Ljubav prema sebi se samo naziva ljubavlju, a u stvari nije ništa drugo nego mržnja…

Ljubav prema sebi se naziva ljubavlju, iako promatrana u sebi nije ništa drugo nego mržnja; jer ne voli nikog drugog osim sebe, i ne žudi se sjediniti (sa njima) za njihovu dobrobit, već jedino za svoju vlastitu. Iz svoje najunutarnije prirode ona neprestano teži vladati nad svima, posjedovati svačiju imovinu, te naposljetku biti obožavana poput Boga. Iz ovog razloga stanovnici pakla ne priznaju Boga, već kao bogove priznaju one koji su moćniji od drugih; stoga oni obožavaju inferiornije i superiornije, ili manje i veće bogove sukladno stupnju njihove moći. Pošto svatko tamo u svome srcu nosi ovu žudnju za vlašću, on izgara od mržnje protiv onih koji su pod njegovom upravom; i gleda na njih kao na bezvrijedne robove, razgovarajući kurtoazno sa njima sve dok ga obožavaju, dok je istovremeno gnjevno raspaljen protiv svih drugih, kao što je uistinu iznutra u svome srcu i protiv svojih vlastitih obožavatelja. Jer ova ljubav prema sebi je poput ljubavi među lopovima, koji prikazuju najnježnije znakove međusobnih naklonosti kada su angažirani u njihovim haranjima, ali koji izgaraju od žudnje da ubiju svoje saveznike i dokopaju se njihovog dijela u pljački. U onom predjelu pakla gdje je na vlasti ova ljubav uzrokuje da njezine požude iz daljine izgledaju poput različitih vrsta divljih zvijeri, neke poput lisica i leoparda, neke kao vukovi i tigrovi, a neke kao krokodili i zmije otrovnice. Također uzrokuje da se pustinje gdje žive sastoje jedino od nakupina kamenja ili čistog šljunka, koje su ispresjecane sa močvarama prepunim kreketanja žaba, dok iznad njihovih bijednih nastambi prelijeću ptice, žalosno kriješteći. Ta stvorenja su predstavljaju Ochim, Tziim i Ijim, koji su spomenuti u Proročkim Knjigama Riječi gdje je tema ljubav koja želi vladati nad drugima koja izvire iz ljubavi prema sebi; Izaija 13:21; Jeremija 50:39; Psalam 74:14.

E.Swedenborg ‘Istinska Kršćanska Religija – 45’