ljubavlju ispunjena) misao koja ih (= neiskupljene duše u onostranom) okružuje snaži njihovu volju.’ (BD 2381)
‘Svaka blagonaklona, samilosna/milosrdna misao za te duše olakšava njihovu nevolju, oni to osjećaju i onda ostaju u vašoj blizini.’ (BD 4305)
‘Jer oni blagonaklone misli doživljavaju kao snagu, i neće nikad ostaviti osobu koja blagonaklono (= sa ljubavlju) misli o njima i koja se za njih moli Isusu Kristu.’ (BD 5318)
*
Isto tako, slučaj ‘krvavica’ ima i jedno čisto osobno značenje, koje je ujedno i terapijsko… naime, time se direktno borim protiv ovdje opisanih ‘židovskih’ sklonosti kojima sam bio više nego je to trebalo opterećen na jednom dijelu svoga puta ka Isusu Kristu … tj. tim putem usmrćujem do kraja sve one ostatke ‘Ne dotiči-Ne jedi’ starog jarma koje bi nekad eventualno primjetio u sebi (Kološanima 2:16, 20-22; da bi još bolje razumjeli ovu ‘terapijsku metodu’, pogledajte na stranici, kod Jakoba Lorbera u ‘Isusovom Djetinstvu’, poglavlja 299-300!).
*
Kad smo već ovdje, slobodno stavite na ‘Okrugli Stol’ ostala mjesta iz Pisma gdje se spominje papica ili pak krv, pa da ih onda razmotrimo iz duhovne perspektive; naravno, prije toga ipak malo vremena provedite u promišljanju, pri čemu je nužno da formirate neko svoje mišljenje o tim korespondencijama, inače ćete iz ove vježbe izvući malu ili nikakvu korist za vaša daljnja studiranja Svetog Pisma.
Eto … u ovim vas mislima sada ostavljam …
… i naravno, želim vam dobar tek! J
U Ljubavi Kristovoj
Lorens J
(Mišinka – 4-6 Prosinac, 2010)
