Bit će tada kao u Lotovo vrijeme…

(Znaci Vremena – 337-421)

337.      ‘Uništenje gradova Sodome, Gomore, i Sebojima nije samo tip/vrsta i reprezentacija Posljednjeg Suda, već je također i mala slika tog događaja. Jer Mesija Osobno (= Isus Krist Jehova), Sudac cijelog svijeta (Postanak 18:25) je sišao sa neba i najprije govorio sa Abrahamom, Svojim odabranikom; nakon čega je nastavio ka Sodomi. Isto tako, kada bude došao na Posljednji Sud (ili ‘sud nad svim zemljama’), On će govoriti sa Abrahamovim potomcima, ili sa odabranicima, i među Židovima i među poganima, u svezi svršetka i opustošenja; pored mnogih drugih stvari koje će slijediti sasvim u skladu sa ovom slikom (= slikom iz Postanka 18 i 19 poglavlje).’       E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 218’

338.      Dio Božje Riječi kojeg posebice proučavam u posljednje vrijeme je 18-to i 19-o poglavlje Knjige Postanka, što su poglavlja koja (među ostalim) govore o Gospodinovom objavljivanju/ukazivanju našem pra-roditelju Abrahamu, zatim o ‘izvlačenju’ Abrahamova ‘bratića’ Lota iz Sodome kojoj prijeti uništenje, i na kraju o samom uništenju izopačenim i opakim ljudima nastanjenih gradova Sodome i Gomore. Razlog zbog kojeg u zadnje vrijeme ponajviše razmišljam o tim poglavljima Knjige Postanka je taj što se u njima (= u tamo opisanim događajima) kao u ogledalu odražava (= ovo pravilo ‘odražavanja’ važi za sve zapise Starog Testamenta; vidi E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 213-215’), naravno u jednoj manje generalnoj formi, najavljeno (vidi 6) Gospodinovo objavljivanje ‘Abrahamovoj djeci’ (= ‘Abrahamovom sjemenu’) u njihovim unutarnjim prostorima, te Gospodinov dolazak na Posljednji Sud nad cijelom Zemljom (= kad na ovom mjestu kažem ‘cijela Zemlja’ pri tome mislim na ‘duhovno zarobljeno u materijalnom od čega je naša Zemlja sastavljena’) kao i svim ljudima koji žive na njoj.

339.      ‘Pošto je uništenje Sodome, Gomore i Sebojima, jedan imidž ili mala slika Posljednjeg Suda, (i to) takav imidž da ovaj njezin opis (iz Knjige Postanka) ne sadrži ni najmanju riječ, ili, kako se kaže, ni jednu jotu, koja ne uključuje budućnost u sadašnjosti, prema tome ona (= ta slika uništenja Sodome, Gomore i Sebojima) predstavlja JASNU SLIKU (view) onoga što će se dogoditi u budućnosti.’                    E.Swedenborg ‘Riječ Objašnjena – 222’

340.      [‘Sodoma’, ako Riječ ne tumačimo ‘lokalno’, tj. ako izađemo iz smisla slova, i ako ju apliciramo prirodnim ljudima, predstavlja na jednom univerzalnijem nivou ‘ovaj današnji zavedeni svijet’ ili pak kvalitetu ljudi kojima je nastanjen taj svijet, tj. kvalitetu ljubavi koja prevladava  u tom svijetu, naime, ljubav prema sebi zajedno sa svakojakim zlom koje izvire iz nje, specifično, kako vidimo iz stihova u Postanku 19:5, najgoru vrstu moralne izopačenosti, raskalašenost/razuzdanost, homoseksualizam/lezbijstvo i ono što se kasnije, baš zbog ove ‘zgode’ nazvalo ‘sodomija’ (= čovjek u kojem ‘gore’ takve strasti, koji tako reći ‘izgara’ u njima, je kvaliteta koju obuhvaća ime ‘Sodoma’ = Hebrejski Mdo = izgaranje); grijeh ‘Sodome’ se još opisuje i u Ezekijelu 16:46-50 gdje čitamo o ‘ponosu samo-ljubavi, tj. oholosti prirodnih ljudi, o njihovom bezbrižnom luksuznom životu, izobilju materijalnih stvari i nemilosrdnosti prema siromašnima i jadnima/bijednima koji umiru u najgorim nevoljama skoro pred samim vratima njihovih kuća’.

