‘…Vaša preobrazba se neće dogoditi preko noći; nego malo po malo, stupanj za stupnjem, vi gubite vaš vlastiti život…’
‘… Sve što ste jednom imali, i izgubili, vratit će vam se u Bogu…’
‘…Ne pokušavajte postići ovo iskustvo. Neka ova jednota raste iz Njegove prirode, koja radi u vama. Kako On radi u vama, postajat ćete prilagodljivi i suglasni sa svim okolnostima koje Bog dopusti u vašem životu. Smatrajte dobrim sve što vam Bog donese. Vremena gošćenja i vremena oskudice će vam postati jednaka. Sve okolnosti su jednake; vjernik vidi Boga iza svih stvari…’
‘…Duša je dakle ravnodušna s obzirom na to da li je u jednom stanju ili u drugom, na jednom mjestu ili drugom: sve joj je jednako, i dozvoljava sebi da bude nošena spontano. Prestaje misliti, željeti, ili odabirati sama za sebe; već ostaje zadovoljna, bez brige ili tjeskobe, ne razlikujući više svoj unutarnji život da bi govorila o njemu. Doista može se reći kako ga ni ne posjeduje: ona više nije u sebi samoj: sva je u Bogu. Za nju nije nužno zatvoriti se unutar sebe; ne nada se tamo pronaći išta, i nije u potrazi za time. Ako bi čovjek bio sasvim prožet sa morem, i imao more iznutra i izvani, ispod i iznad, sa svake strane, on ne bi pretpostavljao jedan položaj drugome, svaki bi mu bio isti. Tako duša ne zamara sebe tražiti išta ili činiti išta; to jest, od sebe same, po sebi samoj, ili za sebe. Ona ostaje kakva jeste. Ali što čini? Ništa-uvijek ništa. Čini što joj je dano učiniti, trpi što joj je dano trpjeti. Njezin je mir nepromjenjiv, ali uvijek prirodan…’