U duhovnom svijetu čovjekov govor nije dvojak, kao na Zemlji, već on tamo govori i mora govoriti onako kako razmišlja…

Drugo iskustvo. U prirodnom svijetu je čovjekov govor dvojak, jer njegova misao je dvojaka, pošto je vanjska i unutarnja; jer on može govoriti iz unutarnje i istovremeno iz vansjke misli. On također može govoriti iz vanjske misli, a ne iz unutarnje, u stvari, suprotno njoj; a to je porijeklo pretvaranja, laskanja i licemjerstva; ali u duhovnom svijetu čovjekov govor nije dvojak, već jedinstven: tamo on govori kako razmišlja; inače je zvuk njegova glasa škripav i smeta uhu. On može, međutim, ostati tih, i suzdržati se od otkrivanja misli svoga uma; tako da kada licemjer uđe u društvo mudrih, on ili ode ili, povlačeći se u ugao, postane neprimjetan ne govoreći ništa.

[2]        Jednom je u svijetu duhova bilo veliko okupljanje, i razgovor se okretao oko ove teme. Neki su rekli kako je ne biti u mogućnosti govoriti osim onako kako čovjek misli, kada si u društvu dobrih, bilo prilično teško za one koji o Bogu i Gospodinu nisu formirali pravilne ideje. U skupu su bili neki Protestanti, sa mnogim njihovim svećenstvom, a blizu njih neki Rimokatolici, među kojima je bilo nekoliko redovnika. Obadvije ove stranke su odmah izjavile da to uopće nije bilo teško, govoreći, ‘Zašto čovjek mora govoriti drugačije nego misli? Ako se dogodi da čovjek ne razmišlja ispravno, zar on ne može držati svoje usne zatvorenima i šutjeti?’ Onda je jedan od svećenstva rekao, ‘Tko ne razmišlja ispravno o Bogu i Gospodinu?’ Neki iz skupa su sugerirali kako bi trebali pokušati i vidjeti. Tako su zapitali one koji su, kada su razmišljali o Bogu, sebe potvrdili u njihovom vjerovanju u trojstvo Osoba, da iz svojih misli izgovore riječi ‘Jedan Bog?: ali oni to nisu mogli. Oni su sa svojim usnama napravili mnoga uvijanja i iskrivljanja, ali ih nisu mogli prisiliti izgovoriti druge riječi od onih koje su bile sukladne njihovim mislima, koje su bile o tri Osobe i posljedično o tri Boga.

[3] Zatim, oni koji su potvrdili njihovo vjerovanje u vjeru odvojenu od ljubavi prema bližnjemu su bili zatraženi da izgovore ime ‘Isus’; ali oni to nisu mogli, ipak bili su u stanju reći ‘Krist’ i također ‘Bog Otac’’. Čudili su se tome i prilikom istraživanja su otkrili kako je razlog bio da su se molili Bogu Ocu poradi Sina, a ne Spasitelju Osobno; a Isus znači Spasitelj.

[4]        Onda su bili zapitani da iz njihovih misli u vezi Gospodinovog Ljudskog, izreknu riječi ‘Božansko Ljudsko.’ Niti jedan od prisutnih svećenika to nije bio u stanju učiniti, ali neki od laika su mogli: tako je ovo postao predmet ozbiljne rasprave.

            (1) Najprije su im bili pročitani sljedeći odlomci iz Evanđelista:

                        ‘da je Otac predao sve u ruke Sinu.’  Ivan 3:35;

                        ‘da je Otac dao Sinu vlast nad svakim tijelom.’  Ivan 17:2;

                        ‘Sve stvari Mi je predao Otac Moj.’  Matej 11:27;

                        ‘Dana Mi je sva vlast na nebu i na zemlji.’  Matej 28:18.

Od njih je bilo zatraženo da imaju na umu kako je, u skladu sa ovim odlomcima, Krist Bog neba i zemlje s obzirom na Njegovo Božansko i Njegovo Ljudsko, i stoga da izgovore riječi ‘Božansko Ljudsko’; ali oni to i dalje nisu mogli, i rekoše da, iako su iz ovih odlomaka imali u njihovom razumijevanju određenu ideju o tome, nije bilo priznavanja, i prema tome nisu bili u stanju izgovoriti riječi.

