Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

Emanuel Swedenborg

‘Gospod mi je dozvolio istovremeno biti u duhovnom i prirodnom svijetu, i sa anđelima razgovarati kao sa ljudima, i na taj način se upoznati sa stanjima onih koji nakon smrti prijeđu u taj do sada nepoznat svijet. Razgovarao sam sa svim svojim rođacima i prijateljima, također sa kraljevima, vojvodama, i učenim ljudima nakon njihovog odlaska iz ovog života, i to neprestano u trajanju od dvadeset i sedam godina. Ja sam stoga u stanju, iz stvarnog iskustva, opisati stanja ljudi nakon smrti, i to onih koji su živjeli dobrim životima, kao i onih koji su živjeli opakim životima.’

462 (‘Čaranje’)

Print Friendly, PDF & Email

Čaranje…

462. Budući u današnje vrijeme nije poznato što podrazumijevaju ČARANJA, biti će rečeno nekoliko stvari. ‘Čaranja’ su upravo iznad spomenuta na mjestu osmog pravila Dekaloga, NE SVJEDOČI LAŽNO, jer druga tri, koja su ubojstva, preljubi, i krađe, su tamo spomenuti po imenu. Lažnim svjedočenjem u prirodnom značenju je naznačeno djelovanje kao lažni svjedok, laganje i klevetanje/ocrnjivanje druge osobe, a u duhovnom značenju potvrđivanje i uvjeravanje da ono što je neistinito jeste istinito i što je zlo da je dobro; iz čega je jasno da je sa ‘čaranjem’ predstavljeno uvjeravanje u ono što je neistinito, i time uništavanje onog što je istinito.

[2] Čaranja su bila u upotrebi među drevnim ljudima, i bila su ostvarena na tri načina: –

PRVI: Da su oni držali slušanje i tako um drugoga neprestano zaokupljenim sa njihovim vlastitim riječima i izjavama, ne dopuštajući im predaha/smanjivanje napetosti, i, istovremeno, ulijevajući i nadahnjujući misao sjedinjenu sa osjećajem, posredstvom daha, u zvuk njihova govora, sa rezultatom da slušatelj nije mogao misliti ništa od sebe samoga. Na ovaj su način falsifikatori običavali uliti njihove neistine nasilno.

DRUGO: Oni su ulili uvjerenje, što je bilo učinjeno tako što su držali um drugoga pritvorenim za sve protivno, i pažnju su zadržavali ekskluzivno na ideji o onome što je bilo rečeno s njihove strane, otud je duhovna sfera ovog uma raspršila duhovnu sferu uma drugoga, i uništila ju. Ovo je bilo duhovno čaranje koje koristili su drevni čarobnjaci, i koje se zvalo zavezivanjem i privezivanjem razumijevanja. Ova vrsta opčaravanja je pripadala jedino duhu misli, ali prijašnja usnama ili govoru također.

[3] TREĆE: Slušatelj je svoj um držao tako fiksiranim na njegovo vlastito mišljenje, da je on skoro zatvorio njegove uši da ne čuje išta od strane govornika, što je bilo učinjeno zadržavanjem daha, i ponekad sa pritajenim gunđanjem/mrmljanjem, i tako pomoću neprestanog pobijanja/nijekanja osjećanja/mišljenja njegova protivnika. Ova vrsta opčaravanja je bila prakticirana od strane onih koji su čuli druge, ali dvije prijašnje od strane onih koji su govorili drugima. Ove su tri vrste čaranja prevladavale među drevnim ljudima, i prevladavaju i dalje među paklenim duhovima; ali sa ljudima u svijetu ostaje jedino treća vrsta, i ova kod onih koji su, iz oholosti njihove vlastite inteligencije, potvrdili u sebi neistine religije; za ove, kada čuju protivne stvari, oni ih ne primaju dalje u njihove misli nego samo kontakta, i onda iz unutarnjih utora njihova uma zrači nešto poput vatre koja ih proždre, o čemu drugi ne zna ništa osim pomoću nagovještaja sa izraza na licu i zvuka glasa u odgovoru; pod uvjetom da čaratelj, pretvaranjem, ograniči tu vatru, ili što je isto, gnjev njegove oholosti/ponosa. Ova vrsta opčaravanja operira u današnje vrijeme da bi spriječila istine da budu prihvaćene, i, sa mnogima, da ne budu (ili ‘da nisu’) shvaćene.

[4] Da su u vremenima drevnih ljudi postojale mnoge čarobnjačke vještine, i među njima ‘čaranja’ je jasno iz Mojsija: –

‘Kad uđeš u zemlju koju ti daje Jehova, Bog tvoj, nemoj se priučavati na odvratne čine onih naroda. Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; nitko tko bi bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na pokojnike.’  Ponovljeni Zakon 18:9-11

Uvjeravanje u neistinu, i time uništavanje istine, je predstavljeno sa ‘čaranjem’ u ovim odlomcima:-

‘Mudrost tvoja i znanje zavedoše te. U svom si srcu govorila: ‘Ja i nitko drugi!’ Zlo će te snaći – nećeš ga presresti; oborit će se na te nesreća – nećeš je odvratiti; doći će na te propast iznenada – nećeš je predvidjeti. Ustraj, dakle, u svojim zaklinjanjima i u tolikim svojim čaranjima, oko kojih si se trudila od mladosti. Možda će ti biti od koristi? Možda ćeš s njima strah utjerati?’   Izaija 47:10-12

‘Kao rezultat Babilonskih (op)čara(va)nja sve su narodi bili zavedeni.’  Otkrovenje 18:23

‘Vani će ostati psi, vračari, preljubnici, ubojice.’  Otkrovenje 22:15

‘Kad Joram ugleda Jehua, upita ga: “Je li sve u miru,  Jehu?” Ovaj odgovori: “Kakvu miru dok traju bludništva tvoje  majke Izebele i njena mnoga čaranja!”  2 Kraljevi 9:22

Njezinim su ‘bludništvima’ predstavljene falsifikacije (istine) (br. 134), a njezinim ‘čaranjima’ uništavanja onog što je istinito uvjeravanjima putem onog što je neistinito.

Spread the Truth