IV

U ONOJ MJERI U KOJOJ ČOVJEK ODBACUJE OD SEBE ZLA

ZATO ŠTO SU GRIJESI, U ISTOJ TOJ MJERI ON LJUBI ISTINE

32. Dvije univerzalne stvari proizlaze iz Gospoda, Božansko Dobro i Božanska Istina; Božansko Dobro je od Njegove Božanske Ljubavi, a Božanska Istina je od Njegove Božanske Mudrosti. Ovo dvoje su u Gospodu jedno, te posljedično proizlaze iz Njega kao jedno; ali oni nisu jednako primljeni (primljeni kao jedno) od strane anđela na nebu ili od ljudi na Zemlji. Postoje anđeli i ljudi koji primaju više od Božanske Istine nego od Božanskog Dobra, a opet postoje i oni koji primaju više od Božanskog Dobra nego od Božanske Istine. Zato su nebesa podijeljena u dva kraljevstva, jedno koje se naziva božanstvenim kraljevstvom i drugo koje se naziva duhovnim kraljevstvom; nebesa koja primaju više Božanskog Dobra sačinjavaju božanstveno kraljevstvo, dok ona nebesa koja primaju više od Božanske Istine sačinjavaju duhovno kraljevstvo. U svezi ova dva kraljevstva po kojima se nebesa razlikuju, vidi knjigu ‘Nebo i Pakao – 20-28’.

Pa ipak, anđeli u svim nebesima su utoliko u mudrosti i inteligenciji koliko se dobro koje je u njima sjedinjuje sa istinom. Dobro koje se ne sjedinjuje sa istinom za njih nije dobro; a u drugu ruku, istina koja se ne sjedini sa dobrom za njih nije istina. Iz ovog je očigledno da dobro sjedinjeno sa istinom sačinjava ljubav i mudrost u anđelu i čovjeku; a pošto je anđeo anđeo, i čovjek čovjek, po vrlini svoje ljubavi i mudrosti, očigledno je da dobro koje je sjedinjeno sa istinom čini anđela anđelom nebeskim, a čovjeka pripadnikom Crkve.

33. Pošto su dobro i istina jedno u Gospodu te kao jedno i proizlaze iz Njega, slijedi da dobro ljubi istinu i da istina ljubi dobro, te da njih dvoje žude postati jedno. Isto važi i za njihove suprotnosti, naime zlo ljubi neistinu a neistina zlo, i oni žude postati jedno. Na stranicama koje slijede će se sjedinjenje između dobra i istine nazivati nebeskim vjenčanjem, a sjedinjenje između zla i neistine, paklenim vjenčanjem.

34. Iz ovih pretpostavki slijedi kako, u onoj mjeri u kojoj netko odbacuje od sebe zla zato što su grijesi, u istoj toj mjeri on ljubi istinu; a isto tako, u onoj mjeri u kojoj netko ne odbacuje od sebe zla zato što su grijesi, u istoj toj mjeri on ne ljubi istine, pošto on u toj istoj mjeri nije u dobru.

35. Moguće je, doista, za čovjeka da ljubi istine iako ne odbacuje od sebe zla zato što su grijesi; ipak on ih u tom slučaju ne ljubi zato što su istine, već zato što promiču njegov ugled, koji je za njega izvor časti ili zarade, tako da ih on ne ljubi ako mu ne poslužuju.

36. Dobro je od volje, istina je pak od razumijevanja. Iz ljubavi prema dobru u volji proizlazi ljubav prema istini u razumijevanju; iz ljubavi prema istini proizlazi percepcija istine; iz percepcije istine proizlazi misao o istini; a od svih njih zajedno dolazi spoznavanje istine koje se u svom istinskom obliku (smislu) naziva – VJERA. Da je ovo napredak od ljubavi spram dobra prema vjeri, će biti ukazano u raspravi o Božanskoj Ljubavi i Božanskoj Mudrosti.

37. Pošto dobro nije stvarno dobro, kako je bilo rečeno prije, sve dok se ne sjedini sa istinom, slijedi da stvarno (istinsko) dobro prije takvog sjedinjenja ne postoji. Ipak ono neprestano teži k postojanju, te stoga, sa ciljem da bi moglo postojati, žudi za istinama te iste sebi priskrbljuje, jer od njih ono dobija svoju hranu i svoju formu. To je razlog zbog kojeg čovjek ljubi istine u istoj mjeri u kojoj je u dobru, a posljedično tome, u istoj mjeri u kojoj odbacuje zla zato što su grijesi, jer u onoj mjeri u kojoj čovjek odbacuje zla zato što su grijesi u istoj mjeri je on u dobru.

