Gospodin je tako blagoslovio moje milostinje…

Gospodin je tako blagoslovio moje milostinje, da sam otkrila kako moja obitelj tim putem (= njezinim obilnim dijeljenjem siromasima) nije ništa izgubila. Prije smrti moga muža, moja svekrva mu je rekla kako ću ga uništiti mojim dobročinstvima, mada je on sam bio toliko milosrdan, da je u vrlo skupoj godini, dok je još bio mlad, razdijelio značajnu svotu. Ona mu je to ponavljala toliko često, da mi je zapovjedio staviti na papir izvještaj o svim novcima sa kojima sam poslovala, i o onim koje sam dala za troškove kuće, i u svezi svega što sam kupovala, da bi mogao bolje prosuditi što sam davala siromašnima. Ova nova obaveza pod koju sam bila dovedena, mi se činila utoliko teža pošto se u ranijih jedanaest godina koliko smo bili u braku ovo nikad nije od mene tražilo. Što me najviše mučilo (= zadavalo glavobolju) je bio strah kako neću imati ništa za podati onima kojima bi to htjela. Međutim, podredila sam se, bez da sam se sustezala pri bilo kojem (ili ‘ne ograničavajući/smanjujući ni jedno’) od mojih dobročinstava. Ja uistinu nisam zabilježila ni jednu od mojih milostinja, a ipak je moj izvještaj/konačni obračun o troškovima u potpunosti odgovarao. Bila sam vrlo iznenađena i zaprepaštena, smatrajući to jednim od čuda Providnosti. Jasno sam vidjela da je to jednostavno bilo izvađeno/podano iz Tvoje riznice, O moj Gospodine, što me učinilo liberalnijom u svezi onog što sam smatrala Gospodinovim, a ne mojim (ili ‘mislila kako pripada Gospodinu a ne meni’). Oh, kada bi mi samo znali koliko dobročinstvo, umjesto da rasipa/troši ili smanjuje imetak donatora, istog blagoslivlja i prebogato povećava. Koliko je samo u svijetu beskorisnog rasipanja koje bi, ako bi novac bio pravilno upotrijebljen, moglo obilno poslužiti sa izdržavanje siromašnih, a bio bi bogato vraćen, i izdašno nadoknađen obiteljima onih koji su ga dali.

Madame Jeanne de la Mothe Guyon ‘Autobiografija – 1/29