(a) Sundar Singhov vlastiti iskaz

‘… Rano ujutro 8-og Prosinca, u tri ujutro, ustao se i izvršio obrednu kupku, u skladu sa Hinduističkim običajem i izričitom zapovijedi Govind Singha. Onda je započeo zamolbu Bogu da mu ukaže put ka spasenju. Kako je njegova duša bila prepuna dvojbi, najprije se molio ‘poput ateista’: ‘O Bože – ako postojiš – ukaži mi ispravan put, i postat ću Sadhu; inače ću se ubiti.’ Onda je rekao samom sebi: ‘Ako mi ništa ne bude objavljeno, ako i dalje ne mogu razumjeti ništa, onda ću počiniti samoubojstvo kako bi pronašao Boga u drugom svijetu.’ Molio se i molio bez prestanka; Iskreno je preklinjao Boga da ga izbavi od ove neizvjesnosti i nemira, i da mu dodijeli mir; ali odgovora nije bilo. Nije bio obeshrabren, međutim, i nastavio je težiti k Bogu u molitvi u nadi kako će pronaći mir.

               Iznenada – negdje oko pola četiri – veliko svjetlo je zasjalo u njegovoj maloj sobi. Promislio je kako je kuća u plamenu, otvorio je vrata i pogledao napolje; tamo nije bilo vatre. Zatvorio je vrata i nastavio moliti. Onda mu se prikazala predivna vizija: u centru blistavog oblaka je ugledao lice Čovjeka, koje je sjajilo Ljubavlju. Najprije je mislio da je to bio Krišna ili Buda, ili neko drugo božanstvo, i spremao se ispružiti na podu u klanjanju. Upravo tada, na njegovo veliko zaprepaštenje, je začuo ove riječi na Hindustanskom: ‘Tu mujhe kyun satata hat? Dekh main net ere live apui jan salib – par di (‘Zašto Me progoniš? Sjeti se da Sam Ja dao Svoj život za tebe na Križu!’).’ Potpuno zbunjen, bio je nijem od zaprepaštenja. Onda je primjetio ožiljke Isusa iz Nazareta, kojeg je do tog trenutka smatrao samo za velikog čovjeka koji je živio i umro davno ranije u Palestini, istog Isusa Kojeg je strastveno mrzio nekoliko dana ranije. I taj Isus nije ukazivao ni jedan znak bijesa na Njegovom licu, iako je Sundar zapalio Njegovu svetu Knjigu, već je sav bio Nježnost/Krotkost i Ljubav. Onda mu je nadošla misao: ‘Isus Krist nije mrtav; On je živ, i to je On Osobno’; i pao je pored Njegovih nogu u obožavanju. U jednom trenutku je osjetio kako je njegovo cijelo biće bilo promijenjeno; Krist je preplavio njegovu prirodu sa Božanskim životom; mir i radost su ispunili Njegovu dušu, i donijeli nebo u njegovo srce.’ Kada je Sundar ustao sa svojih koljena Krist je bio nestao, ali je prekrasan mir ostao od tog trenutka, i od tada ga nikad više nije napustio. On je poslije rekao: ‘Niti na Hindustanskom, mojem materijnjem jeziku, niti na Engleskom, ja ne mogu opisati blaženstvo toga trenutka.’

               Pun radosti, probudio je svoga oca, uzvikujući: ‘Ja sam Kršćanin.’

‘… To nije bio san. Kada ste upravo bili pod hladnim tušem vi ne sanjate! To je bila stvarnost, Živi Krist! On može okrenuti neprijatelja Krista u propovjednika Evanđelja. On mi je dao Njegov mir, ne samo na nekoliko sati, već tijekom šesnaest godina – mir tako predivan da ga ne mogu opisati, ali mogu svjedočiti o njegovoj stvarnosti.’