Zanemarivanje djevojčica – velika krivnja koju snose majke…Pristranost pri odgoju začinje ljubomoru i mržnju među djecom  

Majke snose veliku krivnju kada pod izgovorom izvanjskih štovanja/predanosti Bogu (devotions), ili nekih drugih obaveza, (do)puštaju svojim kćerima da budu odsutne od njih. Ja se ne uzdržavam osuditi t(olik)u nepravednu pristranost sa kojom roditelji tretiraju neku svoju djecu. To često stvara podjele u obiteljima, i čak uništenje nekih. Nepristranost pak, ujedinjujući dječja srca zajedno, polaže temelje dugotrajne harmonije i jednodušnosti.

Voljela bi da mogu uvjeriti roditelje, i sve koji se brinu o mladeži, u to koliko veliku pozornost ona zahtjevaju, i koliko je opasno ispustiti ih iz vidokruga u bilo kojem vremenskom periodu, ili ih pustiti da budu bez nekakve vrste zaposlenosti. Ova nemarnost je propast mnoštva djevojčica.

Koliko samo treba jadikovati, da majke koje naginju pobožnosti sama sredstva spasenja izopačuju u njihovo uništenje – i počinjavaju najveće neispravnosti dok naizgled teže onome što bi trebalo proizvesti najpravilnije i najrazboritije ponašanje.

Tako bi one, pošto stiču određenu dobit u molitvi, po cijeli dan bile u crkvi; u međuvremenu njihova djeca jure ka uništenju. Mi Boga najviše slavimo kada spriječavamo ono što bi Ga moglo uvrijediti. Kakva mora biti priroda te žrtve koja je povod grijehu! Boga treba služiti na Njegov vlastiti način. Neka privrženost majki bude regulirana tako da spriječi da njihove kćeri zalutaju. Odnosite se prema njima kao prema sestrama, ne kao prema robovima. Pokažite se zadovoljni njihovim malim razonodama. Djeca će se onda radovati u prisustvu svojih majki, umjesto da ga zaobilaze. Ako pronađu toliko puno sreće sa njima, ona neće sanjati o tome da ju potraže negdje drugdje. Majke često negiraju svojoj djeci bilo kakve slobode. Poput ptica koje su zarobljene u kavezu, čim pronađu način kako pobjeći, one odlete i više se nikad ne vrate. Sa ciljem da bi ih pripitomile i učinile krotkima dok su mlade, njima ponekad treba dopustiti da razmašu krila, ali pošto je njihov let slabašan, i pomno promatran, lako ih je ponovno uhvatiti kada pobjegnu. Mali let kod njih stvara naviku da se prirodno vrate u njihov kavez koji (tako) postaje prijatan zatvor. Ja vjerujem da mlade djevojke treba tretirati na način u neku ruku sličan ovome. Majke im trebaju dopustiti nevinu slobodu, ali ih nikad ne trebaju ispuštati iz vida.

Da bi nježne dječje umove zaštitile od onog što je pogrešno, puno brige treba posvetiti tome da ih se uposli na prikladne i korisne načine. One ne trebaju biti natrpane hranom za koju nemaju teka. Treba im biti dodijeljivano mlijeko prikladno bebama a ne snažno meso koje im se može ogaditi, tako kad dođu u godine kada bi ono bilo ispravna hrana, one ga neće ni okusiti. Svakog dana ih treba obavezati da čitaju malo iz neke dobre knjige, da provedu određeno vrijeme u molitvi, koja radije mora biti prilagođena buđenju osjećaja, nego meditaciji. Oh, da se slijedila ova metoda odgoja, kako brzo bi mnoge nepravilnosti prestale! Te kćeri bi postajući majke odgajale svoju djecu na način kako su one same bile odgajane.

Roditelji bi također trebali izbjegavati i najmanju pristranost u tretiranju svoje djece. Ona začinje tajnu ljubomoru i mržnju među njima, koja se vremenom često povećava, i nastavlja se čak sve do smrti. Koliko često mi vidimo kako se neka djeca, kućni idoli, ponašaju kao apsolutni tirani, i po primjeru oca i majke tretiraju svoju braću i sestre poput toliko mnogo robova. I događa se puno puta, da se miljenik pokaže bičem za roditelje dok jadni, prezreni i omrznuti, postane njihova utjeha i podrška.

Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Autobiografija – 1/2’