Putnik beskućnik

            ‘…U to vrijeme smo imali izvrsnu grupu mladih Indijskih Kršćana u Delhiju, koji su studirali pod direktorom škole Rudrom. Oni su od tada stekli ugled u mnogim područjima života. Najdublji Kršćanski utjecaj, dok su bili na koledžu, je na njih izvršio kontakt kojeg su mogli održavati sa Sadhu Sundar Singhom.

            Jedan od starijih studenata naše grupe nam se vratio kasno jedne noći, noseći na svojim leđima jednog seljaka, koji je bio u posljednjoj fazi užasne zarazne bolesti. Pronašao ga je na neposjećenom mjestu na rubu đungle, gdje je ovaj ležao nezbrinut, moguće u trajanju od nekoliko dana. On ga je tako, bez pomisli na opasnost, nosio na svojim leđima, bez ičije pomoći, teško prohodnim planinskim putem dužinom od skoro dvije milje. Čak je fizički podvig bio izvanredan; ali moralna snaga koja ga je učinila spremnim riskirati opasnu bolest, dok su ga drugi ‘zaobišli’ (Luka 10:30-37), je ipak bila više vrijedna pažnje. Jedino zato što je, u to vrijeme, živio sa Sadhuom, mu je sa takvom neodoljivom silom nadošlo nadahnuće koje ga je prisililo djelovati na taj način. Još povrh toga, poniznost i povučenost sa kojima je ovo hrabro djelo bilo učinjeno, su sami po sebi bili odraz Sundarovog Kršćanskog duha…’