Način na koji je nastala knjiga ‘Kratka i vrlo jednostavna metoda molitve’

Pripadnik jedne od religijskih grupa u Grenobleu je posjetio Okupljanja koja su se održavala u kući kod Madame Guyon. Čini se kako je i on, također, žudio za privatim razgovorom ne bi li se upoznao sa njezinim duhovnim uvidima. Ovdje je bila riječ o jednom od onih ljudi kojima je, bez obzira na pozitivnu sklonost ka tome da postanu religiozni, ipak nedostajalo potrebne vjernosti i hrabrosti. Sa ovim sukobom i kolebanjem u svom umu, on je došao te, kako se izrazila, ‘poput malog djeteta razotkrio pred njom sve poteškoće koje su tištile njegovo srce.’ Ona mu je dala takve poduke kakve su se činile prikladne njegovoj situaciji; i Bog ju je učinio instrumentom (oruđem) velikog blagoslova za njega. ‘Osjetila sam,’, rekla je, ‘kako je ovaj čovjek, koji je bio ispražnjen od samog sebe srazmjerno kako je primio od Božanske punoće, bio uistinu jedan od moje duhovne djece, jedan od najvjernijih i najprisnije sjedinjenih sa mnom.’

Na isti je način jedan broj njegovih drugova, braće iz istog religijskog reda, bio uveden u spoznaju koliko je potrebno pokazati dubok (iskren) interes za Isusa Krista, i doživjeti pokajanje. Ali ovaj učinak, tako povoljan i veličanstven, je incidentno stvorio i određene nevolje. Nadležni Religijske Kuće kojoj su braća pripadala, i Nadzornik Novaka, su time bili uvelike uvrijeđeni.

‘Oni su bili teško ogorčeni i razočarani,’ kaže Madame Guyon, ‘činjenicom da se ljudi toliko okupljaju oko žene i da je ona toliko tražena. Jer, gledajući stvari kakve su bile u njima samima, a ne kakve su bile u Bogu, Koji se koristi onim instrumentom koji (oruđem koje) Mu pogoduje, zaboravili su, u njihovom preziru prema instrumentu (oruđu), diviti se dobroti i milosti koju je Bog očitovao kroz njega. Dobri brat, međutim, koji je prvi bio preobraćen, je ustrajao u svojim naporima, i nakon određenog vremena je uvjerio Nadležnog Kuće doći, i bar mi zahvaliti na dobročinstvima za koja je znao kako sam im posredovala. On je došao. Ušli smo u razgovor. Gospod je bio prisutan, te Mu se svidjelo tako urediti moje riječi, da su one dosegle njegovo srce. On nije samo bio ganut (afektiran), već je naposlijetku bio uvjeren i potpuno zadobijen na stranu onih gledišta kojima se najprije žestoko suprotstavljao. I to do tolike mjere, da je kupio popriličan broj religijskih knjiga o svom vlastitom trošku, i naširoko ih dijelio.

‘Oh, kako li Si predivan, Bože moj! U svim Svojim putevima toliko mudar! U svem Svojem ponašanju tako ispunjen s ljubavlju! Kako samo prikladno (zgodno) Ti možeš izigrati svu lažnu ljudsku mudrost, i trijumfirati nad svim njihovim uzaludnim pretenzijama i predostrožnostima.’

‘U ovoj je Religijskoj Kući bio znatan broj ljudi koji su bili Novaci. Najstariji među njima je bio doista značajan slučaj. On se u svojoj službi osjećao sve više i više nelagodno, i to do te mjere da nije znao što dalje činiti. Nije mogao niti čitati niti studirati, niti na uobičajen način prakticirati propisane forme molitve, a također je jedva bio u stanju vršiti bilo koju od svojih drugih obaveza. Pripadnik ove Religijske Kuće koji je najprije bio zainteresiran mi je doveo ovog Novaka. Jedno vrijeme smo zajedno razgovarali. Gospod mi je otkrio i uzrok i lijek za njegovu zbrku. Ukazala sam mu ih. Počeo je prakticirati molitvu, molitvu srca. Učinak je bio izvanredan. Božja prisutnost je bila očitovana na prekrasan način. Kako sam mu govorila milost je proradila (djelovala) u njegovom srcu, a njegova duša se napajala onim što je bilo izrečeno poput spržene zemlje u ljeto koja se napaja kišom. Prije nego je napustio sobu, strahovi i tuge njegova uma su nestali. U onoj mjeri koliko se to moglo prosuditi tada, on je bio novi čovjek u Kristu.

Ono što ga je zaprepastilo je bio izvanredan dar molitve. Sada se molio bez muke i sa veseljem, te je izvršavao sve ostale obaveze na takav način da niti je on sam sebe mogao, niti su ga drugi mogli, prepoznati. On nije bio samo promijenjen, već je bio radostan otkriti kako se u njemu nalazio princip života koji je promjenu učinio trajnom. Bog mu je svakodnevno dodjeljivao Svoj kruh duhovno, baš kao i vremeno; pružajući mu ono što nije mogao zadobiti ranije, bez obzira koliko se oko toga trudio. U žudnji da i drugima učini dobro, on mi je vremenom doveo sve novake, i svi su bili ganuti (afektirani) i blagoslovljeni, premda na drugačije načine i u različitom stupnju. Nikad u toj kući nije bio novak koji je napredovao tako poput njega.

Nadležni Kuće i Nadzornik Novaka nisu mogli prestati izražavati svoje osjećaje i divljenje u vezi s promjenom u onih pod njihovom upravom, premda nisu znali koji je uzrok bio svemu tome. Jednog dana dok su razgovarali sa pobiračem kojeg su jako cijenili zbog njegovih vrlina, on im reče: ‘Oci moji, ako mi dozvolite, ja ću vam otkriti koji je tome uzrok. To je posljedica napora gospođe protiv koje ste, bez da ste ju poznavali, ranije jako puno galamili. Bog se pri svemu ovome iskoristio njezinim naporima. To, nadodano povoljnim utjecajima koji su već postojali, nije moglo podbaciti dovesti do izuzetno značajnih rezultata.’

Obadvojica, i Nadležni i Nadzornik su bili time jako iznenađeni te su se, iako u poodmaklim godinama, sa velikom poniznošću, udostojili (toliko spustili) da bi se podredili onakvim savjetima i instrukcijama koje sam im bila u stanju dati. Bilo je to tada, i zbog osobite dobrobiti onih čiji umovi su bili ganuti (afektirani) na upravo opisan način, da sam napisala malu knjigu naslovljenu ‘Kratka i vrlo jednostavna Metoda Molitve’.

Oni su iz nje izvukli toliko puno koristi (dobrobiti), da mi je Nadležni rekao, ‘Postao sam sasvim novi čovjek. Molitvu, koja mi je prije bila mučna, a posebice nakon što su moje intelektualne sposobnosti postale izmorene i otupjele, sada prakticiram sa velikim užitkom i lakoćom. Bog, Koji se ranije činio jako udaljenim, je sada blizu; a općenje koje imam sa Njim, koje je učestalo, rezultira u velikim duhovnim blagoslovima.’

Nadzornik novaka je rekao: ‘Pripadnik sam Religijske Kuće već četrdeset godina, i prakticirao sam oblik molitve, i možda nešto u njezinom duhu; ali mogu doista reći, da ju nisam nikad prakticirao kao što to činim od kako sam pročitao ovu malu knjigu. A to isto mogu reći o svim mojim drugim religijskim praksama.’