Ljubav prema našim progoniteljima…

‘Ako slijepi čovjek ide cestom pipajući oko sebe, jedino ispravno je da  se mi koji možemo vidjeti odmaknemo u stranu te izbjegnemo sudariti se sa njime. A ako on, nesretnim slučajem, udari u nas, ne trebamo biti uvrijeđeni, nego mu radije pomoći pronaći njegov put. Ako nas to naljuti, to jedino dokazuje kako smo više slijepi nego sam slijep čovjek, i da nam u potpunosti nedostaje i zdravog razuma i ljudskog suosjećanja. Slično, ako nas itko progoni budući slijedimo Istinu, mi bi trebali – umjesto da budemo uvrijeđeni – oprostiti i moliti se za tu osobu u Ljubavi. Ako nastavimo doživljavati protivljenje, mi ništa ne gubimo budući mi, poradi Učitelja, doživljavamo Istinu, što je naša nagrada.

Ako služimo u Ljubavi, onda će naša služba roditi plodom. Ako neki ljudi govore zlo o nama ili nas vrijeđaju i kritiziraju, onda ih mi trebamo utoliko više ljubiti. Oni mogu kušati slatke plodove naše Ljubavi. Kada neodgojeni dječaci vide stablo sa slasnim voćem koje visi sa njegovih grana, oni ponekad na njega bacaju kamenje. Stablo nema kamenja za bacanje, ali slobodno dijeli ono što ima – slatko voće – bez gunđanja i prigovaranja. Zato ne budite obeshrabreni ako vas neki vrijeđaju i kritiziraju zato što slijedite duhovan život. To je znak da oni u stvari čeznu za plodom/voćem kojeg vam je Bog dao. I čak ako vas iz zlobe i prkosa napadnu, i dalje vi možete ponuditi duhovne plodove i otkriti Božju Ljubav.’

Sadhu Sundar Singh (‘Sadhuova Mudrost – služenje’)