Protivljenje i Kriticizam
1. Ako nas ljudi ne uspijevaju razumjeti, kritiziraju naše dobre motive ili ako nam se u svom nerazumijevanju suprotstavljaju i progone nas, to ne bi bilo ništa novo ni iznenađujuće. Postoje gomile ljudi koji ne znaju čak ni njihovu vlastitu svrhu u životu, inače ne bi imali vremena za gubljenje zabadajući noseve u tuđe poslove. Oni koji shvaćaju Božansku svrhu u njihovim životima uvijek imaju njihov određeni zadatak za izvršiti i ne obaziru se na to što drugi o njima misle i govore jer Bog, Kojem moraju položiti svoj račun, zna njihove dobre motive i pruža im Svoju ljubav i utjehu. Ako naš Gospod i Stvoritelj zna naše dobre namjere, zašto bismo se onda zabrinjavali oko protivljenja drugih (ili ‘opozicijom’), pogotovo ako znamo da će vrijeme doći kad će On obznaniti dobru svrhu naših cjelokupnih životâ.
Kad čovjek ode u stranu zemlju, onda ljudi u njega zure, a psi na njega laju. Isto tako istinski Kršćanin ne pripada ovom svijetu. On je hodočasnik i stranac (Ivan 17:14; Hebrejima 11:13), stoga on ne bi trebao biti iznenađen ili obeshrabren ako ga psi ovog svijeta vide kao stranca, i laju na njega, ili ga možda čak i rastrgaju (Matej 7:6). „Psi laju, a karavana prolazi.“ Psi lajući prate karavanu jedno vrijeme, i onda se vrate natrag, dok karavana nastavlja te prije ili kasnije stigne na svoje odredište.
2. Nema određene dužnosti dane kritičarima koji su neprijateljski postavljeni prema Istini. Možda su jednom i dobili svoje uputstvo, ali su sad izgubili to ovlaštenje kroz njihovu nesposobnost da ga provedu do kraja, pa kad im je Božje zaposlenje oduzeto, i nisu imali ništa drugo za raditi, da bi priskrbili neki rad svojim besposlenim rukama, počeli su se zabavljati bacajući kamenje na one koji čine Božji posao. Sotona ih je našao besposlene i dodijelio im svoje zaposlenje!
Ako slijepac/slijepa osoba napipavajući prilazi putem, pošteno je jedino da čovjek koji vidi odstupi i izbjegne međusobno sudaranje; a ako slijepac, slučajem, tresne u njega on ne bi trebao biti uvrijeđen, nego bi mu trebao pomoći. U slučaju da ga to naljuti, to bi samo dokazalo da je više slijep od samog slijepca jer bi njegova sljepoća onda bila posljedica nedostatka običnog zdravog razuma i suosjećajnosti. Prema tome, ako nas bilo tko progoni zato što slijedimo istinu, umjesto da smo time uvrijeđeni trebali bismo mu oprostiti i moliti za tu osobu (Matej 5:44, 45), a ako usprkos tome osoba ne reagira i ne odustane od svog protivljenja, mi ne gubimo ništa jer smo to činili poradi Istine, Koji (ovo se može čitati i ‘Koja…’) nam je dao naš vid i Koji je Sam po Sebi naš udio i naša nagrada.
3. U snježnim predjelima se medvjedi i neke druge životinje hrane u ljetnom razdoblju te skladištuju masnoću u svojim organizmima, a kad zima dođe, i tijekom nekoliko mjeseci je hrana nedostupna, oni žive na tim zalihama. Na sličan način, mi kroz molitvu dobivamo zalihe hrane i snage od Boga, a kad vrijeme progonstva dođe, to nas drži jakima i nepokolebljivima. Kada je suprotstavljanje našem Gospodu poprimilo takve razmjere da su Ga pribili na križ (Djela Apostolska 3:15), što smo onda mi da od progona prežemo? „K Svojima dođe, i njegovi Ga ne primiše.“ (Ivan 1:11)
Jednom je jedan trgovac otišao živjeti u stranu zemlju. Nedugo nakon što je otišao, sin je rođen u njegovoj kući, ali je majka umrla. S vremena na vrijeme trgovac je slao novac svojim rođacima za djetetove troškove. Godinama kasnije, kad je dječak odrastao, otac se jedne noći vratio te je pokucavši na vrata probudio sina. Vidjevši stranca, mladić je pomislio da je to lopov i grubo mu se obratio. Opet i nanovo se trgovac trudio objasniti da je on bio njegov otac, ali mladić svog oca nikad nije vidio i ništa o njemu i njegovoj ljubavi nije znao. Napao ga je i ranio te predao policiji. Sljedećeg jutra u istrazi je bilo dokazano da je čovjek zaista njegov dugo-odsutni roditelj. Onda je mladić bio ispunjen sa grizodušjem. Udarao se u prsa, plakao i iskreno molio za oproštenje te obećao da će mu ubuduće uvijek poslušno služiti. Priča završava tako da se mladić posramio zbog nečasnosti koju je ukazao svom ocu i tražio je oprost; no, među nama postoje stotine tisuća onih koji se, ni do sada, nisu pokajali i obratili našem Nebeskom Ocu. Molimo se stoga u žalosti zbog njihove bešćutnosti da im Bog u Svojem Milosrđu otkrije Sebe.
4. Mnogo je onih koji nikad ne vide vlastite greške i nedostatke, ali su uvijek u potrazi za greškama u drugima. Oko koje vidi sve vanjske objekte ne vidi ni sebe ni svoje nedostatke, pa tako i protivnici istine vide sve osim njihovih vlastitih grešaka. Kad pogledamo u ogledalo, oko vidi sebe i svoje nedostatke, pa tako i živeći u zajedništvu s Riječi-koja-je-tijelom-postala, i mjereći vlastiti život s Božjom pisanom Riječi, mi uistinu možemo spoznati sebe. I ne samo da će nam On pokazati naše grešno stanje, nego će nam se otkriti u iscjeljujućoj i iskupljujućoj snazi. Tada, ako Mu se poslušno okrenemo i, nastavljajući u molitvi, živimo s u Njegovom svetom zajedništvu, On će odnijeti naše nedostatke i preobraziti nas u Svoju slavnu sliku za svu vječnost, tako da možemo sudjelovati u Njegovoj slavi (Ivan 14:26; 17:24).
Sadhu Sundar Singh ‘Meditacije o različitim aspektima duhovnog života – 5’
