XIV
AKO ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA IZ BILO KOJEG DRUGOG RAZLOGA OSIM ZATO ŠTO SU GRIJESI, ON IH U STVARI NE ODBACUJE, VEĆ JEDINO SPRIJEČAVA NJIHOVO POJAVLJIVANJE PRED SVIJETOM
108. Postoje moralni ljudi koji izvršavaju zapovijedi druge ploče Mojsijevih 10 Zapovijedi, koji ne obmanjuju, ne hule, ne svete se ili pak ne čine preljuba; takvi među njima koji su uvjereni kako su takve stvari zle, pošto su štetne za opće dobro zajednice, te su kao takve protivne zakonima ljudskog ponašanja, također prakticiraju dobročinstvo, iskrenost, poštenje i čednost. No ako oni čine ta dobra djela i odbacuju ta zla samo zato što su ona zle prirode, a ne istovremeno zato što su grijesi (u očima Božjim), oni su i dalje prosto prirodni ljudi, a kod prosto prirodnih ljudi korijen zla ostaje ukopan i nije izvađen, zbog čega dobra koja čine nisu istinska dobra, jer su od njih samih.
109. Ispred drugih ljudi, prirodno moralan čovjek može izgledati potpuno isto kao i duhovno moralan čovjek, ali ne i ispred anđela nebeskih. Ako je prirodno moralan čovjek utvrđen u onome što je dobro, on se pred anđelima nebeskim pojavljuje u obliku stabla, a ako je utvrđen u onome što je istinito, u obliku mramora, a ni u jednom ni u drugom nema života. Sasvim druga stvar je kod duhovno moralnog čovjeka; jer prirodno moralan čovjek je izvanjski moralan, dok je duhovno moralan čovjek moralan iznutra; a vanjski bez unutarnjeg nije živ: on živi, uistinu, ali ne život koji se zove ‘život’.
110. Požude zla, koje sačinjavaju čovjekove unutrašnjosti od samog njegovog rođenja, ne može otkloniti nitko osim Gospoda. Jer Gospod utječe u čovjeka iz duhovnog u prirodno, dok čovjek sam od sebe utječe iz prirodnog u duhovno. E sad, taj upliv je protiv reda, i ne doprinosi otklanjanju čovjekovih zlih požuda, već ih, kako se čovjek sve više i više utvrđuje u tom redu, sve više i više zatvara. Dalje, pošto je nasljedno zlo, tamo skriveno, zatvoreno na takav način, ono nakon smrti, kada čovjek postane duh, probija pokrov koji ga je tamo skrivao, te izbija poput gnjoja u čiru koji je bio liječen samo izvani.
111. Postoje raznorazni i mnogi razlozi koji čine čovjeka moralnim u njegovoj izvanjskoj formi, ali ako on nije moralan i u svojem duhu, on ipak nije moralan. Na primjer: ako se čovjek uzdržava od preljuba i kurvanja zbog straha od civilnog zakona i njegove kazne, od straha da ne izgubi dobar glas i štovanje drugih ljudi, od straha od posljedičnih veneričnih oboljenja, od straha pred jezikom svoje žene u vlastitoj kući, te posljedičnog nemira u svom životu, od straha pred osvetom ljubomornog muža, ili nekog od rodbine, zbog siromaštva, pohlepe, zbog invaliditeta uzrokovanog ili bolešću, ili izopačenošću, ili starošću ili impotencijom, dapače, ako on odustane od takvih stvari zbog bilo kojeg civilnog ili moralnog zakona, a ne istovremeno zbog duhovnog zakona, on je ipak iznutra preljubnik i kurviš, jer unatoč svega toga on ne vjeruje kako su takve stvari grijesi, te ih dosljedno tome, u svome duhu, ne smatra nezakonitima pred Bogom: i stoga ih on počinjava u svom duhu, iako ne i u tijelu pred svijetom. Prema tome, nakon smrti, kada postane duh, on otvoreno govori u njihovu korist. Iz ovih razmatranja je očigledno da zao čovjek također može odbacivati zla kao nešto škodljivo (opasno); dok ih jedino Kršćanin moze odbaciti od sebe zato što su grijesi.
112. Ista stvar je i sa krađama i obmanama svakojake vrste, sa ubojstvima i osvetoljubivošću svakojake vrste, te sa raznim vrstama lažnog svjedočenja i laganja. Nitko ne može sam od sebe biti opran i očišćen od takvih stvari; jer u unutrašnjosti svake zle požude ima beskonačno mnogo stvari koje čovjek ne vidi do kao jednu jednostavnu cjelinu, ali Gospod vidi te stvari u njihovim serijama, i to do u najmanje detalje. Ukratko, čovjek se ne može sam regenerirati, to jest, formirati za sebe novo srce i nov duh, to jedino može Gospod, Koji je Obnovitelj i Regenerator. Stoga, ako čovjek želi postati novi čovjek uz pomoć svoje vlastite mudrosti i inteligencije, ta akcija naliči šminkanju ružnog lica, ili izvanjskom premazivanju kože koja je ozlijeđena unutarnjom infekcijom, sa nekim kožnim sredstvom za čišćenje.
113. Stoga Gospod kaže u Mateju:
‘Ti slijepi Farizeju, očisti najprije unutrašnjost čaše i tanjira, tako da i vanjština može biti čista.’ Matej 23:26.
I u Izaiji:
‘Operite se, očistite se, uklonite Mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti; i onda će vaši grijesi, makar bili kao grimiz crveni, pobijeliti poput snijega, budu li rumeno crveni, postat će kao vuna.’ Izaija 1:16, 18.
114. Ovome što je do sada rečeno se može dodati slijedeće:
1. Kršćansko dobročinstvo se, u slučaju svakog čovjeka, sastoji od toga da on sa vjerom u Boga djeluje unutar vlastitog zaposlenja (poziva), jer na taj način, ako od sebe odbacuje zla zato što su grijesi, on svakoga dana čini dobro, te ispunjava vlastitu svrhu unutar društvenog tijela. Na taj način se on također brine i o općem dobru, kao i o pojedinačnom dobru svake osobe.
2. Sve druge stvari koje čini nisu prava djela dobročinstva, već su ili njeni znaci, ili njeni prilozi ili pak njene obligacije.