Istinska bračna ljubav – iz ‘Nebeskih tajni’

10167.  Samo nekolicina zna odakle izvire istinska bračna ljubav (ili ‘koji je izvor/početak istinske bračne ljubavi’). Oni koji misle od svijeta (ili ‘na svjetovan/prirodan način’) misle da ona dolazi/izvire iz prirode; ali oni koji razmišljaju od neba (ili ‘na nebeski/duhovan način’) vjeruju kako ona dolazi/izvire iz Božanstva na nebesima (ili ‘vjeruju da su njezini počeci Božanski = da je njezin izvor u Božanstvu’).

10168.  Istinska bračna ljubav je jedinstvo/veza/sjedinjenje između dva uma (dva duha i dvije duše), a to je duhovna veza; a svaka duhovna veza dolazi (= se spušta) sa neba; stoga (ili ‘iz toga proizlazi da’) istinska bračna ljubav izvire iz neba i njezino istinsko postojanje/biće se može pratiti/slijediti sve do vjenčanja između dobra i istine na nebu (ili ‘i da je njezino prvo biće iz vjenčanja između dobra/ljubavi i istine/mudrosti na nebu’). Vjenčanje između dobra i istine na nebu ima svoje početke/svoj izvor u Gospodinu, što objašnjava zašto se u Riječi Gospodin naziva ‘Ženikom’ i ‘Mužem’, a nebo ili Crkva ‘Zaručnicom’ i ‘Ženom’. To isto tako objašnjava zašto se nebo uspoređuje sa vjenčanjem.

10169.  Iz ovih razmatranja (ili ‘iz svega ovoga’) se jasno vidi kako je istinska bračna ljubav sjedinjenje dvoje ljudi na unutarnjim nivoima, na nivoima misli i osjećaja, i stoga na nivoima istine i dobra, pošto istina pripada misli a dobro pripada volji. Jer onaj u kojem je ta ljubav prisutna (= u kojem je istinska bračna ljubav) voli ono što drugi (njegov partner) misli i što drugi želi, a isto tako voli misliti na isti način i željeti iste stvari kao i drugi, posljedično tome biti ujedinjen sa drugim i postati tako reći jedno (potpuno) ljudsko biće (ili ‘jedan potpuni čovjek’). To je ono što predstavljaju Gospodinove riječi u Mateju: ‘I dvoje će biti jedno tijelo; tako oni više nisu dva već jedno tijelo.’ Matej 19:4-6; Postanak 2:23, 24

10170.  Užitak koji prati istinsku bračnu ljubav je unutarnji užitak, jer pripada umovima/dušama dvoje ljudi, a istovremeno je i vanjski užitak koji izvire iz unutarnjeg, koji pak pripada njihovim tijelima. Ali užitak koji prati bračnu ljubav koja nije istinska je u potpunosti izvanjski, i lišen je bilo kakvog unutarnjeg užitka; on pripada (njihovim) tijelima ali ne i (njihovim) dušama/umovima. Ovaj potonji užitak je zemaljski, skoro poput životinjskog, i stoga u procesu vremena završi/nestaje; ali prijašnji užitak je nebeski, kakav bi i trebao postojati u ljudskim bićima, i stoga traje (ili ‘i stoga je trajan’).

10171.  Nitko ne može znati što je istinska bračna ljubav i kakvi užici ju prate osim onih koji su od Gospodina primili dobra ljubavi i istine vjere (ili ‘koji su u Gospodinovim dobrima ljubavi i istinama vjere’). Jer, kako je bilo rečeno, ta ljubav izvire na nebu, iz tamnošnjeg vjenčanja između dobra (= ljubavi) i istine (= mudrosti).

10172.  Iz vjenčanja dobra i istine na nebu i u Crkvi mi možemo naučiti kakva bi vjenčanja na zemlji trebala biti, naime, da bi to trebale biti veze između dvoje, jednog muškarca i jedne žene, i da istinska bračna ljubav uopće ne postoji (ili ‘nikako nije moguća’) ako jedan muž ima više žena.

10173.  Ono što je učinjeno iz istinske bračne ljubavi oba partnera čine u potpunoj slobodi; jer sva sloboda je ukorijenjena u (ili ‘proizlazi iz’) ljubavi, a oba partnera su u slobodi kada jedan voli ono što drugi misli i ono što drugi želi. Iz tog razloga želja za dominiranjem (= zapovijedanjem) uništava istinsku ljubav, pošto oduzima njezinu slobodu a time i njezin užitak. Užitak dominiranja (= zapovijedanja) koji zamjenjuje (taj užitak slobode istinske bračne ljubavi) je uzrokom neslaganja, razdvaja dva uma (= stvara neprijateljstvo), i uzrokuje da zlo uzme korijena u skladu sa prirodom dominacije jednog i poslušnosti drugog partnera.

10174.  Iz ovog postaje jasno da su brakovi sveti, i da je kršenje braka (ili ‘i da je nanošenje štete braku’) kršenje svetosti, te da su posljedično tome preljubničke veze ne-svete (poročne/griješne). Da budemo sigurni, kao što užitak koji prati istinsku bračnu ljubav dolazi (= se spušta) sa neba, tako užitak koji prati preljub dolazi (= se uzdiže) iz pakla.

10175.  Stoga oni koji uživaju u preljubničkim vezama više ne mogu primiti nikakvog dobra i istine sa neba. To objašnjava zašto oni koji uživaju u preljubničkim vezama kasnije tretiraju svoga partnera sa prezirom/odvratnošću a isto tako zašto u svojim srcima odbacuju stvari koje se tiču Crkve i neba. Razlog tome je da ljubav prema preljubu (= preljubnička ljubav) izvire iz vjenčanja između zla i neistine, što je pakleno vjenčanje.

E.Swedenborg ‘Istinska bračna ljubav – 456’