38. U onoj mjeri u kojoj je čovjek u dobru, a iz dobra u ljubavi prema istini, u tolikoj mjeri on ljubi Gospoda, pošto je Gospod sâmo Dobro i sâma Istina. Gospod je stoga sa čovjekom u dobru i istini Ako se istina ljubi iz dobra onda čovjek ljubi Gospoda, drugačije ne. To Gospod naučava u Ivanu:

‘Onaj koji poznaje, i izvršava Moje zapovijedi, taj Me ljubi… Tko Me ne ljubi, izvršava Moje zapovijedi.’    Ivan 14:21, 24.

I na drugom mjestu:

‘Ako budete vršili Moje zapovijedi, ostat ćete u Mojoj ljubavi.’    Ivan 15:10.

Gospodnje odredbe, riječi i zapovijedi su ISTINE.

39. Da dobro ljubi istinu može biti prikazano na primjeru svećenika, vojnika, trgovca i obrtnika.

Svećenik: Ako je on utvrđen u dobru svećeničkog poziva, koje se sastoji u brizi za spasenje duša, u naučavanju puta koji vodi do neba, u vođenju onih koje naučava, onda on, u onoj mjeri u kojoj je u ovom dobru (stoga od svoje ljubavi i njezine žarke želje), za sebe priskrbljuje istine koje može naučavati, i uz pomoć kojih može voditi ljude. Ali svećenik koji nije u dobru svećeničkog poziva, već uživa u svom zanatu iz ljubavi prema sebi i svijetu, koje su za njega jedino dobro, također iz ljubavi prema tom dobru i žarkom željom, za sebe priskrbljuje tih istina u izobilju, tj. u onoj mjeri u kojoj ga nadahnjuje osjećaj koji sačinjava njegovo dobro.

Vojnik: Ako je u ljubavi prema svojoj vojnoj službi, te percipira da se njegovo dobro sastoji u odbrani vlastite zemlje, ili pak u osobnoj slavi, on iz toga dobra a u skladu sa njime priskrbljuje za sebe specijalno znanje; a ako je kojim slučajem zapovijednik, svoju inteligenciju; Ovi su poput istina uz pomoć kojih se užitak njegove ljubavi, koji je u njegovu dobru, hrani i formira.

Trgovac: Ako on čini svoj posao iz ljubavi prema njemu, on sa zadovoljstvom priskrbljuje sve one stvari koje će, kao sredstvo, ući i sačinjavati tu ljubav. Te stvari su također poput istina, dok je trgovanje njegovo dobro.

Obrtnik: Ako se on gorljivo posveti svome poslu, te ga ljubi kao dobro svoga života, onda će on nabaviti alatke te će sebe usavršiti u onim stvarima koje se odnose prema znanju o njegovoj profesiji, te uzrokuju da njegov rad bude dobar.

Iz ovih slučajeva se je očigledno kako su istine sredstvo uz pomoć kojih dobro ljubavi postoji i postaje stvarnost; te dosljedno tome da dobro ljubi istine sa ciljem da bi moglo postojati. Stoga, kada se u Riječi spominje ‘izvršavanje istine’, ono što se pod time misli je ‘uzrokovati da dobro dođe u postojanje’.

To je značenje ovih riječi:

Činiti istinu.   Ivan 3:21.

Činiti ono što Gospod kaže.  Luka 6:47.

Činiti Njegove odredbe.   Ivan 14:24.

Činiti Njegove riječi.    Matej 7:24.

Činiti Riječ Božju.      Luka 8:21; i

Činiti Njegove odredbe i zapovijedi.   Levitski Zakonik 18:5.

‘Činiti dobro’ i ‘davati ploda’ ima isto značenje, jer dobro ili plod je ono što dolazi u postojanje.

40. Da dobro ljubi istinu te da želi biti sjedinjeno sa njom, može biti ilustrirano također sa hranom i vodom, ili sa kruhom i vinom. Oboje su prijeko potrebni. Sâma hrana ili kruh ne stvaraju nikakav učinak u tijelu po pitanju prehranjivanja, već jedino uz vodu ili sa vinom; i stoga jedno ima apetit i žudnju za drugim. Stoviše, u Riječi  ‘hrana’ i ‘kruh’ naznačavaju dobro, u duhovnom smislu; dok ‘voda’ i ‘vino’ naznačavaju istinu.

41. Iz svega do sada rečenog je očigledno kako onaj koji odbacuje zla zato što su grijesi, ljubi istine te žudi za njima; a što on više odbacuje ta zla, to on više osjeća ljubavi i žudnje prema istinama, pošto je utoliko on više u dobru. To rezultira sa nebeskim vjenčanjem, što je vjenčanje između dobra i istine, u kojem je nebo, i u kojem će biti Crkva.