Koji je stvarni smisao služenja?!!
Učenik, – Učitelju, koji je stvarni smisao služenja? Da li u tome da služimo Stvoritelja i onda Njegova stvorenja Njega radi? Da li je pomoć jednog čovjeka, koji je naposlijetku samo crv, od ikakve vrijednosti Bogu prilikom brige za Njegovu veliku obitelj, ili da li je Bogu potrebna ljudska pomoć prilikom zaštite ili očuvanja bilo kojeg od Njegovih stvorenja?
Učitelj, – 1. Služenje znači aktivnost duhovnog života i prirodni je dar (ili ‘žrtva’) potstaknut ljubavlju. Bog, Koji je Ljubav, je uvijek akivan u brizi za Svoje stvaranje, i Njegova je želja da sva Njegova stvorenja a posebice čovjek, kojeg je On formirao na Svoju vlastitu sliku, Sebi slična, nikad ne bude besposlen/lijen. U brizi i očuvanju Svojih stvorenja Bog ne treba ničiju pomoć, jer On ih je stvorio na takav način da bez Njegove pomoći ne bi mogli nastaviti postojati, i On je taj koji je osigurao sve što je potrebno da bi se njihove želje zadovoljile. U istinskom služenju drugih je ova/slijedeća velika blagodat/korist koja pomaže onome koji služi – baš kao što se tebi dogodilo u Tibetu. Kada si bio u strahu od smrti na račun strašne zime, ugledao si jednog čovjeka koji je bio na samoj granici smrti kako leži zakopan pod snijegom, otišao si do njega te ga, podignuvši ga na svoja ramena, ponio naprijed, i napori koje si napravio su proizveli toplinu u tvojem tijelu koja je također prešla u njegovo, i obadvoje, ti i on ste bili spašeni, tako da si spašavajući njega spasio svoj vlastiti život. Ovo je istinski smisao/svrha/cilj služenja. Nitko ne može živjeti sam i lišen pomoći drugih. Ako bi itko primio pomoć od drugog, i ne bi bio voljan uzvratiti takvu podršku kako može, takav nezahvalni čovjek ne bi imao pravo očekivati uopće ikakvu pomoć od bilo koga.
2. Sve dok čovjek ne donese u službu Bogu i čovjeku sposobnosti i sile sa kojima ga je Bog obdario, on neće od Boga primiti pomoć koju On jedini može dodijeliti. Čim čovjek napravi svoj dio Bog će to upotpuniti/kompletirati. Na primjer, uklanjanje kamena sa Lazarovog groba je bio ljudski posao, i Bogu nije bilo nužno upotrijebiti Svoju silu da bi to učinio; ali kada su ljudi odgurali kamen, onda je Bog, to jest Ja, učinio ono što je nadilazilo silu i vještinu čovjeka, jer Ja sam umrlome dao/vratio život. Čak i nakon toga je čovjek imao posla za napraviti u oslobađanju Lazara od mrtvačke ponjave/odjeće tako da on može u potpunosti biti slobodan (Ivan 11:39, 41, 44).
Tako što se tiče onih koji su mrtvi u grijehu. Posao je Mojih učenika odgurati nadgrobne ploče zapreka i poteškoća, ali dodijeliti život je Moj posao. Često, također, neki koji su primili duhovni život i dalje ostanu u ropstvu svojim starim lošim navikama i opakim združivanjima (ili ‘zlim vezama’), i dužnost je Moje djece voditi/uvesti ih u savršenu slobodu; a da bi izveli ovu važnu/veliku službu oni trebaju uvijek biti spremni/budni u srcu i duši.
Od Gospodina Isusa Krista (Koji je utjelovljeni) Jehova Stvoritelj, Jedini Bog i naš Vječni Otac,
primio Sadhu Sundar Singh, zapisano u njegovoj knjizi ‘Pored Učiteljevih nogu – 4/1:1, 2’