[5]        (2) Nakon toga im je bio pročitan odlomak iz Luke 1:32, 34, 35, koji izjavljuje kako je Gospodin Njegovog Ljudskog što se tiče bio Sin Jehove Boga, i da se On tamo naziva Sin Svevišnjega, i svugdje drugdje Sin Božji, i također Jedinorođeni. Od njih je bilo zatraženo da to imaju na umu, a također i činjenicu kako Jedinorođeni Sin Božji, rođen u svijetu, iz nužnosti mora biti Bog, budući da je Otac Bog, i da izgovore riječi ‘Božansko Ljudsko’; no oni rekoše. ‘Mi to ne možemo, pošto naša duhovna misao, koja je unutarnja, ne prihvaća u misao koja je najbliža govoru nikakve ideje već samo one koje su slične njoj.’ Iz tog razloga, oni dodaše, su percipirali kako nisu mogli podijeliti njihove misli, kao što su činili u prirodnom svijetu.

[6]        (3) Onda su im bile pročitane sljedeće Gospodinove riječi Filipu:

‘Filip reče, Gospodine, pokaži nam Oca.’ Isus mu reče: ‘Onaj koji je vidio Mene, vidio je Oca… Vjeruješ li da sam Ja u Ocu, i Otac u meni?’    Ivan 14:8-11;

također i drugi odlomci, koji proglašavaju kako su:

            ‘Otac i On jedno,’ kao Ivan 10:30.

Od njih je bilo zatraženo da to drže u njihovoj misli, i onda kažu, ‘Božansko Ljudsko’; ali pošto njihova misao nije bila ukorijenjena u priznavanje kako Gospodin jeste Bog čak i s obzirom na Njegovo Ljudsko, oni to nisu mogli, iako su uvijali svoje usne sve dok se nisu razljutili, nastojeći prisiliti svoja usta da bi izgovorila te riječi. To je bilo zato što se, među onima u duhovnom svijetu, ideje misli koje nastaju iz priznavanja sjedinjuju sa riječima jezika, i ako te ideje ne postoje, onda ne postoje ni riječi, jer jedino takve ideje su izražene u riječima.

[7]        (4) Onda su im bile pročitane sljedeće riječi iz doktrine univerzalno prihvaćene u Kršćanskom svijetu:

‘Božansko i Ljudsko u Gospodinu nisu dva, već jedno; da, jedna Osoba, sjedinjeni kao duša i tijelo u čovjeku.’

Ovo je iz Atanasijevog vjerovanja, i bilo je priznato od strane Kršćanskih Sabora; i bilo je dodano: ‘Vi prema tome zasigurno možete imati neku ideju iz priznavanja kako Gospodinovo Ljudsko jeste Božansko, pošto je Njegova duša Božanska, to je u skladu  sa doktrinom vaše Crkve, koju ste priznavali u svijetu. Štoviše,’ bilo je dodano, ‘duša je sama čovjekova bît, a tijelo je njezina forma; a bît i forma čine jedno, kao bitak (esse) i postojanje (existere), ili kao uzrok i posljedica.’ Oni su prihvatili ovu ideju, i iz nje su nastojali izgovoriti riječi, ‘Božansko Ljudsko’; ali nisu mogli, jer unutarnja ideja o Gospodinovom Ljudskom je u potpunosti uništila ovu pomodarsku ideju kako su je nazvali. 

[8]        (5) Nakon toga su im bili pročitani sljedeći odlomci iz Ivana:

            ‘Riječ je bila sa Bogom, i Riječ je bila Bog… I Riječ je tijelom postala.’  Ivan 1:1, 14;

i također ovo:

            ‘To (Isus Krist) je Bog Istiniti, i vječni život.’  1 Ivanova 5:20;

i ovaj odlomak iz Pavla:

            ‘U njemu (Kristu Isusu) prebiva sva punina Božanstva tjelesno.’ Kološanima 2:9.

Onda je od njih bilo zatraženo da razmišljaju u skladu sa smislom ovih riječi, kako je Bog, koji je bio Riječ, postao Čovjek; kako je On bio Bog istiniti; i kako je u Njemu prebivala sva punina Božanstva tjelesno. Oni su to učinili, ali jedino u njihovoj vanjskoj misli. Prema tome su bili nesposobni, zbog otpora njihove unutarnje misli, izreći riječi, ‘Božansko Ljudsko.’ Oni su iskreno rekli kako nisu mogli podržati ideju o Božanskom Ljudskom, jer Bog je Bog, a čovjek je čovjek, a Bog je duh, ‘a o duhu’, dodali su, ‘mi nemamo drugu ideju osim da je vjetar ili eter.’