341.      Ako pak ‘Sodomu’, nakon što smo izašli iz smisla slova ili literalnog smisla Riječi kako i priliči crkvi Novog Jeruzalema, apliciramo onima koji su u Kršćanskim crkvama, onda su to oni ljudi unutar Kršćanskih crkava koji imaju znanje o Riječi, tj. kojima je poznata Gospodinova volja, no koji istu, pošto ‘napada’ na njihove zle strasti i požude, odbacuju i negiraju, ako ne u riječi onda svojim djelima. Grijeh takvih je još gori nego u gore opisanih prirodnih ljudi koji ne priznaju Gospodina ni Njegovu Riječ. Da oni koji su bili podučavani iz Riječi, tj. oni koji znaju Gospodinovu volju, a istu ne vrše, tj. za nju ne mare odbacujući je i negirajući je svojim životima, čine gore nego što čine prirodni moralni izopačeni ljudi današnjice koji Boga nisu ni upoznali, vidimo iz ovih Gospodinovih Riječi:

342.      ‘I ti, Kafarnaume! Zar ćeš se do neba uzvisiti? Do u Podzemlje ćeš se strovaliti! Doista, da su se u Sodomi zbila čudesa koja su se dogodila u tebi (‘čudesa’ o kojima ovdje govori predstavljaju Gospodina i Njegovu objavu, Riječ, pošto je Gospodin u to vrijeme bio u Kafernaumu, tamo naučavao i liječio (vidi Matej 4:13; 8:5-14; Ivan 4:46 do kraja); sasvim pojednostavljeno, to ukazuje na one koji čitaju Riječ, koji znaju što je dobro i istinito, koji su putem te Riječi spoznali/naučili Gospodinovu volju, ali koji zbog samo-ljubavi i požuda istu negiraju i odbacuju, dobro pazi sad ti što čitaš, ne na usnama/jeziku, jer ljudi su dovoljno iskvareni da bi se pretvarali pred drugima, tj. da bi skrivali svoje pravo lice, već svojim životima, tj. djelima; takvima će, kako Gospodin govori u nastavku ovog stiha, biti još gore nego je bilo moralno izopačenim, svjetovnim, bezbožnim samo-udovoljavajućim prirodnim ljudima koje reprezentira ‘gomila’ iz Sodome), ostala bi ona do danas. Ali kažem vam: Zemlji će sodomskoj biti na Dan sudnji lakše nego tebi.’     Matej 11:23, 24

343.      O istome govori i slijedeći tekst:

‘A kad u neki grad uđete pa vas ne prime, iziđite na njegove ulice i recite: ‘I prašinu vašega grada, koja nam se nogu uhvatila, stresamo vam sa sebe! Ipak znajte ovo: Približilo se kraljevstvo Božje!’ Kažem vam: Sodomcima će u onaj dan biti lakše negoli tomu gradu.’    Luka 10:10-12

344.      Kada ovaj tekst ‘otključamo’ najsvetijom naukom o korespondencijama, onda ‘Gospodinovi apostoli’ nisu ‘prirodni’ apostoli o kojima čitamo u povijesnom zapisu Riječi, tj. u smislu slova Riječi, već su to ‘svi glavni aspekti Gospodinove Riječi’, tj. ‘sva dobrâ ljubavi prema bližnjem i istine vjere’. Ljudi koji ‘ne prime’ te ‘apostole’ u svoju ‘kuću’, tj. u svoj život, su prema tome oni koji ‘čuju Gospodinovu Riječ, oni kojima je Riječ bila objavljena, koji su iz nje naučili što je dobro a što je istinito, no koji ne žive po tome već po onome što im diktiraju zle požude njihovih srdaca.’ Takvim ljudima će, da ponovimo, zbog toga što je kazna onog koji čini zlo a zna za Gospodarevu volju, teža nego kazna onog koji to zlo čini ne znajući za nju (Luka 12:47-48), biti u ‘sudnji dan’ teže nego ljudima Sodome.

345.      ‘Gomora’ pak, ako tu riječ otključamo uz pomoć najsvetije nauke o korespondencijama, predstavlja ‘neistine, obmane i lažna uvjerenja u umovima upravo spomenutih ljudi’ (= obmane i iluzije prirodnog čovjeka i krivovjerja religioznih ljudi), isto kao i zloću koja proizlazi iz tog izvora [recimo, čovjek koji je sa čvrstim uvjerenjem prihvatio neistinitu doktrinu o samo vjeri, pa prema tom uvjerenju ne  istražuje svoje srce i posljedično ne odustaje od zla u sebi, po samoj prirodi stvari gomila već nagomilano zlo (= čini zlo na zlo), tj. zlo koje je nasljedio od roditelja i koje je, do prihvaćanja takve vjere sam počinio, i to zlo, ili ‘zlo koje proizlazi iz neistinite doktrine, tj. iz krivovjerja’, je ‘Gomora’].  To je pak posljedično, pošto zlo u srcu proporcionalno stvara neistinu u umu, te obmane i iluzije svakojake vrste.]

Cijeli opus pročitajte na: “BIT ĆE TADA KAO U LOTOVO VRIJEME (337-421)“