U SVEZI JEDNOG DOMIŠLJATOG DUHA, ILI U SVEZI DRUGOG MUHAMEDA
477. Ujutro, kada sam se probudio, tamo je bio jedan prilično prefrigan duh koji je, uzrokujući jad/čemer onima oko mene, okretno promijenio svu dobrotu u zlo. Nakon buđenja, razgovarao sam sa jednim koji je posjedovao taj talent i otkrio sam kako je pokušavao istražiti što je istinito. Predložio sam mu stoga nasumice ovaj i onaj (problem), koje je on domišljato riješio, otkrivajući istinu. Naračun toga on je bio primljen u društvo dobrih duhova, među kojima je ostao jedno vrijeme; ali pošto je bio previše energičan, i pokušavao djelovati zasebno (on his own) bio je otjeran i došao je u društvo drugih duhova.
Iz ovog sam u stanju zaključiti kako određeni duhovi uvelike premašuju druge u talentu poimanja, razlika (između njihovog stupnja poimanja i onog u drugih) je tako velika, da bi čovjeka bilo teško uvjeriti u to.
U svezi maštarija; kako su raspršene/otklonjene, i kakva vrsta preostaje.
477 a. Štoviše, bio je to također taj Muhamed koji je posjedovao takvu jednu sposobnost razumjeti što je istinito i dobro (477), sa kojim sam također razgovarao o maštarijama koje prevladavaju među duhovima koji najprije dođu u taj život (= život nakon smrti, tj. duhovni svijet). Jer to su samo obmane, koje svakako moraju biti raspršene, a otklonjene su jedino sa poteškoćom i uz otpor, pošto im je čovjek sklon i u njima uživa. Stoga, te maštarije su otklonjene, malo po malo, od strane Isusa Krista, i ti su duhovi vođeni spram više unutarnjih, i onda još više unutarnjih, maštarija koje korespondiraju sa istinom i dobrom i mogu biti zajedno sa njima, odakle proizlazi nebeska radost i veselje, i na ovaj način oni žive (ili ‘svaki čovjek živi’) svoj vlastiti život, u užitku.
Ove su stvari (bile raspravljane) sa Muhamedom iz Meke (= koji je napisao Koran), i tamo je bio i drugi Muhamed također, ali tko je on, ja to ne znam. Rečeno je kako je on, također, obožavan. Time obadvoje posjeduju sposobnost razumjeti istinu i dobrotu, i u stvari oni priznaju kako je izvor svih istina i dobrote Isus Krist, što oni žele ovdje (= kroz Swedenborga koji to zapisuje u prirodnom svijetu) posvjedočiti iz toliko puno (njihovog vlastitog) iskustva da u svezi toga (kako Isus Krist doista jeste izvor sve istine i dobra) nitko ne bi ikad mogao posumnjati.
478. Spomenute maštarije/obmane za koje je rečeno kako se skidaju/raspršuju uz ustručavanje/protivljenje naznačavaju one grublje maštarije/obmane novo pristiglih duhova, koje pripadaju tijelu i zemaljskom umu. Unutarnje, međutim, koje su u suglasnosti i time su u skladu sa doista nebeskom istinom i dobrom, ostaju, uzrokujući da oni žive život kao da je njihov vlastiti, u nebeskoj radosti i veselju – i to je duga koja je spomenuta u Postanku (9:12-17). Njezina skladna simetrija je stvorena, i oblikovana, od strane Isusa Krista Jedinog.
DUHOVI SU SIMBOLIZIRANI SA ‘VJETROM’
479. Duh je poređen sa vjetrom u Ivanu 3:8, i posljedično tome su, mnogi od duhova danas prisutnih sa mnom, uglavnom došli sa vjetrom, koji je udario u moje lice, i doista čak pomjerio plamen svijeće, papire, (vjetar je bio hladan,) i to jako često kada sam podizao svoju desnu ruku. To me iznenadilo, i ja još ne znam razlog za to.
(15 Siječanj, 1748)
NAJGORI OD SVIH DUHOVA U POSLJEDNJEM NEBU, JESU ONI KOJI SU ISPOVIJEDALI KRŠĆANSTVO, ZATIM DOLAZE ŽIDOVI
480. Na osnovu jako velikog iskustva, naučio sam kako su najgori od svih duhova u posljednjem Nebu oni koji su se u svijetu nazivali Kršćanima. Većina od njih nema nikakvog vjerovanja, nego napadaju te mrze sve što ima veze sa istinskom religijom i, kako su nevoljni primiti poduku, ustrajno po tome gaze nogama. Oni su tako užasno lukavi, i izumljuju takve lukavštine protiv Gospoda, i protiv vjere u Isusa, i protiv vjernika, da se čovjek tome ne može dovoljno načuditi. A ta opakost stoji ukorijenjena u njihovoj sklonosti i karakteru, jer onda oni žive iz njihovog vlastitog karaktera, i kada su tome prepušteni, oni su poput furija. Muslimani, koji sami vrlo lako primaju poduku, i sebi dozvoljavaju biti vođeni, te sa lakoćom primaju (istinsku) vjeru (u Isusa Krista), su ovime izuzetno iznenađeni.
Nakon Kršćana slijede Židovi, kao i oni koji su obožavali Abrahama kao Boga, potonji su također prilično podmukli/lažni. Najblaži od svih su Afrikanci, o kojima vidi iznad (432, 453).
(15 Siječanj, 1748)
E.Swedenborg ‘Duhovni Dnevnik – 477-480’