[9]        (6) Na kraju ih se podsjetilo što je Gospodin rekao:

‘Ostanite u Meni, i Ja u vama… Onaj koji ostane u Meni, i Ja u njemu, taj daje mnogo ploda: jer bez Mene ne možete učiniti ništa.’  Ivan 14:4, 5;

i kako su neki od Engleskog svećenstva bili prisutni, bio im je pročitan ovaj odlomak iz poticanja/opominjanja/prekoravanja/savjetovanja na njihovoj Svetoj Pričesti:

‘Jer, kada duhovno jedemo tijelo Kristovo i pijemo krv, onda mi boravimo u Kristu, i Krist u nama.’;

i bio im je postavljen zahtjev; ‘Ako sada pomislite kako bi ovo bilo nemoguće osim ako Gospodinovo Ljudsko nije Božansko, ponovite riječi, ‘Božansko Ljudsko’, iz priznavanja u misli.’ Ali oni i dalje to nisu mogli učiniti, toliko duboko u njima je bila utisnuta ideja da ono što je Božansko ne može biti ljudsko, a što je ljudsko da ne može biti Božansko, te da je Gospodinovo Božansko bilo od Božanskog od Sina rođenog od vječnosti, a Njegovo Ljudsko poput ljudskog svakog drugog čovjeka. Nakon toga su bili zapitani: ‘Kako tako možete razmišljati? Može li racionalan um zamisliti Sina rođenog od Boga od vječnosti?’

[10]      (7) Nakon toga su bili adresirani Evanđelisti Protestanti. Njih se podsjetilo da su obadvoje, Augustova Vjeroispovijest i Luther naučavali da su Sin Božji i Sin Čovječji u Kristu jedna Osoba, kako je On čak Njegove Ljudske Prirode što se tiče svemoguć i sveprisutan; da s obzirom na tu Prirodu On sjedi s desne strane Boga Oca, rukovodi svim stvarima na nebu i na zemlji, ispunjava sve stvari, sa nama je, boravi i djeluje u nama; da nema podjele obožavanja, pošto je pomoću Prirode koja je raspoznatljiva, obožavano Božanstvo koje nije raspoznatljivo, i da je u Kristu, Bog Čovjek i Čovjek Bog. Čuvši ovo oni su zapitali, ‘Da li je to uistinu tako?’ te su ozbiljnog izgleda rekli: ‘Mi to ranije nismo znali. Iz tog razloga ne možemo izgovoriti riječi, ‘Božansko Ljudsko’.’ I onda je najprije jedan pa onda drugi rekao, ‘Mi smo ovo čitali, i čak zapisali; a ipak kada to duboko razmotrimo, to je bila samo stvar riječi, koje nisu nosile nikakvu unutarnju ideju.’

[11]      (8) Konačno, oni koji su vodili istragu su se okrenuli Rimokatolicima i rekli: ‘Možda vi možete izreći ‘Božansko Ljudsko’, pošto ste vjerovali da je, u vašoj Euharistiji, Krist u potpunosti prisutan u kruhu i vinu, i u svakom njihovom dijelu, Vi Ga također obožavate kao Boga najsvetijeg kada prikazujete i okolo nosite Hostiju. Onda nazivate Mariju Deipara, ili Majka Božja, time priznavajući da je ona rodila Boga, to jest, Božansko Ljudsko.’ Oni su onda nastojali izgovoriti riječi, ali nisu bili sposobni, pošto je intervenirala materijalna ideja o tijelu i krvi Isusovoj, a također i vjerovanje da je Njegovo Ljudsko odvojivo od Božanskog, i da je ono zaista odvojeno u osobi Pape, kome je jedino Njegova Ljudska moć, a ne Njegova Božanska, prenijeta. Onda je jedan od redovnika ustao i rekao kako je mogao misliti o božanskom ljudskom s obzirom na najsvetiju djevicu Mariju, i također s obzirom na sveca u njegovom vlastitom manastiru; a drugi redovnik je prilazeći rekao: ‘U skladu sa idejom koju sada imam, mogu izgovoriti riječi ‘Božansko Ljudsko’ u odnosu na njegovu Svetost Papu, radije nego na Krista;’ Ali neki od Katolika su ga povukli nazad [12] govoreći: ‘Sram te bilo!’ Nakon toga se vidjelo kako se otvara nebo, i tamo su se pojavili, tako reći, vatreni jezici koji su se spuštali osvjetljavajući neke iz skupa, koji su onda počeli proglašavati Gospodinovo Božansko Ljudsko govoreći: ‘Odbacite ideju o tri Boga, i vjerujte da u Gospodinu prebiva punina Božanstva tjelesno, i kako su Otac i On jedno kao što su duša i tijelo jedno, i da Bog nije vjetar ili eter, već je Čovjek. Onda ćete biti sjedinjeni sa nebom, i od Gospodina ćete biti u stanju imenovati Isusa, i reći, ‘Božansko Ljudsko’.’

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 111’