Madame Jeanne de la Mothe Guyon

‘Nije to bila zemlja, već Bog, Koji me pozvao. Čula sam Glas kojeg nisam mogla ne (po)slušati.
Željela sam ugoditi jedino Bogu; i tražila sam Ga, ne zbog onog što bi mi On mogao dati,
već jedino zbog Njega Samog. Ja bi radije umrla nego učinila išta protiv Njegove volje.
Ovo je osjećaj moga srca, osjećaj kojeg mi nijedno progonstvo,
nijedna optužba, nisu mogli promijeniti.’

Madame Jeanne de la Mothe Guyon

‘Nije to bila zemlja, već Bog, Koji me pozvao. Čula sam Glas kojeg nisam mogla ne (po)slušati.
Željela sam ugoditi jedino Bogu; i tražila sam Ga, ne zbog onog što bi mi On mogao dati,
već jedino zbog Njega Samog. Ja bi radije umrla nego učinila išta protiv Njegove volje.
Ovo je osjećaj moga srca, osjećaj kojeg mi nijedno progonstvo,
nijedna optužba, nisu mogli promijeniti.’

Poglavlje 9.

Print Friendly, PDF & Email

‘…Vaša preobrazba se neće dogoditi preko noći; nego malo po malo, stupanj za stupnjem, vi gubite vaš vlastiti život…’

‘… Sve što ste jednom imali, i izgubili, vratit će vam se u Bogu…’

‘…Ne pokušavajte postići ovo iskustvo. Neka ova jednota raste iz Njegove prirode, koja radi u vama. Kako On radi u vama, postajat ćete prilagodljivi i suglasni sa svim okolnostima koje Bog dopusti u vašem životu. Smatrajte dobrim sve što vam Bog donese. Vremena gošćenja i vremena oskudice će vam postati jednaka. Sve okolnosti su jednake; vjernik vidi Boga iza svih stvari…’

‘…Duša je dakle ravnodušna s obzirom na to da li je u jednom stanju ili u drugom, na jednom mjestu ili drugom: sve joj je jednako, i dozvoljava sebi da bude nošena spontano. Prestaje misliti, željeti, ili odabirati sama za sebe; već ostaje zadovoljna, bez brige ili tjeskobe, ne razlikujući više svoj unutarnji život da bi govorila o njemu. Doista može se reći kako ga ni ne posjeduje: ona više nije u sebi samoj: sva je u Bogu. Za nju nije nužno zatvoriti se unutar sebe; ne nada se tamo pronaći išta, i nije u potrazi za time. Ako bi čovjek bio sasvim prožet sa morem, i imao more iznutra i izvani, ispod i iznad, sa svake strane, on ne bi pretpostavljao jedan položaj drugome, svaki bi mu bio isti. Tako duša ne zamara sebe tražiti išta ili činiti išta; to jest, od sebe same, po sebi samoj, ili za sebe. Ona ostaje kakva jeste. Ali što čini? Ništa-uvijek ništa. Čini što joj je dano učiniti, trpi što joj je dano trpjeti. Njezin je mir nepromjenjiv, ali uvijek prirodan…’

Spread the Truth